Ukoliko smo svjesni svoje ništavnosti pred Božjom nepojmljivom veličinom, jače doživljavamo Božju ljubav koja je, radi nas takvih, utjelovljena kao čovjek, prošla zemljom čineći dobro ljudima i na kraju, radi ljudi i od ljudi, raspeta. Krist nas izvlači iz naše ništavnosti i čini nas dionicima Božjega vječnog života. Ne samo da nas ne želi ponižavati dopuštajući da mu driješimo remenje na obući, nego se, da nas uzdigne i pouči, sam sebe ponižava i on pere naše noge.
Ivan naviješta da s Isusom započinje veće i bolje. Ali, ne u strahu i pokornosti, nego u ljubavi i slobodi. Bog se pokazuje zainteresiran za čovjeka jer, kako piše sv. Petar, neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju do obećanja.
U rijeci Jordanu
Zanimljiva je činjenica da je Ivan propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha upravo na Jordanu, koji je bio granica. S one strane Jordana nalazi se zemlja poganska i još od proroka Izaije se zna da od tamo ne dolazi ništa dobro. Tako ljudi rasuđuju. Ljudi su stvorili sustav u kojima postoje strane i razlike. Ljudi su stvorili mentalitet u kojemu postoje vrjednija i manje vrijedna bića. Bog ne razmišlja tako.
Ivan preteča propovijeda na Jordanu, ali i utjelovljeni Bog na početku svoga javnog djelovanja ulazi u Jordan da bi približio obje obale. Da bi sve ljude učinio dionicima spasenja. Svi smo mi Božja djeca, Kristova braća i sestre te hram Duha Svetoga. U Bogu ne postoje strane. Ne postoji niti jedan razlog radi kojega bi Bog čovjeka stavio na ovu ili onu stranu. Pogotovo ne na bolju i lošiju stranu. Ako Bog tako o nama misli, onda je naravno da i mi budemo iste misli pa da nastojimo da među nama ne bude razdora. Jer svi smo mi Kristovi.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale