Uhvaćena i uhvaćeni
Ne samo žena, nego i pismoznanci i farizeji se u današnjem evanđeoskom odlomku pokazuju kao oni koji su uhvaćeni u grijehu. Žena u grijehu preljuba, a oni u grijehu iskušavanja Boga.
Isus ne nasjeda na provokaciju i ne želi se uvući u diskusiju o posljedicama. Radije se vraća na izvor. Na ljudsko srce. I uči nas da i mi na takav način pristupamo čovjeku. Da se ne obaziremo toliko na čine, nego na srce iz kojega ti čini izviru. Upravo u usmjerenosti na srce je temelj razumijevanja i opraštanja o čemu nam Isus govori i zahtijeva od nas. I ne samo to, nego traži i ljubav prema onima koji se pokazuju našim neprijateljima, jer se ranjeno i otvrdnuto srce može izliječiti i omekšati jedino ljubavlju.
Oni odoše – ona osta
Ona i oni su jednaki po činjenici da su uhvaćeni u samom grijehu, a razlikuju se po odnosu prema Kristu. Okorjeli grešnici odlaze od Krista, a raskajani grešnici ostaju s njim. I to je najvažnije posvijestiti sebi. Krist nas voli i prihvaća. Želi biti s nama i želi da ,i budemo s njime kako bi nam izliječio srce i osposobio ga za ljubav.
Tebe ne osuđujem – nemoj više griješiti
U posljednjim riječima današnjeg evanđeoskog odlomka jasno se ističe razlika između čovjeka i njegovih čina. I Isus nas uči da čovjeka uvijek treba prihvaćati i ljubiti, a da grijeh nikada ne smijemo relativizirati niti legalizirati. Čovjek uvijek zaslužuje našu ljubav i treba je više što je veći grešnik, ali grijeh nikada ne smijemo smatrati prihvatljivim ponašanjem niti ono što je loše nazivati dobrim.
Čovjeka smo pozvani uvijek ljubiti, a grijeh uvijek odbacivati.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale