Isusove riječi i djela, pa čak ni njegovo uskrsnuće, nisu dovoljan poticaj za djelovanje. Učenici su započeli svjedočiti ono što su vidjeli i čuli tek kada su dopustili Duhu Svetome da ih vodi. Tek tada iz skupine kukavica prelaze u navjestitelje neustrašive novosti. Da nije Duh Sveti osnažio učenike, ostali bi rezignirani ljudi koji su se nadali da je Isus onaj koji ima doći.
Zato i danas valja posvijestiti da je potrebno, nakon što susretnemo i upoznamo Krista i njegovu vijest o Bogu Ocu, prepustiti se da nas Duh Sveti vodi na putu prema vječnom zajedništvu s Bogom.
Duh sveti će vas poučavati i dozivati vam u pamet sve što vam ja rekoh
Isus je obećao Duha Svetoga, kojega će Otac poslati, zato da bi nas poučavao i dozivao nam u pamet sve što smo čuli od Isusa.
Da bi se to doista moglo i dogoditi potrebno je biti ponizan. Potrebno je osloboditi se bahatosti i oholosti te otvorena srca, otvorena uma i spremne volje primiti Duha Svetoga koji nas poučava i doziva nam u pamet.
Nemoguće je biti umišljeni ili prepotentni kršćanin. Ta znamo da smo ništa bez milosti Duha Svetoga. Skromnost je vrlina koja je tipična za kršćanstvo. No, valja napomenuti da skromnost nije nijekanje sebe ili vlastito omalovažavanje, nego je realni pogled na svoj život, svoje pozitivnosti i negativnosti. Skromnost je vrlina što nam pomaže da iskreno promotrimo svoj život. Bez skromnosti nije moguće napredovati jer umišljeni i oholice misle da su već tamo gdje trebaju doći, a oni koji se podcjenjuju misle da još nisu došli donde gdje se već nalaze. Ako ne znam gdje sam, ne znam ni kako ići naprijed.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale