U četvrtak je svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, dan u kojemu si na poseban način posvješćujemo činjenicu da je Isus, koji je Krist, stvarno prisutan pod prilikama euharistijskoga kruha i vina. To je otajstvo, tajna naše vjere koju nikada do kraja ne možemo razumjeti.
Premda ne razumijemo, premda niti ne možemo razumjeti, te dvije tajne vjere nazivamo vjerskim istinama. Prihvaćamo ih srcem koje zaključuje na drugačiji način. Srce shvaća ljubavlju i Duhom kojim je zahvaćeno. Srce osjeća i Zna da je Božja Riječ vjerodostojna pa i onda kada njen sadržaj nadilazi sposobnosti našega razuma. I po vjeri imamo pristup u ove milosti.
Ma koliko bila naša vjera čvrsta ipak se u životu svakoga od nas pojavljuju sumnje u vjerodostojnost vjerskih istina. U tim trenucima možemo sumnju iskoristiti i učiniti da nam bude okrepa za rast u vjeri i milosti.
Prva stvar u kojoj nam sumnja može pomoći je poticaj koji nam daje da se potrudimo uvjeriti u ono u što sumnjamo. Vjera naša postaje kvalitetna i plodonosna tek kada postane dio nas. Zato je korisno svaki moment naše vjere protresti, promisliti i prereći svojim životom. Tada ćemo ga prepoznavati kao dio sebe. Kao bitni dio sebe bez kojega nam je nemoguće živjeti.
Druga stvar koja nam može biti plod mučnih sumnji je odluka da ćemo biti zahvalno ponizni ljudi. Mučno je gledati one koji se nazivaju kršćanima kako se bahate i ohole. Kršćanski stil života nije apsolutno znanje, gotovi odgovori i univerzalna rješenja. Kršćanski stil života je hod kroz pustinju prema Obećanoj zemlji. Nikada nisam u njoj bio, ali se pouzdajem u Božju Riječ da postoji i da je za me spremna. Često me more glad i žeđ. Mame me uspomene na pune lonce egipatske. No svejedno idem. Vođen vjerom i obećanima onoga koji se čudesima koja učini pokazao Vjerodostojnim.
Treća stvar koju nam sumnja pomaže ispravnije vidjeti je činjenica da je vjera dar koji smo dobili, ali ne dovršeni dar, nego dar koji moramo čuvati i razvijati. Kao što naše tijelo raste i odjeća koju nosi mu postaje tijesna, tako i naša vjera treba rasti. Sumnje nas ponekad stežu poput tijesne odjeće. I zato je potrebno proširiti vidike, postajati bolji i rasti u vjeri.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale