Dok ne vidi Pomazanika
Kroz duga stoljeća svoje teške povijesti Židovi su očekivali Krista – Mesiju – Pomazanika. I sam Isus na jednom mjestu veli svojim učenicima: "Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." (Mt 13,17) Upravo zato ostaje intrigantno zašto je od tolikih jedino pravednom i bogobojaznom Šimunu bilo obećano da neće umrijeti dok ne vidi iščekivanog Mesiju.
Ali nešto drugo kod Šimuna još više zbunjuje. Židovi su s vremenom počeli vjerovati da će obećani Krist biti veličanstveni osloboditelj i obnovitelj Davidova kraljevstva. Očekivali su moćnoga Mesiju koji će doći u slavi i koji će uspostaviti svoju vlast. Šimun, bez obzira što je živio u tom ozračju, u četrdesetodnevnom djetetu prepoznaje Boga, prepoznaje Pomazanika Gospodnjega. Neshvatljiva je snaga njegove vjere. Zadivljujuće je njegovo povjerenje da ne vara Duh koji ga je doveo u Hram, unatoč činjenici što se događaji odvijaju drugačije od zamišljenog. Možda bismo po Šimunovu zagovoru mogli izmoliti milost vjere i dar povjerenja u poticaje Duha.
Svjetlost na prosvjetljenje narodâ
Ono što neprestano u Evanđelju tješi i obvezuje je činjenica da smo svi mi ljudi, bez obzira na rasne, nacionalne, spolne ili ikoje druge razlike, pozvani postati svjesni da smo ljubljena djeca Božja i opredijeliti se za život u skladu s Božjom voljom.
U današnjem evanđelju imamo dvostruko svjedočanstvo o univerzalnosti Radosne vijesti o Bogu Ocu. Jedno se nalazi u hvalospjevu kojega je ispjevao Šimun kad je primio Isusa u naručje, a drugo je zapisano u napomeni da je proročica Ana, koja je postovima i molitvama služila Bogu u Hramu, pripovijedala o Isusu svima koji iščekivahu otkupljenje.
Naše je samo primijetiti to Svjetlo na prosvjetljenje narodâ, dopustiti mu da nas obasja i ići za njime.
N. K.