Kršćanska solidarnost nije nekakva prolazna sućut, nego opredijeljeno i aktivno djelovanje u korist čovjeka u nevolji.
Solidarnost može biti individualna, ali i organizirana. Individualna solidarnost je konkretno pomaganje u konkretnoj situaciji u kojem sudjeluje pojedinac ili skupina ljudi. Dakako da je ta solidarnost učinkovita i potrebna, no puno učinkovitija i potrebnija je organizirana solidarnost.
Ona uspostavlja modele i metode pomaganja svim ljudima koji se nađu u sličnim životnim mukama. No, jednako tako, organizirana solidarnost nastoji da se u javnom i političkom djelovanju stvori sustav u kojemu će biti što manje nepravdi, a što više ljubavi.
Sol, grad i svjetlo
Vjera nije privatna stvar, nego ima posljedice u svim segmentima čovjekova života. Stoga je nepravda i nasilje ako se od kršćana zahtijeva da se u društvenom ili političkom djelovanju odreknu svoje vjerske opredijeljenosti.
Napokon trebamo stvoriti mentalitet nenametljivoga ponosa koji će nam posvijestiti istinu o bogastvu koje nam je Bog darovao i koje po nama želi dati svim ljudima.
Nemamo pravo sakriti od drugih ljudi svjetlo koje Bog po sakramentalnom životu razgara u nama,. Dužni smo biti svjedoci. Dužni smo biti putokaz. Dužni smo biti začin ovoga svijeta.
Dužni smo djelovati u svijetu surađujući s Duhom Božjim jer se naše djelovanje ne smije temeljiti na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.
N. K.