Oni koji nisu imali drugoga posla izbrojili su da se u Svetom Pismu, Božjoj Riječi izrečenoj čovjeku na način koji čovjek može razumjeti, čak 365 puta spominje izraz “ne bojte se”. I odmah su u tome prepoznali simboliku – Bog nas oslobađa straha svakog dana u godini. Naše je jedino da razumijemo tu poruku i da se prestanemo bojati.
Čudno je, a ponekad i veoma bolno, vidjeti ljude u strahu. A strahova kao da ima sve više i više. Ljudi se boje za svoj život, boje se budućnosti, boje se nesreća i katastrofa. Ljudi se boje nepoznatih ljudi jer ne znaju tko su ni što misle, a boje se jednako tako i kolega, susjeda i poznanika jer znaju tko su i što misle. Ljudi se boje zauzeti za sirote svih vrsta, boje se priskočiti potrebnome u pomoć, boje se podignuti svoj glas protiv nepravdi i zla.
Ljudi se jednako tako boje radovati, boje se diviti onome što je lijepo i boje se prepoznati i prihvatiti ono što je dobro. Ljudi se boje blizine. Bezbroj puta susrećemo ljude koji se ne usuđuju biti opušteni i živjeti svoj život punim plućima. Ljude koji u svemu vide problem i koji ne mogu pronaći mira. Pa čak ni onda kad smatraju da sve imaju pod kontrolom i da sve konce drže u svojim rukama.
Čudno je, a ponekad i veoma bolno susresti ljude koji nisu odvažni povjerovati riječima koje nas potiču da se ne bojimo jer smo djeca onoga koji se brine i za ptice nebeske i za poljsko cvijeće, a kamo li ne za nas.
Kad prihvatimo život kao Božji dar čovjeku onda ćemo pronaći razloga i za život u istinskoj radosti. Radosti koja će htjeti i druge učiniti radosnima. Pronaći ćemo načina prepoznati u svijetu ono što je lijepo. I način kako darovati i drugima te ljepote. Pronaći ćemo dobro koje postoji. I dobro činiti drugima.
N. K.