Nešto opet i nešto napokon
Druga veoma utješna stvar koja se iščitava iz ove prispodobe je ton kojim je Isus priča. Iz prispodobe se nigdje ne može iščitati osuđivanje niti prozivanje. I u prispodobi i u tumačenju Isus konstatira činjenicu. Navodi ono što se događa bez moralne osude.
Čak bismo mogli reći da Isus opravdava ono zrnje koje nije izvršilo svoje poslanje i postalo plodonosno sjeme. Isus razumije ono što se događa i razloge zbog kojih se događa to s njima. No, Isus ne ide u drugu krajnost i ne zaključuje da je onda sasvim svejedno je li zrnje plodonosno ili nije. Jasno je da je netko ispunio svoje poslanje, a netko nije. Neko zrnje je propalo, ali Isus to zrnje ne smatra odgovornim za njegovu propast.
Višestruko raznostruko
Na jednaki način Isus pristupa i onima koji donose plod. Svjestan je, premda je zrnje isti sijač posijao, da ono ne rodi jednako. I opet Isus ne kategorizira sjeme, nego konstatira njegovu plodnost. Nije ono koje manje rodi i manje vrijedno. Svako je vrijedno jer je dalo svoj maksimum.
Blago vašim očima i ušima
U mjesecima koji su za nama posvuda su bila slavlja uvođenja u pričesnički život i primanja sakramenta potvrde. Ponekad, gledajući te mlade, na poseban način krizmanike, imamo dojam kako su poput zrnja koje je palo posvuda. I izgleda nam, dok ljudskom spoznajom prosuđujemo, da samo rijetki donose plod.
No, vjerujemo da to nije potraćeno zrnje. I da može jednom proklijati u srcima djece i mladih te obilato roditi.
N. K.