Duh potpomaže našu nemoć
Našu nemoć da shvatimo i osmislimo do kraja mučne stvari koje nas okružuju, nadomješta Duh Božji svojom milošću. Ne radi se tu o nekom komotnom svaljivanju brige za svijet na drugoga ili odustajanje od razumskog pronalaženja rješenja, nego o svijesti o vlastitoj ograničenosti i Božjoj neograničenosti.
Osim poniznog predanja Bogu, potrebno je svoje napore pratiti molitvom. I to ne molitvom u kojoj nešto tražimo ili zahtijevamo, nego zahvalnom molitvom u kojem Boga molimo za snagu i prosvjetljenje kako bismo doznali na koji način možemo činiti dobro i biti blizu čovjeku u potrebi.
Prečesto ljudi kršćanstvo doživljavaju kao sigurnu luku u kojoj će naći spokoj i odgovore na sva pitanja. No, Bog nam nije povjerio sve odgovore, niti imamo monopol nad istinom. Bog se ne pojavljuje u povijesti ljudskog roda da bi ljudima razjasnio baš svaku spoznaju, nego se pojavljuje kao onaj koji hoda s čovjekom i biva s čovjekom. Kao onaj koji riječi o ljubavi potvrđuje primjerom života.
I zato je najmudrije što čovjek može učiniti, jer će nas onda Bog voditi, dragovoljno i velikodušno otvaranje Duhu Svetome. Vodit će nas do sebe preko činjenja dobrih dijela čovjeku u potrebi.
N. K.