Dakako da je to teško, ali po tome se prepoznaje naše kršćanstvo. Inače smo još uvijek u mentalitetu Staroga Saveza u kojemu su, oni koji su bili drugačiji, smatrani psima koje treba prezirati.
Slučaj usporedbe poganke i njenog djeteta s psima imamo i u današnjem evanđeoskom odlomku koji nam, zbog prvih Isusovih riječi upućenih ženi Kanaanki, može zvučati skandalozno i sablažnjujuće. No, ako se vratimo u ondašnji mentalitet, nema u tim riječima ništa neuobičajeno, jer su na takav način Židovi doživljavali sve strance i pogane.
Razgovorom koji je uslijedio između Kanaanke i Isusa, shvaćamo da kategorije stranca i poganina nemaju nikakve veze s podrijetlom ili deklariranom vjerskom (ne)pripadnošću. Radi se o kategorijama srca i odnosa prema Bogu i čovjeku.
Za vjeru je nebitno podrijetlo. Za vjeru je nebitna dotadašnji stav. Bitna je otvorenost srca i promijenjeni način života u odnosu prema Bogu i bližnjemu. Žena Kanaanka je pokazala da je veći vjernik od onih koji su Isusa odbacili premda su bili članovi Izabranoga naroda. Pokazala je da joj je ljubav veća od onih koji su bili ritualno besprijekorni. Pokazala je da joj je nada veća od onih koji su svakodnevno sitničavo izvršavali zakone i propise.
Upravo nam Kanaanka daje razlog da i dalje molimo za one koji nas danas mrze i progone u Hrvatskoj. Da i dalje molimo za obraćenje njihova srca i spoznavanje istine. Jer se pokazuje da oni koji su mrzili itekako mogu ljubiti i životom posvjedočiti ljubav.
No, molitva za pogane i mrzitelje ne znači prihvaćanje poganstva i mržnje. Molitva za ateiste ne znači prihvaćanje ateizma. Nikada i nipošto ne možemo reći da je dobro ono što je po sebi loše i nama neprihvatljivo. Valja jasno razlikovati poganstvo od poganina, mržnju od mrzitelja i ateizam od ateista. Svjetonazor i stil života odbacujemo, a čovjeka s ljubavlju i u molitvi prihvaćamo.
Činjenica je ipak da je Kanaanka, u trenutku kad je prišla Isusu i s vjerom ga zamolila za pomoć, zapravo prestala biti poganka i postala ona koja u Krista vjeruje. Zato valja imati na pameti da je moguće spasenje jedino po Kristu. Izvan Krista nema spasenja.
Stoga nikada nećemo moći prihvatiti poganstvo, mržnju ili ateizam, ali ćemo uvijek i svugdje s ljubavlju susretati one koji nas mrze i progone kao što se nikada nećemo umoriti moliti za njih i njihovo obraćenje.
N. K.