Nosi se od mene, sotono
Nimalo lijepe riječi ne upućuje Isus Petru. Pače, obraća mu se grubo i prostački. Isus mnoge zbunjuje ovakvim postupkom. Pogotovo ako imamo na pameti da se radi o čovjeku kojemu je malo prije toga Isus predao prvenstvo i posvjedočio da će na njemu sagraditi svoju Crkvu.
No, Isus nije došao na svijet da bi bio dobričina i da bi pazio da nikoga ne povrijedi svojim riječima i djelima. Isus nam je došao objaviti istinu o Bogu i čovjeku te nas poučiti kao možemo živjeti u ljubavi. A to se ne događa bez sukoba. Bez sukoba u sebi i sukoba s drugim ljudima. Niti se može dogoditi bez sukoba s grešnim strukturama što su nas zahvatile i manipuliraju nama.
Isus se ne boji napraviti dvije stvari. Ne boji se jasno izreći svoj stav. I ne boji se priznati da postoje stvari nespojive s kršćanstvom. Valja nam zajedno s Kristom znati naučiti reći: „Nosi se od mene!“ Odbaciti sve što nije Božje. Pa ma koliko nas zbog toga smatrali čudnima ili ludima. Ta, zapisano je da smo mi kršćani jednima čuđenje, a drugima ludost. No, mi se ponosimo križem Kristovim.
Upravo nas na križ Isus upozorava u nastavku.
Hoće li tko za mnom
Isusa se ne može slijediti po vlastitim kriterijima. Ako želimo biti Isusovi, onda to moramo biti na Isusov način. A takvo nasljedovanje Isusa ima tri faze.
Prva faza je odricanje od sebe, odnosno odricanje od vlastite umišljenosti kako mi znamo najbolje i ispravno. Potrebno je svoju grešnu narav prilagoditi Božjoj volji.
Druga faza je prihvaćanje svoga križa, odnosno prihvaćanje samoga sebe. Potrebno je odbaciti krivu sliku o sebi. Ne smijemo se niti podcijeniti niti precijeniti, nego skromno pred Krista stati onakvi kakvi jesmo, dopuštajući mu da nas prati i blagoslivlja u rastu.
Treća faza je hod za Kristom. Svakodnevno nasljedovanje onoga koji je došao na ovaj svijet da bi nas spasio. I nije bitno kamo idemo i dokle ćemo stići jer, dokle god smo s Isusom, na pravom smo putu.
N. K.