FRA DIDAK BUNTIĆ
Rođen je u Paoči pokraj Čitluka 1871. Stupio je u franjevački red i za svećenika je zaređen 1894. Ugimnaziji na Širokom Brijegu predavao je vjeronauk, hrvatski, latinski i grčki jezik. Od 1911. do 1919. bio je ravnatelj širokobriješke gimnazije. Za vrijeme Prvoga svjetskog rata kad je Hercegovini prijetila humanitarna katastrofa zbog nestašice hrane, organizirao je velike akcije za gladne u tome kraju te premještaj oko 17.000 hercegovačke djece u Slavoniju, da ne umru od gladi. Nakon rata velika većina djece se vratila. Fra Didak je bio istinski domoljub, borac za ljudska prava i uzor zauzimanja za narod. Umro je u Čitluku 1922. od infarkta. Kad su šesnaest godina kasnije njegovi posmrtni ostaci preneseni u baziliku na Širokom Brijegu, njegovo je tijelo pronađeno neraspadnuto, onakvo kakvo je imao za života.
ŠIMO IVKIĆ
Rođen je 1911. u Vidovicama. U desetoj godini obolio je od neizlječive bolesti. Jedna za drugom otvarale su mu se rane po čitavom tijelu, što je potrajalo punih osam godina, sve do Šimine smrti. Zbog čvrste vjere i nepokolebljive strpljivosti u podnošenju patnje narod ga je još za života proglasio svetim. Od 1929. vjernici toga kraja neprestano dolaze na njegov grob, a postoje i svjedočanstva o čudesnim izlječenjima po Šiminu zagovoru. Zbog njegovog uzornog života u radosnoj vjeri i strpljivom podnošenju patnje, u tijeku su pripreme za pokretanje postupka njegove beatifikacije.