Razvoj trećeg reda
Treći red dijeli se na samostanske redovničke zajednice i na bratstva franjevačkog svjetovnog reda.
Tijekom stoljeća, samostanske redovničke zajednice nicale su neovisno jedna od druge, i muške i ženske kongregacije, u mnogim zemljama Europe. Papa Nikola V. ujedinio je 1447. talijanske muške zajednice franjevačkih pokornika u jedan Red, a za sjedište je 1512. odabrana bazilika sv. Kuzme i Damjana u Rimu. Danas Red ima sedam provincija, šest viceprovincija i tri delegacije te oko devet stotina braće koji djeluju u četrnaest država.
Bratstva trećoredaca danas se nazivaju Franjevački svjetovni red (FSR) i otvorena su svim vjernicima. Članovi „ostaju u svijetu“ tj. žive u svojim obiteljima, na svojim radnim mjestima i u uvjetima svakodnevnog života svjedoče svoju vjeru. Danas FSR broji oko 2 milijuna članova.
Trećoreci glagoljaši u Hrvatskoj
Prve sigurne podatke o postojanju sljedbenika sv. Franje u trećem redu kod nas imamo od 1235. god u Zadru, no arhivski podaci o postojanju trećoredaca redovnika samostanaca datiraju iz druge polovice 14. st. u Splitu. Samostani su isprva podizani u Dalmaciji, a kroz stoljeća i u svim drugim dijelovima Hrvatske te pripadaju Provinciji sv. Jeronima koja trenutno ima osamnaest kuća. Braća rade u župama, u bolnicama, na teološkim fakultetima i u raznim drugim oblicima apostolata. Kroz povijest su bili promicatelji staroslavenskog jezika i glagoljice te su imali privilegij korištenja staroslavenskog u liturgiji što je Provinciji dalo specifično obilježje: osjećaja vlastitog identiteta i sposobnost inkulturacije tog identiteta u nove socijalne i društvene okolnosti čime nadahnjuju i kulturni i duhovni život.