Bosonoge karmelićanke
Sv. Terezija Avilska je po ulasku u samostan provela 18 godina u osrednjosti, no tada je, žudeći za svetošću, nastojala svoj život proživljavati u duhu evanđelja. Znala je i vjerovala da je odlučujuće i jedino „oružje“ molitva jer iz nje i druga sredstva dobivaju svoju jakost. Obnova Karmela razvijala se polako i uz mnoge poteškoće, ali je posve preobrazila redovnički život. Sv. Terezija je osnovala samostane u kojima će njezine sestre moliti i na taj se način boriti za Kraljevstvo Božje. Molitva je osnovna aktivnost jedne karmelićanke. Ona treba izmoliti milost za braću i sestre u svijetu, dosljedno živjeti svoje zavjete, obdržavati vjerno sv. Pravilo i Konstitucije, uvijek bdjeti i prakticirati askezu. Ovome pridonosi veoma strog način života, u klauzuri, iz koje nikada ne smiju izlaziti i moraju mnogo moliti i odricati se. Sv. Terezija izričito je unijela u duhovnost redovničkog života posve novi element: potpunu posvećenost Bogu za Njegovu Crkvu. Kao model i ideal življene posvete i sjedinjenja s Kristom uzor im je Blažena Djevica Marija kojoj se stavljaju u zaštitu.
Danas u svijetu živi oko 10.500 bosonogih karmelićanki u 776 samostana.
Bosonoge karmelićanke u Hrvatskoj
Bosonoge sestre karmelićanke došle su u Hrvatsku 1939., u Brezovicu kraj Zagreba, na poziv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca i tamo je utemeljen prvi ženski klauzurni Karmel u Hrvatskoj. Kasnije su se otvorili samostani u Kloštar Ivaniću, Mariji Bistrici i u Breznici Đakovačkoj. Živeći svoje poslanje, ujedinjene u velikoj ljubavi za Crkvu i svakoga čovjeka, usmjerene prema molitvi i kontemplaciji božanskih tajni, u slobodno vrijeme obrađuju vrt, sade cvijeće, izrađuju različite ručne radove i tako razvijaju vlastite kreativnosti koje su im dane od Boga. U Hrvatskoj i BiH živi 88 sestara i pripravnica u 5 samostana.