Osnivanje i obilježja Reda
Tijekom 12. st. na Karmel su se počeli povlačiti hodočasnici sa zapada i križari te su živjeli redovničkim životom po uzoru na proroka Iliju. Kad su u 13. st. muslimani osvojili Svetu Zemlju, karmelićani prelaze u Europu gdje postaju prosjački red te ublažuju prvotnu pustinjačku disciplinu. U 16. st. dvoje karmelićana, sv. Terezija Avilska i sv. Ivan od Križa zalagali su se za povratak k izvornom stilu života u izrazitijoj kontemplativnosti i aktivnosti. Tako nastaje nova grana obnovljenog karmela koja se zbog intenzivnije molitvene discipline naziva Red bosonogih karmelićana OCD (od lat. Ordo Carmelitarum discalceatorum) . Dok ženska grana OCD živi u strogoj klauzuri, muška grana djeluje i izvan samostana, svugdje gdje je Crkvi najpotrebnija. Ipak, najtipičnije za karmelićane jest življenje i svjedočenje molitvenog i duhovnog života.
Od samih početaka Marijanska pobožnost je obilježje Karmela te i danas imaju službeno ime Braća Blažene Djevice Marije od gore Karmela. U vezi s tim štovanjem jest i karmelska pobožnost škapulara, najčešće u obliku medaljice, kojom se vjernici stavljaju pod zaštitu Bogorodice.
Povijest hrvatskog Karmela
Nastojanjima o. Gerarda Stantića, a na poziv kardinala Stepinca, 1959. karmelićani dolaze u Hrvatsku iz Sombora te 1960. osnivaju samostan u zagrebačkim Remetama, a kasnije u Splitu i u Krku. Hrvatska karmelska provincija svetoga oca Josipa ustanovljena je 1990. godine. Obilježja provincije su: duhovne obnove, duhovne vježbe, nagovori, propovijedi, ispovijedanje, duhovno vodstvo, duhovni razgovori, vjeronauk, pastoral bolesnika, predavanja na KBF-u i Institutu za kršćansku duhovnost... Duhovno skrbe za dvije aktivne zajednice „trećoredaca“ (OCDS), u Zagrebu i Somboru - Zajednice laika koji duhovnost Karmela žive u svijetu. Na našim prostorima se svetošću života istaknuo sluga Božji
o. Gerard Tomo Stantić čija je causa u tijeku.