Iste godine (1625.), kad se susreo s Lujzom de Marillac s kojom je nekoliko godina kasnije osnovao Družbu kćeri kršćanske ljubavi, sv. Vinko Paulski osnovao je Družbu svećenika misionara. Po samostanu sv. Lazara u Parizu, u kojemu su članovi družbe stanovali, još za života sv. Vinka misionari su dobili ime „lazaristi“.
Apostolat
Mislijska družba ima za svoju posebnu apostolsku zadaću slijediti Isusa Krista u njegovim krepostima i u njegovom djelovanju za spasenje bližnjega. Vinkovo životno nastojanje bilo je oslobađanje čovjeka od njegove materijalne i duhovne bijede. To oslobađanje nije zamišljao kao individualno nastojanje, već kao zajedničko djelovanje u Crkvi i društvu, da se prizna dostojanstvo čovjeka. Nadahnjivala ga je univerzalnost Crkve i otvarao se za suradnju svima koji su htjeli biti novost početka boljeg društva i otvorenije Crkve za čovjeka kao najveće vrednote bilo koje institucije. Vinkov dar je bio što je na polje dobrotvornosti znao privući mnoga imena iz visokog društva toga doba, a odazivali su se i suradnici iz nižih i siromašnih slojeva društva da bi pomagali u raznovrsnim potrebama. Upotrebljavao je sva sredstva da bi u ljudima probudio sućut za siromašne, bijedne i odbačene od društva. Svoja nastojanja prenio je i na svoju braću. Za geslo Družbe preuzeo je Isusove riječi iz Lukina evanđelja: “Poslao me navijestiti Radosnu vijest siromasima.“
Tu osobitu pažnju za najzapostavljenije i najodbačenije Vinkovi misionari dijele s drugim družbama i udrugama nastalim iz njegovog duha – Kćeri kršćanske ljubavi, Sestre milosrdnice, Marijine sestre, Vinkove konferencije itd., koje tvore veliku vinkovsku obitelj.
Iako članovi utvrđuju svoju postojanost zavjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, Družba njeguje svoju osobitost da je svjetovna ustanova. Članovi mogu biti svećenici ili braća, ali nisu redovnici. Danas ima nešto manje od 4000 braće u 52 provincije u svijetu.
Lazaristi u Hrvatskoj
U Hrvatsku su lazaristi došli iz Slovenije početkom Drugog svjetskog rata te su upravljali župama Svetice, Mahično i Ozalj, a 1958. preuzeli su župu sv. Barbare u zagrebačkom Vrapču. Danas pastoralno djeluju u Zagrebačkoj nadbiskupiji: u pučkim i vanjskim misijama, držanjem duhovnih vježbi, u radu s bolesnicima i siromašnima te u pastoralnom radu po župama.