VRIJEME KROZ GODINU 20. Raspored i smještaj crkvenog inventara

VRIJEME KROZ GODINU 20. Raspored i smještaj crkvenog inventara

Do sada nismo govorili ništa o temi samog smještaju i rasporedu liturgijskog inventara, već samo kako bi se oni trebali primjenjivati ili izgledati. Danas bismo stavili malo veći naglasak na taj „arhitektonski“ aspekt.

Naime, već ste i sami mogli primijetiti kako su naše crkve (kao zgrade) ili bogoslužni prostori postavljeni tako da se sav fokus usmjerava prema glavnom oltaru. U nekim crkvama možete vidjeti još i „pokrajnje“ oltare, a koji su uglavnom posvećeni nekom svecu ili Kristovim znamenitostima kao što je „Krv Kristova“ i slično. Međutim, klupe za narod nisu usmjerene prema tim oltarima. Zašto je to tako?

Glavni oltar, koji je najčešće najveći i najviše urešen, predstavlja samog Krista i žrtvenik. To je najviše izraženo za vrijeme svete Mise. Nad tim oltarom se vrši euharistijska služba. Zato možemo reći kako je taj glavni oltar zapravo „centralni dio“ u nekoj crkvi.
Pokrajnji oltari danas uglavnom služe za prigodno čašćenje i pobožnosti osobama kojma su posvećeni. Nekoć, prije drugog Vatikanskog koncila, ti su pokrajnji oltari služili također za slavljenje svetih Misa, pa se tako moglo dogoditi da se u jednom trenutku služi više svetih Misa, jer do tada nisu postojale tzv. koncelebrirane Mise (jedna sveta Misa u prisustvu više svećenika). Pokrajnji oltari se uglavnom nalaze u kutu ili lađi crkve.

Vratimo se sada natrag na glavni oltar. On bi po svojoj građi trebao biti nepomičan i po mogućnosti od kamena. U sami oltar, ukoliko je crkva posvećena, umeću se moći sveca.
Pokraj glavnoga oltara (sa lijeve ili desne strane) nalazi se ambon – mjesto s kojeg se naviješta Božja riječ. U nekim crkvama pokraj glavnog oltara možete primijetiti i križ koji stoji na dugačkom stalku. To je tzv. procesijski križ.

Ukrašavanje oko oltara može se vršiti u svako doba unutar liturgijske godine, osim u korizmi kada se to ne bi trebalo raditi. Na oltaru ili oko njega bi trebale stajati svijeće, a o njihovom broju govorili smo u prethodnim tekstovima.

Što je sa svetohraništem (tabernakulom)? Ono bi trebalo biti smješteno iza oltara ili barem malo sa strane iza oltara. Iznimno se svetohranište premješta u pokrajnji oltar ili drugo mjesto na Veliki četvrtak do Velike subote.

I na kraju jedna zanimljivost: Jeste li ikada primijetili kako su starije crkve pozicionirane i građene? Ako niste, svraćam vam na to pozornost. Sve starije crkve okrenute su tako da je glavni oltar uvijek usmjeren prema istoku, odnosno - prema izlasku sunca. Na taj način simbolično se ukazuje kako se mi kršćani nadamo Svjetlosti koja rasvjetljuje mrak, kada će izići „Mlado Sunce s visine“ i Kristov drugi dolazak. Danas ta simbolika nije prisutna u
novoizgrađenim crkvama, jer je od drugog Vatikanskog koncila ukinuta nužnost građenja crkava prema istoku.

Autor: Ivan Brodarić,
Pregledao: Katolički svećenik

ZAŠTITA PRIVATNOSTI

Zaštita privatnosti
Kolačići

KAKO DO NAS


PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!