Na početku mise svi zajedno činimo znak križa i izgovaramo: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ To nije samo uvodni običaj. Ispovijedamo vjeru u Presveto Trojstvo, a znakom Kristova križa podsjećamo se na otkupljenje.
Zašto se križamo od lijevog prema desnom ramenu? Tako se ustalilo u latinskoj Crkvi. Taj se smjer duhovno tumačio i kao prijelaz iz tame u svjetlo. Istočni kršćani u pravilu se križaju u obrnutom smjeru, a tri spojena prsta podsjećaju na Oca, Sina i Duha Svetoga. I na Zapadu su se kroz povijest rabili drukčiji načini križanja.
A zašto neki nakon križanja poljube palac? To je pučki izraz poštovanja prema križu, ali nije obvezan niti propisan dio početka mise. Njegovo povijesno podrijetlo nije sigurno utvrđeno.
Kada svećenik izgovori trojstveni zaziv, narod odgovara „Amen“. Time cijela zajednica potvrđuje vjeru. Sljedeći put učinimo znak križa polako i svjesno: to je ispovijest vjere koju ispisujemo vlastitim tijelom.
Za daljnje čitanje: OOURM 50, 124; KKC 1234–1235, 2157; Tertulijan, De corona 3.