Isus od načina rađanja pa do smrti na križu pokazuje da je njegov dolazak na ovaj svijet imao drugačiju nakanu. Bog želi spasenje svakoga čovjeka. Krist naviješta kraljevstvo pravde, ljubavi i mira. Duh nas potiče da budemo sluge jedni drugima.
Lako je povjerovati u onoga koji čini čudesa, kojemu se nebo i zemlja pokoravaju. Teško je povjerovati u raspetoga koji na križu umire. A naš Krist Kralj je upravo na križu u najkraljevskijem položaju.
Ako ne shvatimo činjenicu raspetoga Kralja, može se i nama dogoditi da ne prepoznamo trenutak spasenja. Ono što je zbunilo Izabrani narod u Starome Savezu, može zbuniti i nas, izabrani narod Božji – Crkvu Kristovu. I nama se može dogoditi da danas, razmišljajući o Kristu Kralju, mislimo na svevladara koji mišicom silnom upravlja cijelim svemirom, spreman suditi o svom drugom slavnom dolasku. No, naš Kralj je onaj koji se dragovoljno predao u smrt. Onaj isti koji je rekao da, ako želimo ići za njim, svakodnevno s ljubavlju prihvaćamo svoj križ. Potrebno je učiniti napor, koji je nemoguć bez milosti Duha Božjega, i prepoznati Krista Kralja u raspetome Nazarećaninu.
Tek kada to životom prihvatimo možemo napraviti sljedeći korak. Spremni smo proslaviti Boga služeći mu. A služenje i slavljenje uključuje samo jedno – opredijeljeni život u skladu s Božjom voljom.
Pozvani smo u svakodnevnom životu, usprkos svim poteškoćama i nesavršenostima, životom svjedočiti i riječima naviještati Ljubav koja nas ljubi. Ne trebamo biti zagledani u daleku budućnost i očekivati izvanredne događaje u kojima ćemo pokazati svoju veličinu, nego moramo biti, poput Boga, ovdje i sada djelatno prisutni. Ustrajnim svakodnevnim življenjem djelotvorne ljubavi suobličujemo se onome koji je prošao zemljom čineći dobro.
Preuzeto iz Nedjeljnog liturgijskog listića varaždinske katedrale