Devetnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Devetnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Iv 6, 41-51
(Evanđelje po Ivanu, glava šesta, redak četrdeset i prvi do pedeset i prvog)


„Svi će biti učenici Božji“

 

B15 VKG19

 

TKO VJERUJE

     U Starom Savezu ljudi su postajali članovi Božjega naroda po rođenju. U Novom i vječnom Savezu nije važno kojemu narodu netko pripada jer se pripadnikom Božjega naroda postaje krštenjem i vjerom u Krista. Isus je pozvao sve ljude da ga slijede, svakog pojedinog čovjeka na ovome svijetu, bez obzira na podrijetlo. Oni koji vjeruju da je život vječan i koji vjeruju da je Krist kruh života koji je s neba sišao, odazivaju se Božjem pozivu i postaju dijelom toga živoga kruha. Oni po svojoj vjeri postaju dio Kristova tijela - Crkve.


Što znači da u kršćanstvu nema stranaca?
Kako se sakramentom euharistije povezujemo s Kristom?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Osamnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Osamnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Iv 6, 24-35
(Evanđelje po Ivanu, glava šesta, redak dvadeset četvrti do trideset peti)


„Ja sam kruh života“

 

B15 VKG18

 

PROPADLJIVO I VJEČNO

Svaki čovjek osjeća glad za Bogom, premda toga nije uvijek svjestan. Neki ljudi više brinu za stjecanje materijalne hrane i drugih materijalnih stvari koje su potrebne, ali su propadljive i ne mogu utažiti čovjekovu glad za Bogom i vječnim. To može samo Krist, njegove riječi i njegovo Tijelo. Zato je on sama sebe nazvao kruhom života. Prava mudrost sastoji se u tome da razlikujemo bitno od nebitnog, propadljivo od vječnog, i da prihvatimo i živimo ono što je trajno i vječno.

Po čemu možeš znati što je u životu bitno i ima trajnu vrijednost?
Moliš li se Duhu Svetome da možeš razlikovati bitno od nebitnog?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Iv 6,1-15
(Evanđelje po Ivanu, glava šesta, redak prvi do petnaesti)


„Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu
pa razdijeli onima koji su posjedali“

B15 VKG17

 

PRIMANJE I DAVANJE

            Da bi nahranio mnoštvo, Isus nije stvorio ribe i kruhove, nego je uzeo ono što je darovao jedan dječak, a potom je darovano umnožio. I svaki put kad drugima darujemo sebe, kad služimo drugima iz ljubavi, Isus umnaža plodove naše dobrote. Ponekad mi pomažemo drugima, a katkada je nama potrebna pomoć i ne smijemo se bojati pomoć zatražiti. Nitko od nas ne živi sam na svijetu, već su nam potrebni drugi ljudi jednako kao što smo mi potrebni drugima, a Božji blagoslov potreban nam je i onda kada primamo i onda kada dajemo.

Što je lakše – primati ili davati pomoć?
Zašto Isusa nazivamo Kruhom života?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Šesnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Šesnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Mk 6,30-34
(Evanđelje po Marku, glava šesta, redak trideseti do trideset četvrti)

 

„Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto i otpočinite malo“

B15 VKG16

 

RAD I ODMOR

            Nakon predanoga i savjesnoga rada, svakome je potreban kvalitetan, dobar odmor. Odmor nije kvalitetan ako se pretvori u najobičnije ljenčarenje i dangubljenje kao, na primjer, kad se satima gleda televizija ili igraju igrice na računalu. Dobro odmoriti se znači rasteretiti se od uobičajenih obveza i baviti se aktivnostima koje nas opuštaju i krijepe, a istodobno nam pomažu da napredujemo i budemo bolji. Zato je i molitva, razgovor s Bogom, dio svakog dobrog odmora. Odmor ima smisla ako dolazi nakon rada i kad je priprema za rad koji nakon njega slijedi.

Kako provodiš ljetne praznike?
Kako te molitva opušta i krijepi?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Petnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Petnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Mk 6,7-13
(Evanđelje po Marku, glava šesta, redak sedmi do trinaesti)


„Propovijedali su obraćenje“

B15 VKG15

PROMJENA PUTA

          Isus šalje i nas, kao što je nekada poslao apostole, da budemo njegovi svjedoci u svijetu i da pozivamo ljude na obraćenje. To ćemo najbolje učiniti svojim načinom života pa će ljudi koji još nisu upoznali Isusa po našem životu upoznati Božju ljubav i dobrotu. Ako sada ne živimo kako nas Isus uči, ponajprije se sami moramo obratiti. To znači da trebamo „promijeniti smjer“, vratiti se na pravi put i živjeti po Božjoj volji. Ponekad to nije lako, no Isus daje snagu i znanje onima koji imaju povjerenje u njega, koji mu se mole i koji ga žele slijediti.


Kako svjedočiš Božju ljubav drugima?
Kako ti Bog u tome pomaže?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Četrnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Četrnaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Mk 6,1-6
(Evanđelje po Marku, glava šesta, redak prvi do šesti)


„Čudio se njihovoj nevjeri“

B15 VKG14

NAJDRAŽI GOST

     Dok je Isus živio na zemlji mnogi ga nisu prepoznali kao Spasitelja jer su drugačije zamišljali Boga. Zato mu nisu vjerovali i nisu mu dopustili da uđe u njihove živote.
Isus i danas kuca na vrata našeg srca i želi ući u naš život. Vrata srca otvaraju se iznutra vjerom i povjerenjem u Boga, a Isusa se prepoznaje po svakoj riječi i djelu koja su kao njegova. On nas uči da u drugim ljudima prepoznajemo njegov duh, duh mira i ljubavi. I pomaže nam da se po našoj ljubavi i dobroti može prepoznati Duh Božji u ovome svijetu.


Čuješ li Isusovo kucanje u svome srcu?
Dopuštaš li Isusu da uđe u tvoj život?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Trinaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Trinaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Mk 5,21-43
(Evanđelje po Marku, glava peta, redak dvadeset i prvi do četrdeset i treći)


„Dijete nije umrlo, nego spava“

B15 VKG13

SPAŠENI PO VJERI

U životu svakog čovjeka javljaju se i veoma teški trenutci. Ako se čovjek tada prepusti tuzi ili očaju, ne čini ništa da bi mu bilo bolje. No kad je čovjeku uistinu stalo do nečega, čini sve što može, ali često niti to nije dovoljno. Ljudi koji vjeruju Isusu mole ga za pomoć i predaju mu svoje brige, a on zna što će s njima učiniti. Isus nas voli i zna što je najbolje za svakoga od nas. Kad je naša vjera jaka, Bog može učiniti da nemoguće postaje mogućim. Važno je živjeti s Bogom u svemu što u životu radimo, ne samo kad nadođu nevolje.


Po čemu osjećaš da ti Isus pomaže u životu?
Kako te ljubav prema bližnjima približava Bogu?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Dvanaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Dvanaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje:
Mk 4, 35-41
(Evanđelje po Marku, glava četvrta, redak trideset peti do četrdeset prvog)

 

„Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju“

 

B15 VKG12

BOŽJA SNAGA

    Iz ljepote i veličine stvorenoga svijeta može se prepoznati i Božja veličina, njegova dobrota i njegova svemoć. Gospodin je Gospodar svega stvorenog. I kao što je unio red i ljepotu u čitav svemir, tako i u čovjeka može unijeti mir kad ga snađu životne oluje. No sve dok čovjek misli kako sve može sam, ne dopušta Bogu da mu pomaže. Ali kad se u čovjeku probudi vjera da ga Gospodin može spasiti, i kad mu se po toj vjeri utječe za pomoć, Gospodin mu prilazi, spašava ga, osnažuje i daje mu svoj mir.

Gdje prepoznaješ Božje tragove i njegovu prisutnost u svijetu?
Po čemu se vidi da se pouzdaješ u Gospodina?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

 

Jedanaesta nedjelja kroz godinu (godina B)

Jedanaesta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Mk 4, 26-34
(Evanđelje po Marku, glava četvrta, redak dvadeset i šesti do trideset i četvrti)


„Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek
baci sjeme u zemlju“

 

B15 VKG11

RAST U VJERI

     Bog nas poziva i daruje nam darove – talente. Na nama je da ih prihvatimo, čuvamo i razvijamo. Ono što sad primamo i njegujemo jednoga će dana donijeti plod kroz naše riječi i djela.
     I vjera je Božji dar. Potrebno ju je prihvatiti, čuvati i razvijati. Potrebno je rasti u vjeri; približavati se Bogu i upoznavati ga, produbljivati povjerenje u njega i spremnije živjeti po njegovoj volji. Kako naša vjera raste, tako sve više mislimo, ponašamo se i ljubimo kao Isus. Plodovi naše vjere prepoznaju se u našoj ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Koje Božje darove prepoznaješ u svome životu?
Što je potrebno da bi vjera mogla rasti?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

Deseta nedjelja kroz godinu (godina B)

Deseta nedjelja kroz godinu (godina B)
Evanđelje: Mk 3,20-35
(Evanđelje po Marku, glava treća, redak dvadeseti do dvadeset i treći)


„Pohuli li tko na Duha Svetoga,
nema oproštenja dovijeka“

B15 VKG10

GRIJEH PROTIV DUHA SVETOGA

Božje je milosrđe tako veliko da oprašta svakome kome je iskreno žao što je zgriješio. No ako se čovjek ne želi pokajati za svoje grijehe, ako odbija oproštenje vlastitih grijeha i spasenje što ga Duh Sveti nudi, tada griješi protiv Duha Svetoga.
         Grijeh protiv Duha Svetoga je kad čovjek odbija priznati istinu, kad ne želi priznati svoje grijehe, kad svjesno vrijeđa Boga i odbija njegovo milosrđe i ljubav. Tada Bog ne može oprostiti zato što se čovjek namjerno ne želi promijeniti i postati boljim.

Otvaraš li svoje srce poticajima Duha Svetoga?
Kako možeš pomoći nekome da prihvati Duha Svetoga?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

 

Svetkovina Presvetoga Trojstva (godina B)

Svetkovina Presvetoga Trojstva (godina B)
Evanđelje: Mt 28,16-20
(Evanđelje po Mateju, glava dvadeset osma, redak šesnaesti do dvadeseti)


„Ja sam s vama u sve dane

– do svršetka svijeta“

 

B15 PT

KRŠTENI U IME PRESVETOGA TROJSTVA

     Prije nego što je uzašao na nebo, uskrsli Krist je poslao svoje učenike da po svem svijetu propovijedaju Evanđelje i da krste sve narode u ime Oca i Sina i Duha Svetoga – u ime jednoga Boga koji je zajedništvo ljubavi triju osoba. Tako se širila Crkva, zajednica svjedoka koji navještaju spasenje. Spasenje je ponuđeno svima jer Bog želi svakoga čovjeka zadržati u vječnom zagrljaju svoje ljubavi. Hrabri nas govoreći nam da je s nama u sve dane do svršetka svijeta.


Po čemu se prepoznaje prisutnost Presvetoga Trojstva među ljudima?
Kada osjećaš Božju blizinu, a kada ti se čini da je daleko?

Preuzeto iz VERITASA - Glasnika sv. Antuna Padovanskoga , uz dopuštenje Uredništva

 

ZAŠTITA PRIVATNOSTI

Zaštita privatnosti
Kolačići

KAKO DO NAS


PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!