Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 21,28-32
(Evanđelje po Mateju, glava dvadeset prva, redak dvadeset osmi do trideset drugog)

OBEĆANJA I DJELA

     Nije rijetkost da ljudi prosuđuju i osuđuju postupke drugih ljudi, a da pritom ne uviđaju vlastite pogreške i propuste. Skloni smo obećavati i izgovarati lijepe riječi, ali to postaje beznačajno ako riječi i obećanja ne prate plemenita djela.
     Bog uvijek gleda čovjekovo srce i zna što je u njemu. Stoga u nekima, koje okolina osuđuje, Bog može vidjeti pravednost i dobrotu koju mi ne primijećujemo.
     Naša djela pokazuju više nego naše riječi kakvi smo uistinu. I što god govorili ili obećavali, bitnije je ono za što se opredjeljujemo djelima i ono što životom pokazujemo.

Zašto je bolje biti svjestan grešnik, nego lažan pravednik?
Što iz Evanđelja prihvaćaš, ali ne izvršavaš?

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 20,1-16a
(Evanđelje po Mateju, glava dvadeseta, redak prvi do šesnaestoga A)

PRVI  I  POSLJEDNJI

     Kada kupimo ulaznicu za kino nekoliko dana ranije, spokojni smo jer znamo da nas čeka naše sjedalo. Na nama je samo da dođemo na pravo mjesto i navrijeme. No i oni koji dođu mnogo prije početka i oni koji uđu u dvoranu neposredno prije projekcije jednako će gledati film.
     Nama je Isus je pripravio mjesto u Kraljevstvu Božjem. Na nama je samo da živimo u milosti Božjoj i ne odlutamo s pravog puta. A utješno je da je Bog pripravio jednako zajedništvo s njim svima koji se obrate iskrena srca, bez obzira kada se to obraćenje dogodilo.
     No, to ne znači da možemo odgađati svoje obraćenje i reći da ćemo biti kršćani tek u starosti, jer ne znamo koliko dugo ćemo biti na zemlji. Potrebno se obratiti Kristu, odmah i potpuno.

Živiš li ti svoje kršćanstvo?
Potičeš li i druge da žive kao kršćani, međusobno čine dobra djela i sudjeluju u sv. Misi?

Uzvišenje svetoga Križa (godina A)
Evanđelje: Iv 3,13-17
(Evanđelje po Ivanu, glava treća, redak trinaesti do sedamnaestog)

PREKO KRIŽA DO NEBESKE SLAVE

     U Isusovo vrijeme križ je bio znakom osude, prezira, kazne, sramote i odbačenosti. Zato je ljudima bilo teško razumijeti da nam Bog preko križa daruje spasenje.
     Po Isusovoj smrti na križu, koju je podnio iz potpune ljubavi prema nama, Isus je preobrazio smisao križa. Križ je postao znakom spasenja i vječnog života.
     Svatko od nas nosi svoj križ, a on nam ponekad može biti veoma težak. Može nam biti neshvatljivo da iz teškoća i patnji može proizići nešto dobro. Zato se valja prisjetiti da Isus sve preobražava. Preobražava srca onih koji ga susretnu, koji mu se utječu i koji ga žele slijediti. Preobražava i naše životne križeve.
     Križ našeg Spasitelja daje nam odlučnost i hrabrost da ustrajemo biti glasnicima ljubavi i Božjeg kraljevstva. Isusov križ je izvor naše snage i nade jer „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“

Što pomisliš kad vidiš raspelo?
Na koji način uzdignut Isusov križ može tebi pomoći u teškim trenutcima?

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 18,15-20
(Evanđelje po Mateju, glava osamnaesta, redak petnaesti do dvadesetog)

ZAJEDNIČKA MOLITVA

     Sve je ljepše kada se događa u dobrom društvu. Tada radost biva veća, a tuga u društvu pravih prijatelja bude manja i lakša. Isus nas poziva da budemo prijatelji jedni drugima i da se međusobno družimo.
     U tom našem zajedničkom druženju ne smijemo zaboraviti i zajedničku molitvu. Zajednička molitva je vrijedna jer jedni druge potičemo na molitvu i dobro, ali i zato jer se tada zajednički obraćamo Bogu. Na poseban način treba njegovati dvije vrste zajedničke molitve: molitvu u župnoj zajednici i obiteljsku molitvu.

Što možeš učiniti da se više zajednički moli u tvojoj obitelji?
Sudjeluješ li, osim u Misi, na još nekim zajedničkim molitvama u svojoj župi?

Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 16,21-27
(Evanđelje po Mateju, glava šesnaesta, redak dvadeset prvi do dvadeset sedmog)

IĆI ZA KRISTOM

     Svatko od nas ima svoje viđenje neke situacije, svoje planove i svoje načine za koje mislimo da su ispravni. Ponekad se uvjerimo da ono što mi smatramo nije najbolje pa promijenimo svoj stav. Jer ako se ne bismo promijenili onda ne bismo postigli ono što želimo postići.
     Odreći se samoga sebe znači upravo to. Uvidjeti istinu i prilagoditi joj se u svom životu. Odbaciti svoje krive stavove i mišljenja i prihvatiti ono na što nas Isus poziva.To je naporan posao. To je životni križ. Ali jedino tako ćemo biti na pravom putu i, idući za Isusom, stići u Kraljevstvo Božje.

Donosiš li svoje odluke u skladu s Evanđeljem?
Promijeniš li mišljenje i ponašanje kada ti netko pokaže da nisi u pravu ili se inatiš i tjeraš po svome bez obzira na sve?

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 16,13-20
(Evanđelje po Mateju, glava šesnaesta, redak trinaesti do dvadesetog)

UPOZNATI ISUSA

     Kažu da je Michelangelo, veliki renesansni slikar i kipar, rekao da on ne vidi kamen, nego kip kojega treba osloboditi iz te gromade kamena. Ljudi često gledaju isto, a različito vide i različito tumače.
     Na isti način se ponašamo kada promatramo Isusa. Različiti ljudi ga različito vide. Isus nas u Evanđelju potiče da uspostavimo osobni odnos s njime i da odgovorimo tko je Isus za mene. Kao pomoć u odgovoru pomaže nam vjeronauk, čitanje Svetoga Pisma, razgovor s roditeljima o Isusu i molitva. Ako tako pristupamo Isusu Kristu onda ćemo moći dati odgovor kao što ga je i Petar dao.

Tko je Isus za tebe?

Dvadeseta nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 15,21-28
(Evanđelje po Mateju, glava petnaesta, redak dvadeset prvi do dvadeset osmog)

MAJČINSKA LJUBAV

     Isus je često u svom govoru koristio slike da bi ljudi lakše razumjeli što im želi reći. Najčešće su to lijepe slike i priče, ali ima i onih su na prvi pogled nerazumljive i zbunjujuće kao ova priča iz današnjeg evanđeoskog odlomka. Ipak, ta slika postaje razumljivija kad se pogleda iz onog vremena.
     Isus nije htio govoriti o psima, nego nam je dao uzor prave molitve govoreći nam o ženi koja je bila zadovoljna i s „mrvicama“. Jasno je htio prenijeti poruku da Bog ljubi sve ljude, a ne samo one koji su se smatrali izabranima.
     Druga jaka poruka je o majčinskoj ljubavi koja je domišljata i spremna na sve kako bi pomogla svojoj djeci. Zato je danas prigoda promisliti o majkama i njihovoj ljubavi prema nama.

Kako prepoznaješ da te mama voli?
Na koji način ti pokazuješ svoju ljubav prema majci?

Devetnaesta nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 14,22-33
(Evanđelje po Mateju, glava četrnaesta, redak dvadeset drugi do trideset trećeg)

VJERA I POVJERENJE

     Isus nas poziva da vjerujemo. Ipak, normalno je da se u našem životu pojave sumnje i da nam nije uvijek lako vjerovati. U takvom trenutku nam se postavljaju razna pitanja o Bogu i vjeri.
     Pravi vjernik nije onaj koji sve prima bez razmišljanja, nego onaj koji srcem i umom prihvaća Božju riječ. Normalno je postavljati pitanja, ali uvijek puni povjerenja u Božju ljubav i dobrotu. Potrebno je bez straha propitkivati svoju vjeru, ali ne smijemo se udaljiti od Boga. Jer ako se udaljimo od Boga, tko će nam pružiti ruku kada se počnemo utapati u životnim mukama?

Promišljaš li o Bogu i vjeri?
Na koji način se nosiš sa svojim sumnjama i poteškoćama na području vjere?

Osamnaesta nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 14,13-21
(Evanđelje po Mateju, glava četrnaesta, redak trinaesti do dvadeset prvog)

VJERA PREPOZNATA U DJELIMA

     Danas je u kalendaru zapisano ime bl. Augustina Kažotića. On je prvi službeno proglašeni hrvatski blaženik. Rodom je iz Trogira i bio je redovnik dominikanac. Imenovan je zagrebačkim nadbiskupom, a umro je u Italiji. Kao zagrebački nadbiskup posebno se brinuo za siromašne i pomagao im je.
     Kršćanska vjera se prepoznaje u djelima. Kršćanin je onaj kojemu se po ponašanju može prepoznati da vjeruje u Isusa Krista.
     Isus je rekao svojim učenicima, a preko njima i svima nama koji smo kršćani, da dademo jesti onima koji su gladni. I pokazao nam je da će svako naše nastojanje oko dobra čudesno umnožiti.

Prepoznaje li se po tvojim riječima i djelima da si Kristov učenik?
Na koji način možeš doprinijeti radu Charitasa ili neke humanitarne organizacije?

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu (godina A)
Evanđelje: Mt 13,44-52
(Evanđelje po Mateju, glava trinaesta, redak četrdeset četvrti do pedeset drugog)

BITNO I NEBITNO

     Čovjeku je nemoguće biti na dva mjesta odjednom. Nemoguće je raditi potpuno sabrano dvije različite stvari odjednom. Čovjek mora izabrati ono što smatra važnijim. Pritom ne smijemo misliti na svoj užitak, nego koliko je korisno to što radimo. Sportašima je trening naporan, ali sve to podnose računajući na zadovoljstvo sportskoga uspjeha i pobjede.
     Najvažnije je u životu razlikovati bitne stvari od onih manje bitnih ili sporednih. Kada to znamo, lakše će nam biti odreći se sporednoga radi onoga bitnog. Na isti način se valja ponašati i u svom vjerskom životu. Da bismo napredovali valja razlikovati bitno od nebitnoga i činiti sve da živimo ono bitno.

Što je bitno u vjerničkom životu?
Koje sporedne stvari ometaju naš rast u vjeri?