Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 13,22-30
(Evanđelje po Luki, glava trinaesta, redak dvadeset drugi do tridesetog)

Borite se da uđete na uska vrata
jer mnogi će, velim vam,
tražiti da uđu, ali neće moći.

KLJUČEVI RAJSKIH VRATA

     Naš životni put nije ravan. Često je nepredvidiv i zamršen poput kakva labirinta u kojem se lako možemo izgubiti. No Bog želi da svatko od nas dođe do Raja. Rajska vrata prvo moramo otključati. Njih otvaraju vjera, nada i ljubav. Stoga je potrebno u labirintu života pronaći to troje. Kad s vjerom, nadom i ljubavlju idemo kroz život, tada možemo otključati vrata Raja.

Kakav bi nam bio život kad bismo živjeli bez vjere, nade i djelotvorne ljubavi?
Što nam pomaže da svakodnevno napredujemo u tim krepostima?

Dvadeseta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 12,49-53
(Evanđelje po Luki, glava dvanaesta, redak četrdeset deveti do pedeset trećeg)

Mislite li da sam došao
mir dati na zemlji?
Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje.

U SKLADU S BOŽJOM VOLJOM

Smisao kršćanstva nije u tome da se osjećamo ugodno i dobro, nego je smisao živjeti u skladu s Božjom voljom čak i ako nas to uvede u sukobe i neugodnosti. Božju volju ne možemo slijediti polovično, samo kad nam to odgovara, nego posve predano, pa i onda kad nam to nije ugodno. Na primjer, ako znaš da je tvoj prijatelj učinio nešto loše, nećeš se s njime nastaviti igrati kao da se ništa nije dogodilo, nego ćeš ga opomenuti, makar se on zbog toga naljutio. Pravi prijatelji su oni koji pomažu da netko bude bolji, a ne oni koji šute i prave se kao da se ništa nije dogodilo.

Po čemu znamo što je volja Božja?
U čemu se vidi da vršiš Božju volju i što činiš kad ti to nije lako?

Devetnaesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 12,32-48
(Evanđelje po Luki, glava dvanaesta, redak trideset drugi do četrdeset osmog)

Doista, gdje vam je blago,
ondje će vam i srce biti.

BLAGA U SRCIMA

     Čovjek uvijek nađe vremena za ono što mu je važno. Tako po nečijem ponašanju možemo znati što mu je u životu najvažnije. To je njegovo blago. Isus nas potiče da brinemo o bitnim i neprolaznim stvarima. Da brinući o onome što nam je povjereno na zemlji, čuvamo i umnažamo nepropadljiva blaga u našim srcima. Svaki put kad za nekoga molimo, kad činimo djela milosrđa, kad praštamo i molimo za oprost... punimo „škrinju s blagom“ u našim srcima. Blagom koje nam nitko ne može oduzeti i koje ćemo moći ponijeti sa sobom u vječnost.

Po čemu se iz tvog ponašanja može prepoznati što ti je najvažnije u životu?
Što od toga ima neprolaznu vrijednost?

Osamnaesta nedjelja kroz godinu  (godina C)
Evanđelje: Lk 12,13-21
(Evanđelje po Luki, glava dvanaesta, redak trinaesti do dvadeset prvog)

Koliko god netko obilovao,
život mu nije u onome što posjeduje.

KLONITE SE I ČUVAJTE SVAKE POHLEPE

Dobro je imati novac i vrijedne stvari, ali mnogo je važnije biti dobar prijatelj i dobar član obitelji. Kad je čovjeku više stalo do onoga što posjeduje nego do drugih ljudi i kad mu ono što posjeduje pruža osjećaj sigurnosti i zaštićenosti, onda je takav čovjek žrtva vlastite pohlepe. A pohlepni mogu biti i oni koji nemaju, kad su zbog siromaštva puni zavisti i gorčine te zbog toga ne vide što je najvažnije u životu. Bogatstvo nije u onome što posjedujemo, nego u onome što dijelimo s drugima, a pritom se ne misli samo na materijalne stvari.

Što ljude potiče na pohlepu, a što nam pobuđuje volju da je se klonimo?  
Što znači – bogatiti se u Bogu?

Sedamnaesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 11,1-13
(Evanđelje po Luki, glava jedanaesta, redak prvi do trinaestog)

Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete!

Kucajte i otvorit će vam se!

USTRAJNI MOLITELJI

     Neke nam stvari u životu ne polaze za rukom iz prvog pokušaja.Tada se ne smije odustati, nego treba biti uporan. Isus nas uči da takvi budemo i u molitvi - ustrajni i uporni. Tako Bogu priznajemo da ne možemo i ne želimo živjeti bez njega; priznajemo da smo nemoćni i slabi te da se uzdajemo u njegovu volju i pomoć. Jer kad čovjek misli da sve može postići sam svojom snagom i pameću, tada isključuje Boga iz svog života. Isus nas je naučio i najljepšu molitvu – Očenaš. Neka ti ne prođe ni jedan dan da ne izmoliš Očenaš.

Moliš li iskreno i s vjerom ili tek ponavljaš naučene riječi?
Ako ustrajno molimo, znači li da će Bog odmah uslišati naše molitve i želje?

Šesnaesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 10,38-42
(Evanđelje po Luki, glava deseta, redak trideset osmi do četrdeset drugog)

Marija je uistinu izabrala bolji dio,

koji joj se neće oduzeti.

MUDRI GRADITELJI

     Na pješćanoj obali moguće je napraviti dvorac, ali prvi veći val će ga razoriti. Jer da bi nešto trajalo, mora imati dobre temelje. I u vjerskom životu također je potrebno imati dobre temelje. Oni se izgrađuju blizinom s Kristom u molitvi i misi. Potrebno je u životu brinuti i o materijalnim stvarima, ali mnogo toga o čemu brinemo, iako je u nekom trenutku važno, na kraju je propadljivo. A naše duhovne vrijednosti su jedine koje ostaju za vječnost. Zato je potrebno otvoriti se Duhu Svetomu da nas nadahne u izgrađivanju vjere, nade i ljubavi.

Što znači kad kažemo da nešto ima dobre temelje?
Čime se još, uz misu i molitvu, izgrađuju temelji vjere?

Petnaesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 10,25-37
(Evanđelje po Luki, glava deseta, redak dvadeset peti do trideset sedmog)

A tko je moj bližnji?

IDI PA I TI ČINI TAKO

 Ljudi različito reagiraju kad se dogodi nešto loše. Neki samo kukaju i čekaju da netko drugi nešto poduzme. Neki od tuđe nevolje naprave senzaciju ili zabavu. A neki odluče pomoći. Isus nas potiče da ne stojimo kad se nešto loše dogodi, nego da odmah priskočimo u pomoć. Da svojim djelima postajemo drugima bližnji i da ljubimo bližnje kao sebe same. Čovjek, zakonoznanac, koji je razgovarao s Isusom, mogao je razumjeti što mu Učitelj govori jer je znao što piše u Svetome pismu. Da bismo mogli shvatiti što nam Isus govori, potrebno je stalno učiti o svojoj vjeri.

Tko su naši bližnji?
Što su djela milosrđa i zašto nas je Isus pozvao da ih činimo?

Četrnaesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 10, 1-12.17-20
(Evanđelje po Luki, glava deseta, redak prvi do dvanaestog i sedamnaesti do dvadesetog)

Mir kući ovoj!

POSLANI DONOSITI MIR

     Naziv „misa“ dolazi od latinskog usklika što ga svećenik izgovara na kraju svete euharistije: Ite, missa est!, što znači: Idite, poslani ste! Na hrvatskom se kaže: idite u miru! Poslani smo donositi Božji mir i svjetlo Evanđelja kamo god pošli i što god radili. Poslani smo živjeti po istinskim vrijednostima; živjeti u ljubavi i miru sa svima, biti odgovorni prema svojim obvezama i učenju, pristojno se ponašati, pomagati bližnjima, opraštati, čuvati prirodu, čuvati našu tradiciju, a poštivati tuđu... Kad živimo kako nas Isus uči, donosimo Božji mir na ovaj svijet.

Koje su to kršćanske vrijednosti?
Kako ih živiš u svojoj obitelji i među vršnjacima?

Trinaesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 9,51-62
(Evanđelje po Luki, glava deveta, redak pedeset prvi do šezdeset drugog)

"Gospodine, hoćeš li da kažemo
neka oganj siđe s neba i uništi ih?"
No on se okrenu i prekori ih.

NAŠE ORUŽJE JE LJUBAV

     Često želimo jednakom mjerom uzvratiti nekome na zlo koje nam čini. Uzvratiti na mržnju i udarce, na podvale i ružne riječi. Često želimo takvima još jače uzvratiti. Nekad se čini da sila ima zadnju riječ i da pobjeđuje onaj koji je jači. Isus nas uči da ne koristimo silu i da se ne osvećujemo. Isus nas uči da naša snaga nije u mržnji nego u ljubavi. Svojim životom pokazao nam je kakve plodove donosi ljubav. I potiče nas da pokušamo i mi tako živjeti pa ćemo se uvjeriti kakvu snagu ima ljubav.

Koji te osjećaji potiču na želju za osvetom?
Koji te osjećaji potiču na praštanje?
Kojim je osjećajima mjesto u kraljevstvu Božjem? Zašto?

Dvanaesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 9,18-24
(Evanđelje po Luki, glava deveta, redak osamnaesti do dvadeset četvrtog)

Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga,
a tko izgubi život svoj poradi mene,
taj će ga spasiti.

ZA VJEČNI ŽIVOT

U životu je najvažnije razlikovati bitno od nebitnog. Postoje roditelji koji misle da njihova djeca moraju imati sve što požele, a najbitnije je da roditelji budu uz djecu dok ona odrastaju. Ili, kad na kraju školske godine gledaš svoje ocjene, vidiš da je najbitnije bilo redovito učiti. Tko misli samo na lagodan život ispunjen užitcima i materijalnim obiljem, ne može slijediti Isusa. Suprotno tome je „odreći se sebe“ tj. odreći se svojih sebičnih želja i sebičnih sklonosti te živjeti u ljubavi za druge.

Po čemu kršćani određuju što je bitno, a što nebitno?
Što nam pomaže da se usmjeravamo prema životno bitnim stvarima?
Što ćemo time postići?