Trideset druga nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 20,27-38
(Evanđelje po Luki, glava dvadeseta, redak dvadeset sedmi do trideset osmog)

Sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.

RADI, MOLI I VOLI

Kad učenici pozorno slušaju na nastavi, redovito uče i pišu zadaće, onda dobro napišu pisanu provjeru znanja i spokojno čekaju rezultate. Jednako tako i kršćani koji svakodnevno žive onako kako nas je Isus poučio, spokojno čekaju susret s Bogom. Jer ako se ne odmetnemo od Boga i njegove ljubavi, onda nas poslije smrti čeka uskrsnuće i život vječni. Taj će život biti drugačiji od ovoga na zemlji, no sve ono što nas sada usrećuje i raduje ostat će takvim i u vječnosti, ali će biti još uzvišenije i neizrecivo ljepše.

Čime se odijeljujemo od Boga?
Kako mu se možemo vratiti?
Što nam pomaže da svakodnevno živimo kršćanski?

Trideset prva nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 19,1-10
(Evanđelje po Luki, glava devetnaesta, redak prvi do desetog)

Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.

POSTUPATI DRUGAČIJE

     Mnogi ljudi imaju običaj druge ljude „etiketirati“ tj. obilježiti ih kao ovakve ili onakve premda ih, zapravo, veoma površno poznaju. Potom se odnose prema njima ovisno o svojoj prosudbi.Tako su i Zakeja njegovi sumještani etiketirali. No Isus je postupio drugačije. Zakej je bio grešan, ali je penjanjem na smokvu pokazao da mu je jako stalo da vidi Isusa. A u susretu s Isusom pokazao je koliko je dobar.
     Isus gleda u srce, gleda tko je kakav čovjek zapravo, i uči nas da se i mi tako ponašamo.

Na koji način se ti odnosiš prema drugima?
Dopuštaš li da na tvoje mišljenje o nekome utječu ogovaranja i etiketiranja drugih ljudi?

Trideseta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 18,9-14
(Evanđelje po Luki, glava osamnaesta, redak deveti do četrnaestog)

Svaki koji se uzvisuje bit će ponižen,
a koji se ponizuje bit će uzvišen.

OHOLOST I PONIZNOST

     Neki ljudi sebe uzvisuju jer su, na primjer, ugledni u društvu, dobro zarađuju, zdravi su, imaju lijepu kuću i popularne prijatelje... ali istodobno preziru ljude koje smatraju slabima i neuspješnima. Kad takav umišljeni ponos zauzme nečije srce, u njemu nema mjesta za Boga i bližnjega. Nema mjesta za ljubav, milosrđe i dobra djela. Nasuprot takve oholosti postoje ljudi koju su svjesni svojih slabosti. Razumiju da svako dobro dolazi od Boga i shvaćaju da ne mogu i ne žele živjeti bez Božjega milosrđa. Njima je Gospodin uvijek blizu.

U čemu ima više ljubavi: u nastojanju da budemo bolji od drugih ili da budemo bolji za druge?
Tko može Bogu i bližnjima biti bolji prijatelj – oholi ili ponizni ljudi?

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 18,1-8
(Evanđelje po Luki, glava osamnaesta, redak prvi do osmog)

Neće li Bog obraniti svoje izabrane,
koji dan i noć vape k njemu,
sve ako i odgađa stvar njihovu?

STRPLJIVO ČEKATI PLODOVE

     Važno je biti strpljiv. Mnogi žele sve odmah, ali u životu to tako ne ide. Potrebno je vrijeme sazrijevanja. Potrebno je vrijeme da nešto dade rezultate. Jednako je i u vjeri. Potrebno je vremena i truda da budemo sveti i dobri vjernici. Potrebno je mnogo iskrene molitve, rada na sebi i odnosa s drugima. Ponekad nam se može činiti da ne napredujemo, ali upornost uvijek urodi plodom. Jer izgrađujemo se kao osobe upravo u vrijeme „čekanja“ plodova. Zato je potrebno naoružati se strpljivošću i čvrstom vjerom da je Bog uvijek uz nas.

Čini li ti se ponekad da Bog ne odgovara na tvoje molitve, da te ne čuje?
Koliko ustraješ u molitvi?

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 17,11-19
(Evanđelje po Luki, glava sedamnaesta, redak jedanaesti do devetnaestog)

A gdje su ona devetorica?
Ne nađe li se nijedan
koji bi se vratio i podao slavu Bogu?

ZAHVALNI BOGU

          Mnogi ljudi u svojim molitvama obraćaju se Bogu samo tako da ga mole da im nešto dade i žale mu se zbog svega što nemaju, a htjeli bi imati. A to što nemaju, a netko drugi ima, doživljavaju nepravdom. Istodobno zaboravljaju zahvaljivati Bogu za sva dobra koja imaju, na primjer obitelj, zdravlje, mir, talente... Mnogo je toga za što Boga uopće nismo molili, a ipak nam je dao i daje nam svakodnevno. Važno je da budemo svjesni Božjih darova i Božje ljubavi u našim životima. To će produbiti našu vjeru, a vjera će nas spasiti. Zato neka ne prođe nijedan dan a da ne zahvalimo Bogu na svemu što imamo.

Za što bi sve mogao danas zahvaliti Bogu?
Na koji način zahvaljuješ Bogu?

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 17,5-10
(Evanđelje po Luki, glava sedamnaesta, redak peti do desetog)

Umnoži nam vjeru!

VJERA KOJA RASTE

     Često nam se čini da bismo mogli u svemu biti bolji kad bi nam vjera bila veća i snažnija. No Isus nas uči da je čak i mala vjera, sićušna poput zrna gorušice, dovoljna da možemo činiti velike stvari u životu. Imati vjeru znači imati povjerenje u Boga. On nas je htio stvoriti takvima kakvi jesmo i „poslao“ nas je na ovaj svijet u vrijeme i na mjesto koje je htio. Kad s povjerenjem u Boga prihvatimo svoj život, od školskih obveza do obitelji, prijatelja..., sve ćemo činiti i prema svakome se odnositi s ljubavlju i predano. Pa ćemo u „običnoj“ svakodnevici „premiještati dud u more“ tj. činiti velika djela. Velika u Božjim očima.

Što nerado prihvaćaš u svome životu?
Kako ti povjerenje u Boga može pomoći da se to promijeni?

Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 16,19-31
(Evanđelje po Luki, glava šesnaesta, redak devetnaesti do trideset prvog)

Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ,

neće povjerovati sve da i od mrtvih netko ustane.

PREPORUKE ZA PUT U VJEČNOST

      Svaki učenik zna da se na kraju školske godine zaključuju ocjene. Neki učenici redovito uče i pripremaju se, a neki ne mare i uopće se ne pripremaju. Tako je općenito u životu. Na kraju ovozemaljskoga života polagat ćemo račune za svoj život. Neki ljudi će mariti samo za sebe i završiti u paklu, a neki drugi će voljeti ljude, pomagati drugima, biti dobri i završit će u raju. Za to ne trebamo tražiti posebne dokaze jer nam to svjedoči Evanđelje i Crkva.

 Događa li ti se da se oglušuješ na neke savjete mada znaš da su ispravni i da te usmjeravaju na dobro?
Što ti daje snagu da izdržiš kad moraš podnositi nepravdu?
Na koje se načine zauzimaš za pravednost?

Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 16,1-13
(Evanđelje po Luki, glava šesnaesta, redak prvi do trinaestog)

Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara.

Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.

ODLUKA

      U danu imamo određen broj sati. Ne možemo cijeli dan potrošiti na igrice. Trebamo i učiti i pomagati roditeljima. A to ne možemo raditi istodobno. Ni u vjerskom životu ne možemo istodobno biti za Boga i protiv Boga. Potrebno je razmisliti o svom životu i odabrati ono što je važnije. Ne ono što nam izgleda važnije, nego ono što je doista važno i trajno. 

Zašto si se odlučio služiti Bogu?
Po čemu se to u tvome životu prepoznaje?
Kako se služenje Bogu odražava na tvoje odnose s drugim ljudima, na tvoje obveze, slobodno vrijeme...?

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 15,1-32
(Evanđelje po Luki, glava petnaesta, redak prvi do trideset drugog)

Tako, kažem vam,

biva radost pred anđelima Božjim

zbog jednog obraćena grešnika.

OBRAĆENJE

Da bi od puzzla dobili cjelovitu sliku, potrebno je imati sve dijelove slagalice. Ako se neki dio izgubi, ne možemo složiti sliku. Slika naše obitelji, prijatelja, razreda ili župe neće biti potpuna ako se neki član „izgubi“ – ako „ode s pravog puta“, ako se počne ponašati kako nije u redu. Moramo pomoći onima koji su se izgubili da se vrate, pomoći im da se obrate. A ako smo se mi izgubili, moramo se i mi vratiti. U tome će nam pomoći naši prijatelji i naš anđeo čuvar.

Osjećaš li kad te netko opominje zato što ti istinski želi dobro, jer želi da se vratiš na „pravi put“?
Što činiš kad se „izgubi“ tkogod od tvojih bližnjih?

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu (godina C)
Evanđelje: Lk 14,25-33
(Evanđelje po Luki, glava četrnaesta, redak dvadeset peti do trideset trećeg)

Tako dakle nijedan od vas,
koji se ne odrekne svega što posjeduje,
ne može biti moj učenik.

POTPUNO PREDANI ISUSU

     Kao što se ne može smršaviti ako se svaki dan jedu kolači i piju gazirana pića, tako se ne može postići uspjeh u nekom sportu ako se svaki dan ne trenira. Ne može se postići dobar rezultat u školi ako se svaki dan ne uči, niti soba može biti uredna ako svakodnevno ne pospremamo stvari. Da bismo bili dobri kršćani moramo svakodnevno razgovarati s Bogom, redovito se moliti, ići u crkvu i primati svete sakramente. Moramo svakoga dana živjeti s Bogom. Ne može se biti Isusov učenik ako mu se potpuno ne predamo.  

Po čemu se u tvom životu vidi predanost Isusu?
Što nas čini Njegovim učenicima?
Što moramo odbaciti, a što prihvatiti?