Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 20,1-16a
(Evanđelje po Mateju, glava dvadeseta, redak prvi do šesnaestoga A)

A ja hoću i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

PRVI I POSLJEDNJI

     Kad kupimo ulaznicu za kino nekoliko dana ranije, spokojni smo jer znamo da nas čeka naše sjedalo. Na nama je samo da dođemo na pravo mjesto i navrijeme. No i oni koji dođu mnogo prije početka i oni koji uđu u dvoranu neposredno prije projekcije jednako će gledati film.

     Nama je Isus je pripravio mjesto u Kraljevstvu Božjem. Na nama je samo da živimo u milosti Božjoj i ne odlutamo s pravog puta. A utješno je da je Bog pripravio jednako zajedništvo s njim svima koji se obrate iskrena srca, bez obzira kada se to obraćenje dogodilo. No, to ne znači da možemo odgađati svoje obraćenje i reći da ćemo biti kršćani tek u starosti, jer ne znamo koliko dugo ćemo biti na zemlji. Potrebno se obratiti Kristu, odmah i potpuno.

Živiš li ti svoje kršćanstvo?
Potičeš li i druge da žive kao kršćani, da međusobno čine dobra djela i sudjeluju u sv. Misi?

Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 18,21-35
(Evanđelje po Mateju, glava osamnaesta, redak dvadeset prvi do trideset peti)

Gospodine, koliko puta da oprostim

bratu svomu ako se ogriješi o mene?

OPROSTITI

     Isus nas uči da opraštamo jedni drugima. Riječ oprostiti je stara hrvatska riječ koja bi danas značila – osloboditi. Opraštanjem činimo slobodnim drugoga čovjeka. Oslobađamo ga od onog lošeg što nam je učinio. Ali jednako važno je da opraštanjem oslobađamo i sebe od mržnje, ljutnje ili povrijeđenosti. Oslobađamo sebe od lošeg osjećaja i ružnih uspomena. Oslobađamo sebe od želje da i sami budemo loši prema drugima.
     Isus nas uči da opraštamo onoliko puta koliko drugi pogriješe. Da svaki put kada nas netko povrijedi oslobodimo i sebe i tu osobu od učinjenoga zla.

Koje uvrede ti je najteže oprostiti?
Što možeš napraviti da sebe i druge učiniš slobodnima od zla?

Uzvišenje svetoga Križa  (godina A)
Evanđelje: Iv 3,13-17
(Evanđelje po Ivanu, glava treća, redak trinaesti do sedamnaestog)

I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji
tako ima biti podignut Sin Čovječji
da svaki koji vjeruje,
u njemu ima život vječni.

PREKO KRIŽA DO NEBESKE SLAVE

      U Isusovo vrijeme križ je bio znakom osude, prezira, kazne, sramote i odbačenosti. Zato je ljudima bilo teško razumijeti da nam Bog preko križa daruje spasenje. Po Isusovoj smrti na križu, koju je podnio iz potpune ljubavi prema nama, Isus je preobrazio smisao križa. Križ je postao znakom spasenja i vječnog života.
     Svatko od nas nosi svoj križ, a on nam ponekad može biti veoma težak. Može nam biti neshvatljivo da iz teškoća i patnji može proizići nešto dobro. Zato se valja prisjetiti da Isus sve preobražava. Preobražava srca onih koji ga susretnu, koji mu se utječu i koji ga žele slijediti. Preobražava i naše životne križeve.
     Križ našeg Spasitelja daje nam odlučnost i hrabrost da ustrajemo biti glasnicima ljubavi i Božjeg kraljevstva. Isusov križ je izvor naše snage i nade jer „Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“

Što pomisliš kad vidiš raspelo?
Na koji način uzdignut Isusov križ može tebi pomoći u teškim trenutcima?

Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 18,15-20
(Evanđelje po Mateju, glava osamnaesta, redak petnaesti do dvadesetog)

Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime,

tu sam i ja među njima.

ZAJEDNIČKA MOLITVA

      Sve je ljepše kad se događa u dobrom društvu. Tada radost biva veća, a tuga u društvu pravih prijatelja bude manja i lakša. Isus nas poziva da budemo prijatelji jedni drugima i da se međusobno družimo. U tom našem zajedničkom druženju ne smijemo zaboraviti i zajedničku molitvu. Zajednička molitva je vrijedna jer jedni druge potičemo na molitvu i dobro, ali i zato jer se tada zajednički obraćamo Bogu. Na poseban način treba njegovati dvije vrste zajedničke molitve: molitvu u župnoj zajednici i obiteljsku molitvu.

Što možeš učiniti da se više zajednički moli u tvojoj obitelji?
Sudjeluješ li, osim u Misi, na još nekim zajedničkim molitvama u svojoj župi?

Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 16,21-27
(Evanđelje po Mateju, glava šesnaesta, redak dvadeset prvi do dvadeset sedmog)

Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe,
neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

IĆI ZA KRISTOM

     Svatko od nas ima svoje viđenje neke situacije i svoja razmišljanja za koja mislimo da su ispravna. No ponekad shvatimo da ono što mislimo ili činimo ipak nije najbolje pa tada promijenimo svoj stav. Jer ako se ne bismo promijenili onda ne bismo uspjeli u onome što želimo postići.
     Odreći se samoga sebe znači upravo to. Uvidjeti istinu i prilagoditi joj se u svom životu. Odbaciti svoje krive stavove i mišljenja te prihvatiti ono na što nas Isus poziva. To je naporan posao. To je životni križ. Ali jedino ćemo tako biti na pravom putu i, idući za Isusom, stići u Kraljevstvo Božje.

Donosiš li svoje odluke u skladu s Evanđeljem?
Promijeniš li mišljenje i ponašanje kad ti netko pokaže da nisi u pravu ili se inatiš i tjeraš po svome bez obzira na sve?

Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 16,13-20
(Evanđelje po Mateju, glava šesnaesta, redak trinaesti do dvadesetog)

A vi, što vi kažete, tko sam ja?

UPOZNATI ISUSA

      Kažu da je Michelangelo, veliki renesansni slikar i kipar, rekao da on ne vidi kamen, nego kip kojega treba osloboditi iz te gromade kamena. Ljudi često gledaju isto, a različito vide i različito tumače. Na isti način se ponašamo kada promatramo Isusa. Različiti ljudi ga različito vide. Isus nas u Evanđelju potiče da uspostavimo osobni odnos s njime i da odgovorimo tko je Isus za mene. Kao pomoć u odgovoru pomaže nam vjeronauk, čitanje Svetoga Pisma, razgovor s roditeljima o Isusu i molitva. Ako tako pristupamo Isusu Kristu onda ćemo moći dati odgovor kao što ga je i Petar dao.

Tko je Isus za tebe?

Dvadeseta nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 15,21-28
(Evanđelje po Mateju, glava petnaesta, redak dvadeset prvi do dvadeset osmog)

Psići jedu od mrvica što padaju sa stola njihovih gospodara!

MAJČINSKA LJUBAV

     Isus je često u svom govoru koristio slike da bi ljudi lakše razumjeli što im želi reći. Najčešće su to lijepe slike i priče, ali ima i onih koje su na prvi pogled nerazumljive i zbunjujuće kao ova priča iz današnjeg evanđeoskog odlomka. Ipak, ta slika postaje razumljivija kad se pogleda iz onog vremena.
    Isus nije htio govoriti o psima, nego nam je dao uzor prave molitve govoreći nam o ženi koja je bila zadovoljna i s „mrvicama“. Jasno je htio prenijeti poruku da Bog ljubi sve ljude, a ne samo one koji su se smatrali izabranima.
    Druga jaka poruka je o majčinskoj ljubavi koja je domišljata i spremna na sve kako bi pomogla svojoj djeci. Zato je danas prigoda promisliti o majkama i njihovoj ljubavi prema nama.

Kako prepoznaješ da te mama voli?
Na koji način pokazuješ svoju ljubav prema majci?

Devetnaesta nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 14,22-33
(Evanđelje po Mateju, glava četrnaesta, redak dvadeset drugi do trideset trećeg)

Malovjerni, zašto si posumnjao?

VJERA I POVJERENJE

     Isus nas poziva da mu vjerujemo i da se, dok smo s njime, ničega ne bojimo. Ipak, ponekad se u našem životu pojave sumnje i nije nam uvijek lako vjerovati. U takvim trenutcima nameću nam se razna pitanja o Bogu i vjeri.
     Pravi vjernik nije onaj koji sve prima bez razmišljanja, nego onaj koji srcem i umom prihvaća Božju riječ. Normalno je postavljati pitanja, ali uvijek puni povjerenja u Božju ljubav i dobrotu. Potrebno je bez straha propitkivati svoju vjeru, ali ne smijemo se udaljiti od Boga. Jer ako se udaljimo od Boga, tko će nam pružiti ruku kad se počnemo utapati u životnim teškoćama?

Promišljaš li o Bogu i vjeri?
Na koji se način nosiš sa svojim sumnjama i poteškoćama na području vjere?

Preobraženje Gospodinovo  (godina A)
Evanđelje: Mt 17,1-9
(Evanđelje po Mateju, glava sedamnaesta, redak prvi do devetog)

Dobro nam je ovdje biti.

U ISUSOVOJ BLIZINI

     Isusovim učenicima bilo je dobro u prisustvu Isusa i svetaca. Isus i nas poziva da budemo u njegovoj blizini. Mi ne možemo biti s Isusom onako kako su bili apostoli. Ali ga možemo susresti u Euharistiji, molitvi, Crkvi i Bibliji. Susret s Isusom jača nas za sve ono što nas čeka kad izađemo iz crkve. I potiče nas da se promijenimo, da „zasjajimo“ ljepotom što dolazi ih naših srca, da se na nama vide ljubav i dobrota što ih primamo od Gospodina, i da te blagoslove s ljubavlju predajemo ljudima oko nas.

Što znači – susresti Isusa?  
Zašto nam je dobro u njegovu prisustvu?
Što nam je činiti da bismo se uz Isusovu pomoć i sami preobrazili i bili mu sličniji?

Petnaesta nedjelja kroz godinu  (godina A)
Evanđelje: Mt 13,1-23
(Evanđelje po Mateju, glava trinaesta, redak prvi do dvadeset trećeg)

Iziđe sijač sijati.

KAKVO TLO JE MOJE SRCE?

     Sijač iz Isusove priče je bacao isto sjeme, ali je ono na različite načine završilo, ovisno o tome na kakvo je tlo palo. Bog nas sve poziva i  želi da se svatko od nas obrati i čini dobro. Koliko će Božja riječ biti prisutna u našem životu ovisi o našem srcu i načinu na koji se raspoložimo za slušanje Božje riječi.

     Ne smijemo se obazirati na druge i procjenjivati kakva je njihova vjera ili njihovo ponašanje. Trebamo krenuti od sebe i svijet mijenjati nabolje počevši s promjenom svoga srca i svoga ponašanja. Zato je potrebno svakodnevno ispitivati savjest. Na kraju dana promotriti svoje ponašanje u tom danu, pokajati se za ono loše i nastojati i dalje živjeti ono što je bilo dobro.
     Valja nastojati da se naša vjera vidi u našem ponašanju.

Obavljaš li redovito ispit savjesti i na koji način?
Ogovaraš li druge ljude ili im nastojiš pomoći ako možeš?