To mi je ime dovijeka
Prvo čitanje opisuje susret Boga i Mojsija. U razgovoru koji je uslijedio nakon što je Mojsije dopustio Bogu da ga zaintrigira i da mu progovori, Bog izriče svoje ime. Ime u biblijskom smislu nije tek administrativna kategorija po kojoj se prepoznajemo, nego opis biti čovjeka. Bog je mogao izabrati ime koje god je htio. I od svih imena što postoje i kojima nazivamo Boga, on izabire upravo ime Jahve. To ime u prijevodu znači – Ja sam onaj koji jesam sada i ovdje za tebe.
Bog je trajno i nepromjenjivo nazočan u svakom prostoru i vremenu. Prisutan je i u našem prostoru i vremenu. I njegova nazočnost je djelatna. Nije Bog nazočan kao kozmički redar ili ljubomorno božanstvo koje zahtijeva poslušnost i kađenje, nego je djelatno prisutan u pomaganju svakom pojedinom čovjeku.
Galilejci, Jeruzalemci i neplodna smokva
Evanđeoski odlomak nam pokazuje kako je potrebno događaje oko sebe promatrati u vjeri Božje nazočnosti u svijetu. Sve što nas okružuje može nam postati poticaj za kvalitetniji vjerski život.
Bog ne šuti. Bog je i danas s nama i za nas. Bog nam i danas progovara. Samo je potrebno naučiti prepoznavati znakove vremena i iščitavati u njima Božju poruku. A to pak ne možemo vlastitim sposobnostima ili osobnom mudrošću, nego je potrebno prepustiti se milosti i vodstvu Duha Svetoga.
Upravo to znači biti prorok u biblijskom smislu. Biti osoba koja će drugima posvjedočiti osobni susret s Bogom te Božju blizinu i njegovu poruku.
Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne
A drugo današnje čitanje nas odgaja za skromnost i oslobađa nas umišljene bahatosti. Poniznost je neizostavna kršćanska vrlina. Ali ne onakva poniznost kojom bi čovjek sebe smatrao manje vrijednim ili ponižavao, nego istinska poniznost koja prepoznaje neizmjernu vrijednost svakog pojedinca i svijest da ta vrijednost dolazi od Boga i od našeg zajedništva s Bogom. Jer bez Boga smo ništa.
Preuzeto iz Liturgijskog listića varaždinske katedrale