Prvo čitanje: Dj 10,34a.37-43
Drugo čitanje: Kol 3,1-4
Evanđelje: Iv 20,1-9

Zborna molitva
Bože, ti si danas po svojem Jedinorođencu pobijedio smrt
i nama otvorio pristup vječnom životu.
Zato slavimo blagdan njegova uskrsnuća:
obnovi nas, molimo, svojim Duhom,
i daj da i mi uskrsnemo u svjetlo života.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine,
dar što ga na dan Vazma radosni prinosimo za žrtvu,
kojom se tvoja Crkva nanovo rađa i hrani.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Bože, obnovio si svoju Crkvu vazmenim otajstvima:
štiti je trajno svojom dobrotom i privedi k slavi uskrsnuća.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

USKRSNUĆE

Kristovo uskrsnuće je najvažniji razlog na kojemu temeljimo svoje povjerenje u Boga, svoju nadu u Boga. Krist je gospodar života i smrti. On je onaj koji je uskrsnuo i koji će nas jednoga dana, prema našim djelima, primiti u svoje zajedništvo kroz svu vječnost ili će poštivati našu želju da živimo bez Boga i dopustiti nam da budemo kroz svu vječnost bez zajedništva Božje Ljubavi.

Uskrsnuće nam stvara novu perspektivu, stvara drugačiji kut gledanja. Uči nas da nije najvažnije ono što ljudi smatraju uspješnim i velikim, nego ono što je veliko u Božjim očima.

Bog nas poziva na istinsku radost, a Đavao nam podvaljuje grešne zabave, razuzdana slavlja, pretjerane užitke i hedonizam. Smijehom i dernjavom možemo nadglasati plač tužnih, molbe potrebnih i vapaje ostavljenih, ali oni tako neće nestati. Neće nestati nepravde u svijetu ako ne želimo čuti za nju. Ne htjeti ispraviti zlo jednako je kao i činiti zlo. Prešućivati nepravdu jednako je kao i činiti nepravdu.

Proroci tame i propasti odasvud nas salijeću i zavode nas svojim ispraznim frazama. Nude nam budućnost bez Boga. Nude nam laž i ništavilo. Pozivaju nas da se odreknemo Boga kao nečega što je zastarjelo i što ne priliči modernome čovjeku. Nagovaraju nas da se odreknemo života, a prihvatimo smrt.

Proroci novoga doba nas potiču da odbacimo Boga i da se pouzdamo samo u sebe i u svoje snage, svoju energiju i svoj personality. Ali, što je čovjek bez Boga? Što može onaj koji se uzda u slabo tijelo i svoje srce od Gospodina odvraća? Pretvara se u jednokratnu senzaciju. Pretvara se u besmislenu olupinu. Pretvara se u karikaturu života.

Zavodnici i sluge Zloga na sve načine pokušavaju proglasiti normalnim ono što je protuprirodno i grešno. Vrijeđanjem i neodrživim konstrukcijama omalovažavaju proročki glas. Vrijeđa se dostojanstvo osobe pod krinkom liberalizma i čovjekovih sloboda. Vrijeđa se tradicija i nacionalna svijest hineći kozmopolitizam. Vrijeđa se obitelj, vrijeđa se djecu, vrijeđa se mlade, vrijeđa se starce. A sve to se događa u ime takozvane čovjekove slobode i nesputanosti.

No mi ne smijemo šutjeti. Ne smijemo nikada prestati dizati svoj glas u obranu onih koji su obespravljeni. Ne smijemo nikada popustiti pred onima koji vrijeđaju dostojanstvo bilo kojega čovjeka. Ne smijemo nikada pristati na to da se zlo smatra dobrim, laž istinom, a zablude pravim putom.

Mi koji promatramo svijet iz perspektive uskrsnuća nikada se ne smijemo umoriti činiti dobro i svojom ljubavlju pokazivati koji je put jedini pravi i koji je put jedini koji vodi sreći i miru.

Mi kršćani smo pozvani i moliti za cijeli ovaj svijet. Moliti za one koji su ugroženi, za one koji su u napasti, da im Bog daruje snage da izaberu pravi put. Za one koji odolijevaju da ostanu u Božjoj milosti. Za one koji su pali da se vrate na pravi put i za one koji zavode da se odreknu Zloga.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 50,4-7
Drugo čitanje: Fil 2,6-11
Evanđelje: Mt 26,14-27,66

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, poslušan tvojoj volji
naš je Spasitelj uzeo tijelo, ponizio sama sebe
i podnio sramotu križa. Daj da slijedimo uzor
njegova poniženja, s njime zajedno trpimo
i postignemo slavu uskrsnuća. Po Gospodinu.

Darovna molitva  
Gospodine, smiluj nam se po muci svoga Sina.
Djelima to ne zaslužujemo, ali se uzdamo u tvoje milosrđe
i jedinstvenu žrtvu Isusa Krista. Koji s tobom.

Popričesna molitva
Po ovoj pričesti, smjerno te, Gospodine, molimo: Ti si nam
smrću svoga Sina dao da se nadamo životu u koji vjerujemo.
Daj da njegovim uskrsnućem stignemo cilju zemaljskog putovanja.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ZAJEDNO S NJIME

     Isusova veličina je u činjenici da je poslušan volji Očevoj čak i onda kada ju ne razumije. Krepost se sastoji u poslušnosti, a grijeh je ohola svojevoljnost.

     Isusova poslušnost se sastoji od otajstva utjelovljenja, čija dramatičnost se iskazuje u današnjem drugom čitanju iz poslanice Filipljanima. Isus je spreman, radi čovjekova spasenja, poniziti sam sebe i oplijeniti se.

     Isusova poslušnost je učinila da se dragovoljno preda u smrt radi nas ljudi. I to ne bilo kakvu smrt, nego onu koja jasno pokazuje kakvo poniženje grijeh predstavlja za čovjeka. Isus je ponizio sam sebe da ne bi svatko od nas bio zauvijek ponižen.

     Ta svijest nikoga ne može ostaviti ravnodušnim. Čovjek koji je doista spoznao Božju ljubav želi uzvratiti na tu ljubav svojom ljubavlju.

Daj da slijedimo uzor

     Kristovo poniženje nam se nadaje kao uzor ponašanja. Za sudjelovanje u spasenju je potrebno lišiti sebe svega onoga što nas može odvraćati od Boga i prepustiti se njegovoj volji koja proizlazi iz njegove ljubavi prema nama.

     Krist nam je u vazmenome otajstvu dao primjer. I pozvao nas je da ga slijedimo.

Zajedno s njime trpimo

     Ponajprije ga valja slijediti u predanosti volji Božjoj, a potom i u prihvaćanju svih protivljenja koje mogu ići tako daleko da nam prijete i fizičkom likvidacijom. Pozvani smo zajedno s Kristom trpjeti.

     Nije to iracionalni mazohizam, nego svjesno opredjeljenje koje zna da se po kvalitetnom prihvaćanju križa stiže do cilja.

Zajedno s njime postignemo slavu uskrsnuća

     A cilj nam je uskrsnuće na život. Cilj nam je vječno zajedništvo s Bogom. Ako suumiremo s Kristom, možemo se nadati i suuskrsnuću s njim.

    Cilj je moguće postići ukoliko ne preskačemo faze putovanja. Krist nas riječju i primjerom poučava, a na nama je da ga umom i srcem prihvatimo, kako bismo ga potom, u ovom prostoru i vremenu, mogli riječju i primjerom svjedočiti.

N. K.

Prvo čitanje: Ez 37,12-14

Drugo čitanje: Rim 5,5-11

Evanđelje: Iv 11,1-45

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoj se Sin iz ljubavi za svijet predao u smrt.
Daj da i mi tvojom pomoću odvažno stupamo putem njegove ljubavi.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Svemogući Bože, usliši nam prošnje.
Ti si nas obasjao svjetlom kršćanske vjere:
djelovanjem ove žrtve očisti nas od grijeha.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Svemogući Bože, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.
Molimo te da uvijek ostanemo njegovi udovi. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

BOG GOVORI I ČINI

U prvom današnjem biblijskom čitanju izriče se vjera u Boga koji govori i čini. Naš Bog nije samo uzvišeni govornik mudrih i poticajnih riječi, nego je Otac koji iz ljubavi prema nama čini dobro. I u evanđeoskom odlomku se Isus, za kojega Marta izriče vjeru da je on Krist, pokazuje kao onaj koji govori i čini. Najprije naviješta radosnu vijest o uskrsnuću od mrtvih, a potom svoga prijatelja Lazara oživljuje.

Zgoda opisana u današnjem evanđeoskom odlomku je jedan od tri zapisana slučaja oživljavanja mrtvaca. No, postoji razlika između tih događaja i Isusovoga uskrsnuća. Troje oživljenih ljudi se ponovno vratilo u život kakav su i do tada živjeli, opet podložni slabostima, bolesti i smrti. Isus je uskrsnuo na novi život. Isus je uskrsnuo po Duhu, a mrtvaci su se vratili u tijelo.

Utješna je činjenica da Bog oživljava od mrtvih. I ne tješimo se pritom samo obećanjem besmrtnosti buduće, nego i spoznajom da nas Bog može i hoće oživjeti svaki put kada zbog grijeha postanemo mrtvaci.

Prava smrt nije tjelesno preminuće. Ta vjerujemo u uskrsnuće tijela i znamo da će Bog jednoga dana oživjeti naša smrtna tijela i suobličiti ih tijelu svome slavnome. Prava smrt je smrt naše duše. Naše odreknuće od Boga.

Prava smrt je naše zakapanje u grijeh. Onemogućavanje sebe da smjerno sa svojim Bogom hodimo životnim putem. Predano, s povjerenjem i ljubavlju.

Zato je utješno znati da nas Bog, ako mi to poželimo, hoće i može po svome Duhu izvesti iz naših grobova u koje smo se grijehom zakopali. Da nas hoće i može, kao da ništa nije bilo, ponovno nadahnuti svojim Duhom i odvesti u zemlju u koju pripadamo. U svijet u koji pripadamo.

Svaki naš grijeh je smrt koja nam onemogućuje da hodimo u Božjoj blizini. Svako naše pokajanje je mogućnost života. Sada je pred nama izbor: želimo li uskrsnuti ili se zadovoljavamo oživljavanjem. Oživjeti znači ispovjediti svoje grijehe, zadovoljiti formu i nastaviti po starom. Naše misli, riječi i djela ostaju isti. Opet smo podložni slabostima, bolesti i smrti.

Uskrsnuti znači ispovjediti svoje grijehe donoseći odluku za promjenu života. Ne želim više, kao što veli današnje drugo biblijsko čitanje, živjeti po tijelu, nego želim živjeti po Duhu Božjemu. Jer kakvog duha imamo, takvi smo. Zato želim biti od Duha Kristova. Želim promijeniti svoje misli, riječi i djela. Želim ih uskladiti s Božjom voljom. Želim poput Boga govoriti i činiti dobro.

I kao što su Lazara oslobodili od povoja kojim je bio omotan da bi mogao nastaviti dalje živjeti oživljen Duhom, tako je potrebno da i mi s ljubavlju prihvaćamo onoga koga je Božja ljubav oživjela. Potrebno ga je osloboditi od predrasuda i osuđivanja kojim smo ga povezali kad je položen u grob grijeha. Potrebno je s radošću i zahvalnošću prihvatiti čovjeka koji mrtav bijaše, a sada opet živi.

N. K.

Prvo čitanje: 1 Sam 16,ab.6-7.10-13
Drugo čitanje: Ef 5,8-14
Evanđelje: Iv 9,1-41

Zborna molitva
Bože, ti si nas sa sobom pomirio po Riječi svojoj, Isusu Kristu.
Pomozi nam da odanošću i živom vjerom idemo u susret
skorim vazmenim blagdanima.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, s radošću ti prinosimo ovu žrtvu, koja nam daje lijek protiv smrti.
Molimo te da je s vjerom slavimo i dostojno prikažemo za spas svijeta.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Bože, ti prosvjetljuješ svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet;
molimo te, izliječi nam sljepoću srca da spoznamo što je pravo
i tebe iskreno ljubimo. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

PITAJTE NJEGA

Isus nakon razgovora sa svojim učenicima pristupa slijepcu od rođenja i maže ga kalom koji je zamutio, premda je bila subota i to po Zakonu nije smio učiniti. Time jasno pokazuje da se ono što se ima dogoditi ne ostvaruje po Zakonu, nego po duhu. Zakon takve osobe smatra nečistima i prokletima. A Duh ih pretvara u proroke i znak Božje ljubavi.

Premda se radi o slijepcu od rođenja, Isus ga šalje da se opere u kupalištu Siloamu. Ne ozdravlja ga odmah, niti ga vodi do kupališta, nego ga tamo – šalje.

Mnogi od nas, želeći pomoći osobama s posebnim potrebama, zapravo dovodimo u pitanje njihovo dostojanstvo i njihov ponos. Potrebno im je pomoći samo u onome u čemu im je pomoć potrebna. Ne smijemo ih smatrati nesposobnima za život. Jer jesu sposobni za život. Možda ne za život koji nam se nameće u reklamama i filmskim iluzijama, ali jesu za stvarni život u stvarnome svijetu.

Možemo učiti i iz negativnog primjera odnosa prema slijepcu od rođenja koji pokazuju njegovi sumještani i farizeji. Ponajprije o čovjeku razgovaraju mimo njega. Ne doživljavaju ga kao osobu, nego kao predmet rasprave. Ne postavljaju mu pitanja, nego o njemu zaključuju. Ne smatraju ga samostalnom osobom, nego, premda je punoljetan, zovu njegove roditelje.

U odnosu prema slijepcu pokazane su i sve predrasude koje i danas postoje o osobama s posebnim potrebama. Dvije najvažnije su da se mi koji se smatramo zdravima, volimo doživljavati vrjednijima i boljima. Skloni smo podcjenjivati osobe s posebnim potrebama pa čak i onda kada im naizgled želimo pomoći ili biti od koristi. Bivamo poput farizeja koji si daju za pravo vrijeđati i ismijavati onoga na kome se pokazalo Božje milosrđe i ljubav. Etiketiraju ga i njegovo svjedočanstvo ne smatraju vrijednim jer se, kako misle, sav u grijesima rodio.

Zato ga farizeji, kada shvate istinu koju ne mogu prihvatiti, izopćuju iz zajednice. Jer se drznuo biti netko drugi.

I u tom trenutku Isus ponovno dolazi k njemu. Ovaj put mu otvara oči srca. Pomaže mu da, nakon što je u mogućnosti prepoznati svijet oko sebe, postane sposoban shvatiti ono što ga okružuje i što svakoga čovjeka, koji nije oslijepio svoje srce, neminovno vodi Bogu.

Slijepac od rođenja nas, zajedno sa svim osobama s posebnim potrebama svakog vremena i prostora, uči postupnosti i potrebi polakog hoda.

Kada govori o Isusu, onaj na kome se iskazala veličina ljubavi Božje, najprije ga naziva – čovjekom. U drugoj fazi, Isusa počinje shvaćati kao proroka i neustrašivo svjedoči da je – prorok. Nasuprot njegovoj rječitoj neustrašivosti stoji kukavičluk njegovih roditelja. I još jedan dokaz da onaj koji istinski doživi Boga nema razloga za strah, niti pred ikim strahuje. Na kraju, u trećoj fazi, ozdravljeni čovjek Isusa priznaje – Gospodinom. Prihvaća ga za svog Boga i pada ničice pred njim.

N. K.

Prvo čitanje: Izl 17,3-7
Drugo čitanje: Rim 5,1-2.5-8
Evanđelje: Iv 4,5-42

Zborna molitva
Bože, izvore milosrđa i sve dobrote, odredio si lijek našim grijesima:
post, molitvu i djela ljubavi. Priznajemo da smo grešni.
Savjest nas optužuje. Molimo te: iskazuj nam uvijek svoje milosrđe.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, po ovoj nam žrtvi oprosti grijehe
i pomozi da i mi praštamo svojoj braći.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, već na zemlji nahranio si nas kruhom s neba
i dao nam zalog onoga što još ne vidimo. Smjerno te molimo:
što sada u otajstvu slavimo, nek se ostvari u punoj istini.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

TJELESNE I DUHOVNE POTREBE

     Čovjek je duhovno i tjelesno biće. Ako želimo biti potpuno normalni, onda nam valja zadovoljavati i jedne i druge potrebe. Upravo o tome nam progovaraju današnja biblijska čitanja.

Voda i hrana
     Za zadovoljenje tjelesnih potreba, konkretno potreba za hranom i pićem, ljudi poduzimaju različite stvari. Ljudi se, kao i Isus i njegovi učenici, zaustavljaju na svom putu kako bi nabavili hranu. Ljudi, poput Samarijanke, prekidaju poslove i kreću na put da bi nabavili vode.

     Sve je to dio procesa koji je potpuno normalan, koji se svakodnevno oko nas događa i u kojemu sami sudjelujemo. Pače, pozvani smo i onima koji sami ne mogu priskrbiti hranu i piće omogućiti ono što im je potrebno za dostojanstven život.

     Briga za zadovoljenje materijalnih potreba proizvodi još jedan učinak. Pojavljuje se potreba da se odredi što je čije i tko ima pravo na koji dio. Ljudi počnu u čovjeku do sebe gledati mogućeg napadača i otimača te se ograđuju, zatvaraju i odmiču.

     Ipak, čovjek je biće stvoreno na sliku Božju i sposobni smo za više od pukog zadovoljenja potreba. Pozvani smo uzdići se iznad hrane i pića.

Duh i Istina
     Da barem dio energije, vremena i novaca koji trošimo za zadovoljenje tjelesnih potreba uložimo u svoj duhovni rast, svijet bi bio puno bolje mjesto za život. Zato nam je Samarijanka, koja je došla po vodu, primjer kako je potrebno uvijek pokušati spoznati nešto što je korisno za naš duhovni rast.

     Duh i istina nas oslobađaju. Uzdižu nas iznad materijalnoga i želje za zadovoljenjem vlastitih potreba.

     Susret s Kristom nas otvara prema drugim ljudima. Samarijanka nije prestala biti žedna, ali žeđ joj je bila manje važna. Bitnije joj je bilo obavijestiti svoje sugrađane o susretu s Kristom.

     Duh i istina nas oslobađaju od ropstva svim ograničenjima. Pa znamo da Bog čuje iskrenu molitvu i prepoznaje iskreno srce podjednako i u normiranom i u spontanom ponašanju.

     Duh i istina nas oslobađaju i od granica koje smo sami postavili prema drugom čovjeku. Tako da i pripadnici naroda koji su bili u neprijateljstvu postaju ljudi koji žive zajedno.

N. K.

Prvo čitanje: Post 12, 1-4a
Drugo čitanje: 2Tim 1, 8b-10
Evanđelje:   Mt 17,1-9

Zborna molitva
Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina.
Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha,
da se radujemo s gledanja tvoje slave.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Molimo te, Gospodine, da ova žrtva izbriše naše krivice,
te nam dušu i tijelo posveti za slavlje vazmenih blagdana.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo otajstva proslave tvoga Sina.
Primi našu hvalu što nam već na zemlji daješ dijela s nebesnicima.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

SLUŠAJTE GA!

Abraham je praotac naše vjere. On je onaj s kojim je Bog uspostavio prvi savez. A Abrahamova vjera se očituje upravo u potpunom predanju Bogu i prihvaćanju njegove volje čak i onda kad nam je neshvatljiva.

Dobro nam je ovdje biti

Milina koju su izabrani učenici osjetili u događaju preobraženja potakla je Petra da izjavi kako im je dobro na tom mjestu i kako bi željeli zauvijek ostati. Naši zajednički susreti, poglavito u Euharistiji, trebali bi u nama proizvesti sličan osjećaj. Osjećaj, spokoja, zadovoljstva i ugode boravka u društvu braće i sestara. Zajednica koja se ljubi, prihvaća i pomaže proizvodi takav učinak. Zajednica koja otvorena srca pristupa Bogu i čovjeku stvara taj osjećaj.

Zato je prva naša zadaća, koja proistječe iz današnjeg evanđeoskog odlomka, poziv na stvaranje zajednica u kojima je dobro biti. Zajednica u koje se rado dolazi i još radije ostaje.

Nameće se pitanje koliko u našim zajednicama ima tradicije i običaja, a koliko ima opredijeljenoga srca. Koliko se okupljamo po inerciji ili iz obveze, a koliko iz želje i istinske vjere. No, bez obzira na motiv, svi smo pozvani stvoriti ozračje prihvaćenosti, vjere, molitve i djelotvorne ljubavi. Da i oni koji nisu došli iz najprihvatljivijih razloga, ostanu zbog ljubavi koja se u zajednici osjeti.

Idi u zemlju koju ću ti pokazati

Ipak, ma koliko nastojali da nam bude dobro i izgrađujuće u našim zajednicama i na našim susretima, Crkva nije skupina ljudi koji se žele zatvoriti pod samodostatno stakleno zvono. Znamo da smo pozvani donijeti Radosnu vijest svakom čovjeku. Znamo da smo pozvani propovijedati i svjedočiti ljubav. Znamo da smo pozvani otići s mjesta na kojemu je dobro biti u zemlju koju će nam Bog pokazati.

Zato svaka sveta Misa i završava poslanjem. Pozivom da idemo i da onim što je nas obogatilo mi, nadahnuti Duhom Svetim, svijet obogaćujemo.

Kršćanstvo nije oaza u koju ćemo se zaklanjati od protivština i nerazumjevanja. Crkva nije spokoj u polutami i odmak od ludila. Valja nam se nadahnjivati na Kristu, na Zakonu, kojega simbolizira Mojsije, i prorocima, koje simbolizira Ilija, kako bismo u svijetu u koji nas je Bog postavio i u zemlji koju nam je Bog pokazao bili istinski slušatelji i poslužitelji Božje riječi i Božje ljubavi.

N. K.

Prvo čitanje: Post 2,7-9.3,1-7
Drugo čitanje: Rim 5,12-19
Evanđelje: Mt 4,1-11

Zborna molitva
Svemogući Bože, udijeli da godišnjom proslavom korizme
napredujemo u spoznaji Isusa Krista i u životu slijedimo
njegov primjer. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti kruh i vino
za žrtvu što je slavimo na početku korizme.
S tim darovima uključi i nas u predanje
svoga Sina Isusa Krista. Koji živi.

Popričesna molitva
Gospodine, nasitio si nas kruhom s neba.
Njime se vjera hrani, nada krijepi, ljubav jači.
Nauči nas, molimo te, gladovati za Isusom Kristom,
kruhom živim i pravim, i živjeti od svake riječi
što izlazi iz tvojih usta. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

KOJI RAZLUČUJU DOBRO I ZLO

Adam i Eva nisu stvarne povijesne osobe, nego su poslužili nadahnutom biblijskom piscu da iznese istine o čovjeku. Između ostaloga jasno se opisuje u čemu je sadržaj iskonskoga, ali i svakog drugog grijeha.

Ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu
     Čovjek nije grešnik. I nije ljudski griješiti. Čovjek je stvoren na sliku Božju. Bog nas nije stvorio kao grešnike. Bog nas je stvorio kao svoje suradnike i prijatelje.
     Za razliku od Boga koji uvijek pristupa čovjeku jasno i otvoreno, Vrag čovjeka laže i zavodi. Pokazuje se brižan, zainteresiran i sućutan kako bi kasnije čovjeka upropastio do kraja.
     I danas Vrag tako djeluje. Zavodi nas navodnom brigom za nas i opće dobro. Jednako kao što je, prema evanđeoskom opisu, zavodio Isusa.

Bit ćete kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo
     Iskonski grijeh, kao i svaki naš osobni grijeh, zapravo je postavljanje sebe na Božje mjesto. Mičemo Boga u stranu i mi želimo biti bogovi. I to tako da ne prihvaćamo Božju volju, nego da mi određujemo što je dobro, a što je zlo.
     Bog, na primjer, govori „Ne ubij!“, a mi donosimo zakone po kojemu možemo ubiti nerođenu djecu, neizlječive bolesnike ili ljude koje proglasimo nepopravljivim zločincima.
     U svakom grijehu Božju volju mičemo u stranu i namećemo svoju volju i svoje tumačenje.

Otvore im se oči i upoznaju da su goli
     Čovjekova golotinja, koja nastaje kao posljedica grijeha, ne treba se shvaćati doslovno. Simbol je ogoljenosti i ispražnjenosti koju smo osjetili svi mi koji smo, zavedeni, pristali na grijeh i nepoštivanje Božje volje.
     Grijehom ne prekidamo samo prijateljstvo s Bogom, nego se skrivamo od čovjeka i od samih sebe. Prepoznajemo da nas je naše ponašanje dovelo do dna iz kojega se sami ne možemo izdignuti.
     Zato nam i dolazi Spasitelj koji se u svemu solidarizira s nama da je čak i sam bio kušan i doveden u napast. No, Isus se odupire zamamnosti zloga, uzdajući se u Božju volju, prihvaćajući poslanje koje mu je povjereno i oslanjajući se na milost Duha Svetoga.
     Na isti način i mi možemo izvojevati pobjedu nad napastima i zlom.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 49,14-15

Drugo čitanje: 1Kor 4,1-5

Evanđelje: Mt 6,24-34

Zborna molitva
Gospodine, ravnaj tijekom svjetskih zbivanja:
da živimo u miru te radosno i slobodno tebi služimo.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, sve što ti prinosimo tvoj je poklon,
a ti ga ipak primaš kao znak naše pažnje.
Tvoji su darovi jedino što imamo:
daj da nam donesu vječnu nagradu.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas darom spasenja.
Još te molimo: ovim otajstvom vremenite okrepe
privedi nas zajedništvu života s tobom.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

NE BUDITE ZABRINUTI

Zbunjuje me ljudsko ponašanje koje kao da bježi od sreće. Tako je malo potrebno da ovaj svijet postane mjesto na kojemu je dobro biti. Tako je malo napora potrebno da bi se živjelo, iz dana u dan, prema deset Božjih savjeta, prema osam Isusovih blaženstava, prema zapovijedi ljubavi i hvalospjevu ljubavi. Pitam se čujemo li poruku Radosne vijesti Boga Isusa Krista koju svake nedjelje slušamo na slavlju svete mise.

Zbunjuje me pomisao da ljudi nisu svjesni da ih je onaj, kojega nazivaju Spasiteljem, doista spasio. I da je najsigurniji put Isus koji je Krist, da je u njemu istina i da je on život. I mi, spašeni, trebamo jedino posvjedočiti da smo toga svjesni. Posvjedočiti svojim nasljedovanjem Isusa koji je Krist. Na nama je da svijetu posvjedočimo dar koji nam je darovan i kojega smo primili. Da budemo glasnici mira. I da prođemo zemljom čineći dobro.

Oni koji nisu imali drugoga posla izbrojili su da se u Svetom Pismu, Božjoj Riječi izrečenoj čovjeku na način koji čovjek može razumjeti, čak 365 puta spominje izraz “ne bojte se”. I odmah su u tome prepoznali simboliku – Bog nas oslobađa straha svakog dana u godini. Naše je jedino da razumijemo tu poruku i da se prestanemo bojati.

Čudno je, a ponekad i veoma bolno, vidjeti ljude u strahu. A strahova kao da ima sve više i više. Ljudi se boje za svoj život, boje se budućnosti, boje se nesreća i katastrofa. Ljudi se boje nepoznatih ljudi jer ne znaju tko su ni što misle, a boje se jednako tako i kolega, susjeda i poznanika jer znaju tko su i što misle. Ljudi se boje zauzeti za sirote svih vrsta, boje se priskočiti potrebnome u pomoć, boje se podignuti svoj glas protiv nepravdi i zla.

Ljudi se jednako tako boje radovati, boje se diviti onome što je lijepo i boje se prepoznati i prihvatiti ono što je dobro. Ljudi se boje blizine. Bezbroj puta susrećemo ljude koji se ne usuđuju biti opušteni i živjeti svoj život punim plućima. Ljude koji u svemu vide problem i koji ne mogu pronaći mira. Pa čak ni onda kad smatraju da sve imaju pod kontrolom i da sve konce drže u svojim rukama.

Čudno je, a ponekad i veoma bolno susresti ljude koji nisu odvažni povjerovati riječima koje nas potiču da se ne bojimo jer smo djeca onoga koji se brine i za ptice nebeske i za poljsko cvijeće, a kamo li ne za nas.

Kad prihvatimo život kao Božji dar čovjeku onda ćemo pronaći razloga i za život u istinskoj radosti. Radosti koja će htjeti i druge učiniti radosnima. Pronaći ćemo načina prepoznati u svijetu ono što je lijepo. I način kako darovati i drugima te ljepote. Pronaći ćemo dobro koje postoji. I dobro činiti drugima.

N. K.

Prvo čitanje: Lev 19,1-2.17-18
Drugo čitanje: 1Kor 3,16-23
Evanđelje: Mt 5,38-48

Zborna molitva
Svemogući Bože,
daj da budno osluškujemo poticaje tvoga Duha:
da ti čujemo glas te ga riječju i životom slijedimo.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ovim darovima iskazujemo ti dužnu počast.
Daj da naše služenje bude tebi na slavu a Crkvi na spasenje.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Svemogući Bože,
daj da uberemo plodove spasenja
kojima su ova otajstva obećanje i zalog.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

BUDITE SVETI

Svetost pripada onoj skupini kršćanskih pojmova koji su sveprisutni, o kojima se govori pretpostavljajući da je slušateljima jasno o čemu se radi, a rijetko gdje su sustavno i jasno objašnjeni. Iz te nejasne apstrakcije pojam svetost se konkretizira po ljudima koje nazivamo svetima jer su za svog zemaljskog života živjeli svetost.

Mi kršćani vjerujemo da je Bog jedini svet, a ljudi participiraju na njegovoj svetosti. Stoga se ti pojmovi prvenstveno odnose na Boga, a tek drugotno na čovjeka.

Riječ svet u hrvatskom jeziku dolazi od staroslavenske riječi koja označava silinu, jakost, odnosno moć. A biblijski izrazi, hebrejski gadoš i grčki hagios, označavaju nešto što je izdvojeno za nešto izvanredno.

Na Božjoj svetost se temelji svetost izabranoga naroda u cjelini i svakog pojedinog člana toga naroda. Isus poziva na svetost sa željom da budemo savršeni poput Oca nebeskoga. Tom pozivu se priključuju i apostoli svojim propovijedanjem i spisima.

Nakon nesretnog raslojavanja Crkve na službenike i tzv. obične vjernike, počinje prevladavati stav da je svetost pridržana samo onima koji su izabrali "svetu službu". Svetost se počinje doživljavati kao rad na sebi, vlastito trapljenje i izdvajanje od grešnoga svijeta.

Konačno, II. Vatikanski sabor, poglavito u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium, naglašava opći poziv na svetost. Svaki član Crkve je pozvan živjeti svetost i svetost je moguće ostvariti u svakom segmentu života.

Svetost nije moralna kategorija. Svetost je dogmatska kategorija. Svetost nije odgovor na pitanje: Kako živiš? Svetost je odgovor na pitanje: Zašto živiš? Kojim se duhom nadahnjuješ? Za koga se opredjeljuješ?

Svetost se ne postiže izvanrednim junačkim djelima, nego svakodnevnim opredijeljenim življenjem. Sluga Božji Petar Barbarić je rekao: Od svih putova što vode u Nebo, meni se čini najkraćim, najlakšim i najpouzdanijim onaj kojim čovjek ide ispunjajući svoje obične dužnosti. Većina ljudi shvaća svetost kao nešto što uspijevaju postići samo rijetki izvanrednim junačkim djelima. Istina je potpuno drugačija. Svatko od nas je svet. Već smo sveti. Svetost nije nešto što se pronalazi negdje drugdje, na kraju puta. Svetost je nama darovana po Duhu Svetome. Mi smo hram Duha Svetoga. Isus nas je učinio dionicima svoga božanstva. Posinjena smo Božja djeca.

Potrebno je aktualizirati svetost koje smo dionici, a ne ju tražiti na čudnim mjestima. Ili čudnim ponašanjima. Nije potrebno kopati oči, nego surađivati s Duhom Svetim, uočavati probleme i njihova rješenja. Nije potrebno čupati jezik, nego surađivati s Duhom Svetim, blagoslivljati i svjedočiti. Nije potrebno sjeći ruke, nego surađivati s Duhom Svetim, zasukati rukave i primiti se posla.

Svetost je proces koji polako ide svojim tijekom. Rast kojemu treba vremena i prostora. I čudno zvuči ušima i srcu suvremenoga čovjeka, koji prečesto nema strpljenja, govoriti o rastu. A rasti kao kršćanin u svetosti znači napredovati u slobodi, radosti i ljubavi.

N. K.