Prvo čitanje:   Iz 58, 7-10
Drugo čitanje: 1Kor 2, 1-5
Evanđelje: Mt 5, 13-16

Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada, a tvoja zaštita
jedina sigurnost. Molimo te: snaži svoju obitelj
neprestanim dobročinstvima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitoga života.
Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja. Po Kristu.

Popričesna molitva

Bože, htio si da jedemo od jednoga kruha i pijemo iz jedne čaše.
Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni
za spasenje svijeta. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

VJERA BEZ DJELA JE MRTVA

     Premda se riječi, koje su uzete iz Jakovljeve poslanice i stavljene u naslov, ne čitaju ove nedjelje, cjelokupna poruka današnjih biblijskih čitanja dade se izreći tim riječima. Kršćanstvo nije samospasenjska razbribriga, nego zauzeto djelovanje u uprisutnjenju civilizacije ljubavi.

Solidarnost
     Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba i Kristovih učenika te nema ničega uistinu ljudskoga a da ne bi našlo odjeka u njihovu srcu. Tim riječima su oci II. vatikanskog sabora, na početku Pastoralne konstitucije – Crkva u suvremenom svijetu, potakli kršćane na solidarnost.
     Kršćanska solidarnost nije nekakva prolazna sućut, nego opredijeljeno i aktivno djelovanje u korist čovjeka u nevolji.
     Solidarnost može biti individualna, ali i organizirana. Individualna solidarnost je konkretno pomaganje u konkretnoj situaciji u kojem sudjeluje pojedinac ili skupina ljudi. Dakako da je ta solidarnost učinkovita i potrebna, no puno učinkovitija i potrebnija je organizirana solidarnost.
     Ona uspostavlja modele i metode pomaganja svim ljudima koji se nađu u sličnim životnim mukama. No, jednako tako, organizirana solidarnost nastoji da se u javnom i političkom djelovanju stvori sustav u kojemu će biti što manje nepravdi, a što više ljubavi.

Sol, grad i svjetlo
     Vjera nije privatna stvar, nego ima posljedice u svim segmentima čovjekova života. Stoga je nepravda i nasilje ako se od kršćana zahtijeva da se u društvenom ili političkom djelovanju odreknu svoje vjerske opredijeljenosti.
     Napokon trebamo stvoriti mentalitet nenametljivoga ponosa koji će nam posvijestiti istinu o bogastvu koje nam je Bog darovao i koje po nama želi dati svim ljudima.
     Nemamo pravo sakriti od drugih ljudi svjetlo koje Bog po sakramentalnom životu razgara u nama,. Dužni smo biti svjedoci. Dužni smo biti putokaz. Dužni smo biti začin ovoga svijeta.
     Dužni smo djelovati u svijetu surađujući s Duhom Božjim jer se naše djelovanje ne smije temeljiti na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj.

N. K.

Prvo čitanje: Sef 2,3;3,12-13
Drugo čitanje: 1Kor 1,26-31
Evanđelje: Mt 5,1-12a

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, tvoja Crkva počinje svetu službu:
daj da te štujemo svom dušom te u tvom Duhu ljubimo
i prihvaćamo sve ljude.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, donosimo na oltar darove u znak svoga služenja
i predanja: primi ih i pretvori u otajstvo našeg otkupljenja.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, ova pričest obnovila je u nama božanski život.
Molimo da po tom sredstvu spasenja neprestano rastemo u vjeri.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

BLAGO PROGONJENIMA

Biti kršćanin znači temeljno se opredijeliti za Boga koji je ljubav. Za Boga koji od nas traži da budemo činitelji dobra i svjedoci istine. A ljubav, dobro i istina su oduvijek bili šarmantan dodatak romantičnim pripovijedanjima, ali u stvarnosti nikada nisu bili na cijeni. Učinkovito su ih zatirali oni koji su radi osobnoga interesa raspirivali mržnju, koji su na zlu profitirali i kojima je ugled rastao na laži. Takvi su oduvijek progonili i kršćane – sljedbenike ljubavi, činitelje dobra i svjedoke istine.

Dokle god ima grijeha bit će i progona. Ako ne fizičke likvidacije, a ono medijskoga linča, političkih prozivki i mudrijaških obračuna. Ako kršćani nisu progonjeni to se događa radi jednoga od dva moguća razloga. Ili su svi ljudi prihvatili Radosnu vijest Isusa koji je Krist pa više nema grijeha ni zla ili kršćani nisu autentični pa ne predstavljaju problem za one koji čine zlo griješeći.

Crkva je autentična dok je progonjena. To ne znači da su kršćani bolesnici koji žele da ih ljudi mrze i progone. Kršćani su ljudi koji žive svoje temeljno opredjeljenje za Boga Isusa Krista bez obzira na posljedice. Kršćani ne smatraju da je svako progonstvo blagoslov, ali vjeruju Isusovim riječima da je blagoslov ako smo progonjeni radi svoje pravednosti.

Sve češće čujemo kako se na svim stranama kršćani kleveću, obespravljuju, napadaju pa čak i ubijaju. I u Hrvatskoj imamo medijski progon kršćana. Izgleda nam ponekad kao da se približilo vrijeme ponovnoga Kristovog dolaska.

Ipak, koliko god nam bilo teško trpjeti progone, znamo da su oni vaga na kojoj se mjeri naša opredijeljenost za Krista.

Jednako tako smo u prilici da razbistrimo pojmove i da razlučimo bitno od nebitnoga. I da dobro pazimo da, skrivajući se iza Božjeg imena, ne činimo nešto što doista zaslužuje javnu osudu. Nije svaki napad na kršćane sam po sebi potaknut mržnjom prema Bogu. Ponekad smo mi kršćani svojim životom zaklonili Božje lice i nametnuli svoju volju.

Upravo zato su progoni blagoslov. Jer nas čiste i snaže. Zato će, oni koji ustraju, nakon progona svjedočiti još čišće i još jače svoju vjeru. A ta čistoća i snaga će privući i druge ljude da se opredijele za Krista i Evanđelje na način kako ih naviješta katolička crkva.

N. K.

Prvo čitanje:   Iz 8, 23b–9,3
Drugo čitanje: 1Kor 1, 10-13.17
Evanđelje: Mt 4, 12-23

Zborna molitva              
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju:
da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima. Po Gospodinu.

Darovna molitva              
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove:
posveti ih snagom svoga Duha, da nam budu na spasenje.
Po Kristu.

Popričesna molitva              
Svemogući Bože,
ovom svetom gozbom dao si nam udio u svom božanskom životu:
daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

ZAR JE KRIST RAZDIJELJEN

     Nažalost, kod nas još uvijek prevladava krivo mišljenje da je vjerska pripadnost posljedica genetike ili tradicije, a ne osobnoga opredjeljenja. No, istina je da netko postaje kršćanin ne zato jer su mu preci bili kršćani, nego zato jer je u svom srcu čuo Božji poziv i na njega odgovorio cijelim bićem. Dakako da nam kršćansko ozračje može pomoći da lakše razbistrimo stavove i odlučnije prihvatimo Krista, ali vjera bi uvijek trebala biti osobno opredjeljenje.

Razdor
     Polazeći od osobnog prihvaćanja Krista dolazimo do prihvaćanja onih koji su Kristovi. Ne zato jer su dio neke organizacije ili zato jer je tako određeno, nego prihvaćam ostale kršćane zato jer smo istomišljenici. Prepoznajemo se po prihvaćanju Krista i njegova Evanđelja.
A među istomišljenicima nema razdora. Postoji samo djelatna ljubav.
Jedinstvo koje se spominje u današnjem drugom čitanju i isto mišljenje nije nešto što je izvana nametnuto, nego je realnost koja nas drži na okupu.
Zato je zadatak ovoga prostora i vremena da napokon vjeru koja se smatra dijelom folklora pretvorimo u životnu činjenicu. Koja će onda biti učinkovita i obnavljajuća.

Obratite se
     Kršćanstvo će biti djelotvorno ako se za njega ne regrutiramo masovnim obavljanjem sakramenata, nego opredjeljujemo osobnom vjerom. Jer ćemo onda vjerom čuti riječi koje je Isus izrekao na početku javnoga djelovanja. I prionut ćemo obraćanju. Sebe ćemo obratiti.
     Nećemo dangubiti govoreći kako je potrebno popravljati svijet, nego ćemo u njega unositi svojim životom dobro, ljubav i nadu.
     Kršćanstvo je novo i svježe. I premda je skoro dva milenija prisutno u svijetu, još uvijek kao da nismo čuli neke istine. Na primjer istinu o tome da ne treba ljude i krajeve karakterizirati i određivati u ovu ili u onu skupinu, nego da svakom čovjeku valja pristupiti otvorena srca. Jer iz područja koje se smatra mračnim i mrtvim dolazi svjetlost i život.

Hajdete za mnom
     Utješno je da nas Bog želi za svoje suradnike. Da ne želi Evanđelje naviještati bez nas niti krstiti bez nas. Veliko je to povjerenje koje nam je Bog iskazao i koje nam svakodnevno iskazuje premda se prečesto pokazujemo kao nedosljedni i bezvrijedni.
     Ali upravo je čudo kršćanstva kako križ Kristov obeskrepljuje umišljenu ljudsku mudrost i ustaljen stil razmišljanja.

N. K.

Prvo čitanje:   Iz 49, 3.5-6
Drugo čitanje: 1Kor 1, 1-3
Evanđelje: Iv 1, 29-34

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, u tvojoj su ruci i svemirska prostranstva i srca ljudi:
usliši molitve svoga naroda i udijeli mir našem vremenu.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ovim otajstvima pristupamo s doličnim poštovanjem.
Kad god se slavi spomen Kristove žrtve, vrši se u nama djelo otkupljenja.
Po Kristu.

Popričesna molitva              
Udijeli nam, Gospodine, Duha svoje ljubavi.
Nahranio si nas jednim kruhom s neba,
daj da tvojom milošću živimo u bratskoj slozi.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DO NAKRAJ ZEMLJE

      Događaj na Jordanu o kojemu smo prošle nedjelje razmišljali, vraća nam se i u današnjem evanđeoskom odlomku. Na početku običnog vremena kroz godinu sasvim zgusnuto se očituje spoj Staroga i Novoga Saveza.

Jaganjac Božji
     Uspoređivanje Isusa s Jaganjcem Božjim jasno asocira na izlazak Izabranoga Naroda iz egipatskoga ropstva i pashalnu večeru. Kao što je jedan mali narod spašen od pokolja znakom janjeće krvi, tako će cjelokupno čovječanstvo i sve stvoreno biti otkupljeno i obnovljeno krvlju Kristovom. Ivan najavljuje Isusa kao obećanog i čekanog Mesiju.
     Time on završava svoj posao. Prepoznao je Božji znak i pokazao onoga kojemu je pripravljao put. Iščekivanje Staroga Saveza je ispunjeno.

Premalo je da mi budeš sluga
     Isključivost Staroga Saveza razbija se već u navještaju proroka Izaije. Izaija nadahnuto upozorava na onoga koji će doći donoseći spasenje svakom čovjeku bez obzira na podrijetlo. Svim ljudima, na cijelom svijetu, Krist će donijeti spasenje.
     Oni koji su se ljubomorno držali svog malog naroda i svoje male zemljice ustupaju mjesto apostolima koji Evanđelje naviještaju svakom čovjeku i na bilo kojem mjestu.
     Prijelaz iz Staroga u Novi Savez dogodio se razbijanjem granica koje su ljudi postavili Bogu. Bog postaje jedan od nas, ali ne želi živjeti i spašavati na način na koji ljudi to očekuju.
     Taj šok drugačijega i nepredvidivoga Boga doživljavamo i mi danas.
     I mi živimo u mentalitetu u kojemu ljudi itekako misle da znaju što bi Bog trebao činiti, kako se ponašati i za koga se opredjeljivati. A pritom se zaboravlja da je Bog slobodan u ljubavi prema svakom čovjeku i neovisan od našeg mišljenja o tom istom čovjeku.
     Posao prihvaćanja Jaganjca Božjega još nije dovršen. Svatko u svom srcu treba odbaciti svoju viziju Boga i prihvatiti Boga kakav doista jest. A to je težak posao. Jer se odjednom korisni Bog, kojega možemo za svoje potrebe upotrebljavati kako nam odgovara, pokazuje kao zahtjevni Bog, koji nas potiče da promijenimo srce, misli i ponašanje.
     Prestaje biti Bog iz vitrina i izloga, kojega po potrebi izvlačimo da bismo paradirali s njime, i postaje Bog koji nas želi izvući iz naše ukalupljenosti kako bi s nama promijenio svijet na bolje.
     Vrijeme koje je pred nama valja iskoristiti za promjenu stava. Za prihvaćanje pravoga Boga i zadaće koju nam je Bog povjerio i za koju nas sakramentalnom milošću osposobljava. Jer ne želi da mu budemo sluge, nego želi da budemo svjetlost svijeta.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 42, 1-4.6-7
Drugo čitanje: Dj 190, 34-38
Evanđelje: Mt 3, 13-17

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, kod krštenja u Jordanu Duh Sveti
je sišao na Isusa Krista, a ti si ga svečano proglasio svojim
ljubljenim Sinom. I nas si iz vode i Duha Svetoga nanovo rodio
za svoju djecu: daj da vazda ostanemo u tvojoj ljubavi.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, danas slavimo dan kad si Isusa
objavio kao svoga ljubljenoga Sina.
Primi naše darove i daj da postanu Kristova žrtva,
kojom si oprao grijehe svega svijeta. Po Kristu.

Popričesna molitva  
Gospodine, nahranio si nas svetim darom.
Molimo te da vjerno slušamo tvoga Jedinorođenca
te se zovemo i budemo tvoji sinovi i kćeri.
Po Kristu.              

Razmišljanje uz biblijska čitanja

PROŠAO JE ZEMLJOM

     Prva objava o Spasitelju se dogodila u Nazaretu kada je Božji glasnik zamolio Mariju da bude Isusova majka. Došašće ne simbolizira samo naraštaje koji su iščekivali Mesiju, nego i devet mjeseci trudnoće.
     Bog se potom objavio ljudima rođenjem u Betlehemu. Bogu dolaze oni koji su spremni maknuti se od onoga što imaju i uputiti se u neizvjesnost. Boga susreću pastiri koji se miču od svojih stada. Boga susreću mudraci koji su spremni maknuti se od svojih domova. Ali, ne susreće ga kralj Herod koji ostaje u dvorcu i šalje namjesto sebe najprije došljake s Istoka, a potom i vojnike.
     Isus se prikazanjem u Hramu objavljuje kao onaj koji će biti Hram i koji će prinijeti jedincatu osloboditeljsku žrtvu.

Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu
     Konačna objava kojom Isus završava predstavljanje ljudima i započinje spasiteljsko djelo je događaj na Jordanu. Isus se poistovjećuje s ljudima i u onome u čemu nam nije sličan. Poistovjećuje se s nama i u našoj grešnosti pa pristupa u red onih koji primaju obredno pranje obraćenja i pokore.
     Dakako da Isusu nije potrebno krštenje. Ni u sakramentalnom smislu, a niti krštenje koje je dijelio Ivan. Radi se o Isusovom potpunom poistovjećivanju sa čovjekom. O njegovoj želji da nam u svemu bude jednak. Premda nije grešnik, prihvaća našu grešnost.

Ovo je Sin moj Ljubljeni
     Jordan je događaj koji spaja. Ne samo dvije obale i dva svijeta, nego i dvije etape Isusova života. Onu skrivenu i onu javnu.
     I već na Jordanu, u poniženju krštenja, naviješteno je poniženje križa za onoga koji je došao na svijet poniženjem rođenja u štali. Zato u događaju na Jordanu nema ništa trijumfalnoga ni slavnoga. Božji glas koji se pojavljuje samo svjedoči o intenzitetu Božje ljubavi prema čovjeku koja se očituje u poniženju Sina i darovanosti Duha.

Bog nije pristran
     A Duh Sveti se dariva svakome čovjeku koji ga želi prihvatiti. To nam svjedoči Petar u govoru prije krštenja prvih nežidova. Bog nije pristran. Bog ne dijeli ljude. Bog ljude voli.
     Po krštenju je Isus postao dionik naše grešnosti, a mi po sakramentu krsta postajemo baštinici njegove svetosti i dionici Isusova poslanja. A poslanje se sastoji u nastavljanju Kristova djela. I mi smo pozvani, poput Krista, proći zemljom čineći dobro i ozdravljajući sve kojima je ovladao đavao.
     Pozvani smo i poslani smo spasenje koje nam je Isus osigurao darovati ovom naraštaju, prostoru i vremenu u kojemu živimo.

N. K.

Prvo čitanje: Br 6, 22-27
Drugo čitanje: Gal 4, 4-7
Evanđelje: Lk 2, 16-21

Zborna molitva
Bože, ti si plodnim djevičanstvom svete Marije
ljudskom rodu darovao vječno spasenje.
Po njoj smo primili tvoga Sina, začetnika novog života:
molimo te da i u ovoj godini iskusimo njezin zagovor.
Po Kristu Gospodinu našemu.

Darovna molitva
Gospodine, ti svako dobro počinješ i dovršuješ.
Danas se radujemo svetkovini svete Bogorodice
i zahvaljujemo za rođenje Isusa Krista:
daj da s radošću postignemo puni
plod njegova spasenja, kojemu slavimo početak.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, mi ispovijedamo da je blažena Marija, vazda djevica,
Majka tvoga Sina i Majka Crkve. Molimo te da nam nebeska otajstva,
koja smo primili, koriste za vječni život. Po Kristu Gospodinu našemu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

MOLITVA NA POČETKU

            Isuse Kriste, Sine Boga živoga, učini nas dionicima svoga blaženstva. Učini nas, Gospodine, prostodušnima. Oslobodi nas svake vrste licemjerja i ne dopusti da ono što govorimo bude u proturječju s onim što činimo. Udalji od nas arogantnost, neodgovornost i nezahvalnost.

Učini nas, Gospodine, radosnima. I pomozi nam da radost koju imamo darujemo svakome čovjeku kojega susretnemo. Oslobodi nas napasti malodušja i ne dopusti da ikoga ražalostimo svojom lošom riječju ili zlim činom. Udalji od nas napast nedovoljne sućuti i nedostatka vremena za ožalošćene.

Učini nas, Gospodine, krotkima. Ne dopusti da nas obuzme zlo neumjerenosti, pohlepe ili rasipnosti. Oslobodi naše riječi bahatosti, a naša djela obijesti. Udalji od nas oholost i umišljenost. Ne dopusti da ikoga podcjenjujemo.

Učini nas, Gospodine, gladnima i žednima pravednosti. Ne dopusti da u našoj sredini bude ikoga tko je progonjen radi svoje proročke riječi. Udalji od nas svaki oblik manipulacije, dezinformacije, jednoumlja i nedodirljivosti. Pomozi nam da ne gledamo u svemu najprije vlastito koristoljublje, neka nama ne ovlada egoizam, nego želja i nastojane oko općeg dobra. Sačuvaj nas od svih falsifikata, demagogije, krivih tumača i lažnih proroka.

Učini nas, Gospodine, milosrdnima. Oslobodi nas bezobzirnosti i nesolidarnosti. Udalji od nas napast omalovažavanja i ne dopusti da nas zarobi zlo ravnodušnosti prema problemima koje ima naša domovina, zemlja čija smo djeca i svi njeni stanovnici.

Učini, Gospodine, da imamo čisto srce. Oslobodi nas podmuklosti i dvoličnosti. Ne dopusti da nam se u srca i riječi uvuče otrov cinizma. Udalji od nas napast ogovaranja i klevetanja. Pomozi nam da naše djelovanje bude pošteno, iskreno i znak ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Učini nas, Gospodine, mirotvorcima. Udalji od nas svaki oblik diskriminacije, napast nepovjerenja i zlo predrasuda. Daj nam snage da živimo u skladu s tvojom Riječju i da poštujemo zakone. Blagoslovi nas da po nama bude više dobra, ljepote i sreće na svijetu. Učini nas oruđem svoga mira.

Isuse Kriste, Sine Boga živoga, pomozi nam da postanemo svjesni kolike nam nebrojene milosti daruješ. Pomozi nam da shvatimo kako ljude želiš zagrliti našim srcem, utješiti našom blizinom, usmjeriti našim koracima, pomoći našim rukama i blagosloviti našim riječima. Podsjeti nas da smo baštinici darova tvoga Duha i da smo pozvani na svetost.

Svojim povjerenjem, Kriste, kojim nas neprestano blagoslivljaš, nauči nas da nismo mali ljudi, nevažni marginalci ili netko iz mase kojom je lako manipulirati, nego da smo jedinstveno i neponovljivo djelo ljubavi Božje koje je stvorio na svoju sliku. Neka nam Duh tvoj daruje jakosti da se otrgnemo napasti ništavnosti i osjećaju nemoći.

Svojim rođenjem, Kriste, nauči nas da ima smisla biti čovjek, da nismo besmislen spoj krhke materije, nego oni kojima je povjeren svijet i darovana mogućnost da ga, djelotvornom ljubavlju koja svoju nadu crpi iz vjere, učinimo mjestom na kojemu je dobro biti, mjestom koje će nas voditi k Ocu. Neka nam Duh tvoj bude savjetnik koji će nas uputiti što činiti i na koji način ostvariti bolji svijet civilizacije ljubavi.

Načinom na koji si se rodio, Kriste, nauči nas da nije važan sjaj, raskoš i imutak, nego da je pravo bogatstvo sposobnost prepoznati prave vrijednosti, odbaciti zamamnosti isprazne i prihvatiti bit. Neka nam Duh tvoj daruje mudrost da u kušnjama na raskrižju života znamo izabrati siguran Put Istine koja vodi u Život.

Pjesmom anđelâ koja se, Kriste, čula u noći tvog rođenja, nauči nas kako je uzaludan svaki naš napor, kako je svako naše nastojanje dašak i svaka naša aktivnost treptaj ako ga ne popratimo molitvom za tvoj blagoslov. Neka nam Duh tvoj daruje mjeru i oblik plodonosne pobožnosti i svijest zahvalne odgovornosti da, zanemarivanjem tvoje volje, ne povrijedimo tvoju očitovanu ljubav.

Kriste, ti koji si uzeo dijela u našem čovještvu, učini nâs dionicima zajedništva ljubavi Presvetoga Trojstva.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 52, 7-10
Drugo čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-5.9-14

Zborna molitva
Bože, divno si sazdao čovječje dostojanstvo,
a još divnije ga obnovio: udijeli nam dioništvo
u božanstvu svoga Sina, koji je rođenjem uzeo našu ljudsku narav.
Koji s tobom.

Darovna molitva
Nek ti, Gospodine, ugodi spomen žrtva današnje svetkovine:
ti nam u njoj daješ potpuno oproštenje,
a mi tebi iskazujemo savršeno bogoslužje. Po Kristu.

Popričesna molitva
Dobri Bože, Spasiteljev rođendan početak je našeg božanskog preporođenja.
Molimo da nas privede i vječnom životu u nebu. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

NEOČEKIVANO DRUGAČIJI

     Ono što je zanimljivo za Boga Isusa Krista, a o čemu nam na poseban način svjedoči božićni ciklus liturgijske godine, je činjenica neočekivane različitosti. Bog ne prihvaća kalupe koje mu ljudi postavljaju.
      Obećanoga Mesiju je Izabrani narod Staroga Saveza čekao s vjerom i nadom. No, s vremenom je slika o Obećanome poprimila drugačiji oblik. Ljudi su prestali slušati Boga i počeli su pretpostavljati da će Bog poslušati njih. Da će im dati ono što oni smatraju da je ispravno.
Zato su, bez previše dvoumljenja, odbacili i smaknuli onoga koji se nije uklapao u njihova očekivanja. Zanimljivo je da je Isus i rođen i ubijen izvan zidina grada. Izvan prostora koji su ljudi ogradili. U kojemu su ljudi odredili načela ponašanja.
      Bog postavlja drugačije kriterije. Bogu su jednako važni i pastiri i kraljevi. Bogu su jednako važni ljudi i s ove i s one strane Jordana. Bog jednako prihvaća poniženje i od sunarodnjaka i od Rimljana. Bog ne prihvaća ljudske podjele.
      Čudesnim načinom na koji je utjelovljen u Nazaretu, a još više neočekivanim načinom na koji je rođen u Betlehemu, Bog zauvijek odbacuje starosavezni mentalitet i sve čini novo i drugačije. Isus odbacuje mentalitet sigurne kolotečine i poziva nas na molitvenu budnost i otvorenost Duhu Svetome. I nebitno je hoće li nas Duh pozvati preko anđela, u snu ili po zvijezdi, uvijek traži od nas da prihvatimo novost Evanđelja i da krenemo na put.
Bog odbacuje mentalitet u kojemu postoje naši i vaši. U istoj štali se pred Novorođenim klanjaju i domaći pastiri i došljaci s Istoka. I oni koji nemaju ništa i oni koji donose obilate darove.
      Bog odbacuje mentalitet po kojemu je bolje da propadne selo nego običaji. Bog nas uči da nisu važni ni običaji ni selo, nego svaki pojedini čovjek koji u njemu živi. Bitno je nutarnje opredjeljenje za Boga, a ne vanjština.
Upravo te tri bitne stvari nas Božić iz godine u godinu želi naučiti. Za takav život nas želi odgajati. Ponajprije nas odgaja za otvorenost Božjem vodstvu. Uči nas da se naviknemo osluškivati Božju riječ i živimo u skladu s milosnim poticajima duha, a ne prema našim pretpostavkama ili unaprijed donesenim prosudbama.
Božić nas odgaja za prihvaćanje svakog čovjeka bez obzira na sve sporedne razlike koje među ljudima postoje. Kršćanstvo je lijepo jer u Crkvi nema stranaca. Nema onih koji se ne bi mogli osjećati kao doma, u kući Očevoj.
      Božić nas odgaja za opredijeljeno promišljanje i razlučivanje bitnoga od nebitnoga, onoga što smo dužni učiniti i onoga što je dobro ne propustiti. Bog nas uči da se ne opterećujemo toliko vanjštinom, nego da se u dubini svoga bića obratimo Bogu.
      Božić nas, koristeći sliku iz pjesme, odgaja za to da ne dangubimo previše glancajući svoje cipele, nego da radije promislimo kamo nas te cipele odvode, kome i iz kojih razloga. Suvišno je kititi svoje stanove, naše izloge, trgove i ulice, ako nam je srce daleko od Boga i čovjeka koji je u potrebi. Uzalud nam je obilno se gostiti, zanemarujući pritom gladnog brata i sestru bilo u vlastitom susjedstvu, negdje po otoku, u Hrvatskoj ili bilo gdje u svijetu. Bit će potraćen još jedan Božić ako ne odbacimo svoje pretpostavke i otvorimo se Bogu, dopuštajući mu da nam on progovori. A Bog progovara u tišini iskrenoga srca a ne u buci i kiču.
      Da bismo mogli puna srca i sada i u vječnosti pjevati slavu Bogu na visini, potrebno je najprije odgovoriti Bogu na njegov poziv svojim: "Neka mi bude po tvojoj riječi."

N. K.

Prvo čitanje: Iz 7, 10-14
Drugo čitanje: Rim 1, 1-7
Evanđelje: Mt 1, 18-24

Zborna molitva
Gospodine, po anđelovu smo navještenju
upoznali utjelovljenje Krista, tvoga Sina.
Molimo te: ispuni nas svojom milošću
i mukom i križem njegovim privedi nas
k slavi uskrsnuća. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, svojim si Duhom u krilu blažene Djevice Marije
sazdao čovještvo svoga Sina. Molimo te, tim istim Duhom
posveti i darove na našem oltaru. Po Kristu.

Popričesna molitva
Svemogući Bože, u ovoj smo pričesti primili jamstvo vječnog otkupljenja.
Molimo te: s blizinom božićnih blagdana nek raste i naša spremnost
da dostojno slavimo otajstvo rođenja tvoga Sina. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

JOSIP, SIN DAVIDOV

     Josip, čineći kako mu naredi anđeo Gospodnji svjedoči nam da smo pozvani utjelovljivati Božju volju i onda kada ju ne razumijemo. Josipovo Kako će to biti ni po čemu se ne razlikuje od Marijina Kako će to biti. Josipovo Neka mi bude po tvojoj riječi ni po čemu se ne razlikuje od Marijina Neka mi bude po tvojoj riječi. Josipovo sudjelovanje u povijesti spasenja je jednako nužno i jednako vrijedno kao i Marijino.
     Josipa i Mariju ne razlikuje služba, nego način na koji su participirali u toj službi. Oboje Bog želi trebati. Oboje želi, oboje treba i oboje moli za suradnju. Marija je žena i biva majkom. Josip je muškarac i biva ocem pred Zakonom i ljudima.
     Ono što se tiče svakoga od nas je posvješćivanje činjenice da Bog i naše sudjelovanje u povijesti spasenja smatra jednako nužnim i jednako vrijednim. Bog koji pronalazi obitelj za svoga Sina u zabačenom i beznačajnom trgovištu na lošem glasu ne usteže se od dolaska u bilo koji kutak Zemlje kako bi i nama ponudio suradnju jer nas želi trebati. Najgore što možemo učiniti je odbijanje Boga radi lažne skromnosti i nerealnoga osjećaja malenosti i ništavnosti. I nama se nameće pitanje Kako će to biti. Valja nam ipak, krijepeći se milošću Duha Svetoga, zajedno s Marijom i Josipom odgovoriti – Neka mi bude po tvojoj riječi. Neka mi bude premda ne razumijem. Neka mi bude premda neću biti shvaćen. Neka mi bude jer doista je od Duha Svetoga onaj kojemu sam povjerovao i koji spašava narod svoj od grijeha njegovih.
     Marija i Josip svojom malenošću krijepe nas koje moćnici i mediji smatraju malenima. Svjedoče nam da nismo na svijetu niti slučajno niti uzalud, nego da smo, u Božjem promislu, željena i voljena bića s poslanjem.
     U evanđeoskim zapisima ne postoji niti jedna rečenica koja se pripisuje sv. Josipu. On promišlja, prihvaća objavu i radi. Pritom šuti.
     Josipova šutnja nas potiče da razmislimo o svijetu u kojemu mi živimo i o načinu na koji koristimo riječi.
     Nakon što je prepoznao Božju volju, shvatio važnost vlastitoga postojanja i poslanja te odbacio zamamnosti površne banalnosti, sv. Josip prelazi na trajno samozatajno djelovanje. Čini ono na što je pozvan.
     Ne buči pred sobom, niti se bori za privilegije, nego služi Bogu i čovjeku. Pače, služi samom Bogočovjeku. U nadi protiv svake nade živi svakodnevnicu. Nije svjedok čudesa, nego sudionik odrastanja. Nije svjedok izrečenih prispodoba, nego sudionik stjecanja iskustva. Nije svjedok spasenjskih poruka, nego sudionik zrenja u skrovitosti.
     Valja nam učiti od sv. Josipa i činiti poput njega. Valja nam trajati u nenametljivoj prisutnosti. Valja nam izvršavati Božju volju čineći što treba, onda kada treba. A kada učinimo sve što smo bili dužni učiniti na nama je da se povučemo kako bi Krist neprestano bio u prvom planu.

N. K.

Prvo čitanje: Iz 11,1-10
Drugo čitanje: Jak 5, 7-10
Evanđelje: Mt 11, 2-11

Zborna molitva
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega.
Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo
svečanom službom hvale. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ti neprestano prikazujemo žrtvu svoga predanja:
mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno djeluje.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, utječemo se tvojoj dobroti:
po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha
i pripravi nam duh za buduće blagdane.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

JAVITE ŠTO STE ČULI I VIDJELI

     Susret Ivana i Isusa je susret Staroga i Novoga Saveza. Prorok, najveći rođen od žene, susreće se s Bogom po kojemu će se rađati od Duha Svetoga dionici Kraljevstva Nebeskoga.
     No, zadržimo se na onome što su Ivanovi učenici čuli i vidjeli.

Slijepi progledaju
     Živimo u vremenu sljepoće i zaslijepljenosti. Živimo u vremenu u kojemu nam mediji sustavno zatvaraju oči i skreću pogled. Živimo u vremenu u kojem nam duhovna tromost zamagljuje pogled i odvraća nas od učenja i upoznavanja pravih vrijednosti.
     Zato je potrebno moliti Isusa da i današnji slijepci progledaju. Da nam otvori oči i daruje sposobnost uočavanja i prepoznavanja.

Hromi hode
     Izmolimo od Isusa blagoslov da se ne umorimo ići pravim putem i svijetlom stranom. Da smjerno sa svojim Bogom hodimo kroz život sigurni da nam nitko ništa ne može ako je Bog s nama, naš oslonac i naša utjeha. Valja nam okrijepiti ruke klonule i koljena klecava.

Gubavi se čiste
     Silna guba grijeha i propuštenoga dobra nadvila se nad Hrvatsku i cijeli svijet. I, što je najgore, navikli smo se na smrad i razarajuće djelovanje gube i njenu zaraznost. Kao da smo se umorili od isticanja istine i ustuknuli pred diktaturom laži i zla.
     A očistiti se možemo samo ako s vjerom prihvatimo Krista i u njegovom Duhu živimo po Očevoj volji. Dug je, naporan i zahtijevan proces liječenja, ali je jedini put ozdravljenja pojedinca i zajednice.

Gluhi čuju
     Valja nam se pošteno preispitati koliko smo mi u Hrvatskoj gluhi za vapaj čovjeka u nevolji. I neće nas naše gluhoće spasiti površne isprike da ni nama samima nije lako. Pozvani smo zauzeti se i darovati čovjeku u potrebi.
     Samo se po Kristu možemo osloboditi gluhoće koja nastaje zaglušenošću kojekakvim površnostima kojima smo zatrpavani danomice. I čuti nijemi krik, tihi vapaj i prisutnu molitvu.

Mrtvi ustaju
     Kada otvorimo svoje uoči i uši, očistimo se od grijeha i krenemo za Kristom moći će se dogoditi naše osobno ustajanje od mrtvih i oživljavanje cjelokupnoga društva. Svaki pokušaj, koji se ne oslanja na Boga i nije u skladu s Božjom Voljom i njegovom Ljubavlju, unaprijed je osuđen na propast. A nadam se da nitko od nas ne želi biti dionik propasti. Zato se potrebno obratiti i izdignuti iz mrtvila grijeha.

Siromasima se navješćuje evanđelje
     Da bismo sve ovo mogli shvatiti, prihvatiti i sprovesti u djelo potrebno je prije svega biti prostodušan, odnosno, koristeći terminologiju blaženstava, siromašan duhom, kako bismo mogli prihvatiti Radosnu Vijest koju nam navješćuje Isus, koji je Krist.

N. K.