Studij, svećeništvo i biskupstvo
Nakon demobilizacije 1919. Upisao se na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, no ubrzo je napustio studij i posvetio se poljoprivredi u rodnom mjestu. Po očevoj želji, neko je vrijeme razmišljao o ženidbi, ali se 1924. opredijelio za svećeničko zvanje te je poslan studirati u Rim. U Domovinu se vratio 1931. kao dvostruki laureat iz filozofije i teologije, kraće vrijeme bio upravitelj nekoliko župa i posvetio se karitativnom radom. Na njegovu inicijativu, nadbiskup Bauer je ustanovio dijecezanski Caritas. Papa Pio XI. imenovao ga je 1934. nadbiskupom koadjutorom, pa je time postao tada najmlađi biskup na svijetu, s 36 godina života i nepune četiri godine svećeništva. Izravnu upravu zagrebačke nadbiskupije preuzima 1937. Najintenzivnije se uključuje u pastoral prostrane biskupije, promiče svestranu duhovnu obnovu, euharistijsku i marijansku pobožnost, pastoral obitelji i mladih te što aktivnije sudjelovanje vjernika laika u Katoličkoj akciji. Zalaže se za dobar katolički tisak, osniva mnoge župe, a u samom Zagrebu njih 14 te u Brezovici osniva prvi karmel u Hrvatskoj.
Zatočeništvo i mučeništvo
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, vjeran evanđelju, neumorno osuđuje zločine protiv čovještva i druge nepravde. Nacisti su planirali njegovo ubojstvo, a vlasti tražile da se makne s mjesta nabiskupa u Zagrebu. Komunistička vlast dala ga je uhititi 1945. tražeći od njega da Crkvu u Hrvata odvoji od Svete Stolice. U montiranom sudskom procesu osuđen je na šesnaest godina zatvora i prisilnog rada. U zatočeništvu je 1953. imenovan kardinalom, a na glasu svetosti umro je 10. veljače 1960. Blaženim je proglašen 03. listopada 1998. Godine.