Redovništvo
Kad je navršila osamnaest godina izrazila je želju za odlaskom u samostan, no njena majka s tim nije bila suglasna. Tako je u samostan otišla tek nakon majčine smrti, 1914. godine i ušla u Družbu Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu.
Nakon dvogodišnje početne formacije u Beču bila je u službi u samostanima u Breškama i Josipovcu (kraj Tuzle) i Betaniji kod Sarajeva. Nešto manje od godine dana bila je u službi u Zemaljskom sirotištu u Zagrebu, a potom joj je bila povjerena služba predstojnice u Marijinu domu na Palama koju je, uz kraći prekid, obnašala sve do kraja svoga života.
Sestru Julu pamte kao anđeosku dušu, ljubaznu i dinamičnu, uvijek spremnu za pomoć. Zahvaljujući njezinoj gostoljubivosti i susretljivosti svatko je dobrodošao u Marijin dom na Palama, bilo zbog neke potrebe ili bi samo svratio odmoriti se i pomoliti. A dolazila su djeca i majke, učenici i nastavnici, svećenici i biskupi, siromašni, izbjeglice i prognanici.
Sestru Julu voljele su i njezine sestre i narod iz samog mjesta i okolnih sela. Osobitu je ljubav imala prema slabašnoj djeci iz državnog doma te im je pružala sve što je bio potrebno da bi se oporavila.
Sva svjedočanstva o njezinu redovničkom životu govore o neizmjernoj dobroti kojom se odlikovala. U teškoćama je bila prisebna i smirena, strpljiva i puna pouzdanja u Božju providnost. Smatrali su ju svetom sestrom i uzornom redovnicom. Zračila je posebnim mirom, a svojim je oduševljenjem redovničkim pozivom privlačila na nasljedovanje.
Mučeništvo
11. prosinca 1941. četnici su opkolili Marijin dom, opljačkali ga, a redovnice odveli u zarobljeništvo. Vraćajući se kući i shvativši što se događa, s. Jula se bez oklijevanja pridružila svojim sestrama, premda je to mogla izbjeći. Mučeničku smrt podnijela je 15. prosinca 1941. na obali Drine kod Goražda. Blaženom je proglašena 24. rujna 2011. u Sarajevu.