Redovništvo
Još od djetinjstva željela je otići u samostan, što je i učinila kad je navršila sedamnaest godina. Ušla je u Družbu Kćeri Božje ljubavi te početni redovnički odgoj primila u Koprivnici i u Sarajevu. U drugoj godini novicijata učiteljica novakinja s . Berchmana uvela ju je u ljepotu i veličinu predanja Bogu po svetim zavjetima.
Privremene zavjete položila je 1932., a doživotne šest godina kasnije. Kratko je vrijeme bila kuharica u zavodu svetog Josipa u Sarajevu, a u listopadu 1932. bila je preraspoređena za istu službu u Marijinu domu na Palama gdje je ostala do kraja svoga života.
Mjesto njezina rada i posvećenja bila je kuhinja. Redovito je kuhala za svoje sestre, a uz njih i za sve one koji su ondje boravili: bolesnike, djecu, siromahe, goste, namjernike… Kuhala je ponekad i za više od pedeset osoba, a u ono vrijeme rad u kuhinji bio je itekako zahtjevan. No, sestra Bernadeta je uložila svu sebe u službu kuharice hrabro se suočavajući s raznim teškoćama.
Bila je niska rasta te se kod posla morala služiti stolčićem, no sve je podnosila strpljivo i s ljubavlju. Njezin odnos prema obavezama, a time i prema svakodnevnom životu, kao i prema redovničkom životu, pokazivao je da je naučila pobjeđivati samu sebe i biti drugima na usluzi. Zabilježeno je da nikada nije pokazivala užurbanost, ali nikada nije tratila vrijeme na bespotrebne poslove. Rado je prihvatila žrtvu i šutnju te za nju svjedoče da je bila tiha i sređena sestra, uvijek s osmijehom na licu.
Mučeništvo
Početkom prosinca 1941. godine, silno prestrašena zbog pucnjave i eksplozija bombi, zamolila je sestre da joj dopuste otići iz Marijina doma u Sarajevo. Ostalo je nerazjašnjeno zbog čega je ostala na Palama. No može se pretpostaviti da je svoju vjernost i poslušnost pretpostavila svojoj sigurnosti i spokoju.
Mučenički je ubijena 15. prosinca 1941. godine na obali Drine kod Goražda. Blaženom je proglašena 24. rujna 2011. u Sarajevu.