Svećeništvo i biskupstvo
Prvo mjesto službovanja bilo mu je u Zlataru gdje je bio kapelan. Premda je tamo bio kratko vrijeme, ostavio je dubok trag u svima koji su ga poznavali ili se kod njega ispovijedali. Od 1885. Bio je duhovnik u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, a zatim je premješten u matičnu kuću istih sestara u Frankopanskoj ulici. Jedno je vrijeme bio njihov duhovnik, a petnaest je godina predavao razne predmete na Ženskoj učiteljskoj školi sestara milosrdnica. Za to vrijeme u samostanskoj crkvi sv. Vinka razvio je veliku ispovijedničku i propovjedničku aktivnost.
Svojim kreposnim životom i neumornim zalaganjem postao je veoma ugledan u zagrebačkoj nadbiskupiji. Postavljen je na službu odgojitelja u Bogoslovno sjemenište na Kaptolu gdje je osam godina vršio službu duhovnika klerika, a potom četiri godine bio rektorom. Imenovan je kanonikom i premješten za župnika katedralne župe sv. Marije na Dolcu, te imenovan biskupom.
Krepostan život
Langova se veličina očitovala u njegovoj velikoj nepatvorenoj svetosti. Živio je veoma pobožnim i siromašnim životom. Bio je posve odan molitvi, srcem uvijek uz Boga te je tom svojom ljubavlju znao zahvaćati ljude u potrebi.
Od prvih dana svećeništva resila ga je izvanredna pastoralna revnost. Mnogo je vremena posvetio posjećivanju bolesnika, većinom siromaha. Odlazio je u najzapuštenije stanove u gradu i dijelio duhovnu i materijalnu pomoć ljudima u teškoj materijalnoj situaciji. Cijelu bi svoju plaću razdijelio siromašnima, a često se morao i zadužiti da bi pomagao drugima. I kao biskup želio je jedino biti ponizan Kristov sluga, prijatelj vjernika, osobito siromaha i bolesnih kojima je davao sve što je imao.
Još za života narod ga je smatrao svecem. Umro je 1. studenog 1924. u Zagrebu. Pokrenut je proces za njegovo proglašenje blaženim, a 2002. osnovana je Zaklada biskup Josip Lang za pomoć starijim, nemoćnim i bolesnim osobama.