Svećeništvo i služba u Hrvatskoj
Zaređen je za svećenika 1915. god. u zagrebačkoj katedrali. Istaknuo se kao odgojitelj franjevačkih klerika u Varaždinu i u Zagrebu. Godine 1920. poslan je u Rim na novoosnovani Papinski orijentalni institut gdje je postigao licencijat teologije., a od 1924. do 1927. u Zagrebu je vršio dužnost magistra klerika te kratko vrijeme bio i gvardijan samostana, uz oca Vendelina Vošnjaka koji je tada bio četvrti put izabran za provincijala. Uredio je franjevačke knjižnice na Trsatu i Zagrebu i bio urednik dječjeg katoličkog mjesečnika „Anđeo čuvar“ 1927. i 1928. godine. U Rimu je 1929. obranio doktorsku disertaciju, a kod obrane su bili prisutni i budući kardinali Alojzije Stepinac i Franjo Šeper.
Misionar u Kini
Iste godine je po svojoj želji otišao kao misionar u Kinu i ostao tamo dvadeset i pet godina. Bio je profesor teologije i sudjelovao u obrazovanju stotina mladih kineskih katoličkih svećenika. Dolaskom komunista na vlast u Kini je proživljavao teško razdoblje i bio u zatvoru 1952., a godine 1954. protjeran je iz Kine zajedno s velikim brojem drugih katoličkih svećenika.
Služba u Rimu
Iz Kine je došao u Međunarodni zavod sv. Antuna u Rimu te je jedanaest godina bio duhovnikom mladih franjevaca postdiplomanata. Bio je ispovjednik u bazilikama sv. Antuna i sv. Ivana Lateranskog te kod redovničkih zajednica u Rimu. Održavao je mnogobrojne tečajeve duhovnih vježbi. Skupio je veliku dokumentaciju o bl. A. Stepincu kojega je i osobno poznavao. Bio je teolog Kongregacije za proglašenje blaženih i svetih u Vatikanu te je dao pozitivno mišljenje o prikladnosti da svete žene budu proglašene crkvenim naučiteljicama.
Umro je u Rimu na glasu svetosti 01. studenoga 1988. u devedeset i šestoj godini života.