Neumorni apostol
Nakon rata vratio s u Pulu i postao tesar u brodogradilištu „Uljanik“, a po završetku večernje škole i brodski tehnički crtač. Svakog jutra prisustvovao je svetoj misi pa bi potom odlazio na posao. U Puli je osnovao Katoličku akciju i pristupio je trećem redu sv. Franje. Pohodio je starce i bolesne te je pomagao napuštenoj djeci.
Tijekom odsluženja vojnog roka, na brodu s 2000 mornara, osnovao je brodsku knjižnicu, podigao oltar te postao apostol među mornarima promičući vjeru i moral. Okupljao je mornare i časnike te je svojim primjernim životom mnoge izveo na pravi put spasenja. Odlučivši se za svetost, pisao je svojoj sestri Mariji: “Zauzmimo se i htjednimo popraviti baš one pogreške koje još imamo da postanemo sveti. Istinu ti kažem, kako sam već sreo problem svetosti, prema njemu sam se uputio velikim koracima. Neka me Gospodin uvijek vodi i tako mogu biti siguran da ću doći k Njemu- lijep i urešen najvišim krepostima."
Volio je prirodu, uživao je u igri, lađarenju, plivanju, pisanju pjesama i pjevanju, uvijek veseo i neumoran u radu. No više od svega ljubio je Isusa u sv. pričesti. Životno poslanje opisao je ovim riječima: „Zadatak života znači svim srcem, svim silama raditi za druge, za bližnje. To znači žrtvovati se, odricati se, poniziti se, moliti, drhtati, plakati, žalostiti se za sve duše i roditi ih u Kristu. Kako je lijepo podizati bijedne i još im jednom pružiti nadu u spasenje. Kako je lijepo otirati suze! Kako je lijepo okupljati mlade na nedjeljnoj Misi da zajedno kao braća lome radost života!"
Ostao je bez posla jer nije pristao biti fašist pa je otišao u Italiju i tamo je humanitarno djelovao. Obolio je od tuberkuloze i vratio se u Pulu gdje je umro na glasu svetosti 25. travnja 1929., u 24. godini života. Slugom Božjim proglašen je 1988. g