Osnivanje reda sestara Bazilijanki
Red sestara Bazilijanki osnovan je između 352. i 356. godine u Kapadociji (Mala Azija), u rodnoj kući sv. Bazilija i njegove sestre sv. Makrine. On je napisao Pravila o životu i služenju Bogu u redovničkoj, Bogu posvećenoj zajednici. Ta su pravila ubrzo postala poznata ne samo na istoku, već i na zapadu pa je i sv. Benedikt u 6. st. na njima temeljio svoja Pravila. Papa Liberije potvrdio ih je 363. godine. Danas je red sv. Bazilija konteplativno-aktivni red, istočnog je obreda i u krilu je katoličke Crkve, internacionalni je red sa redovničkim zajednicama na svim kontinentima, s oko 830 redovnica.
Početak reda u Hrvatskoj
Križevački biskup Dionizije Njaradi jako je želio u svojoj biskupiji osnovati redovničku zajednicu sestara Bazilijanki. Stoga je 1908. poslao nekoliko djevojaka ukrajinske i hrvatske narodnosti grkokatoličkog obreda, koje su izrazile želju za redovnički život, u Ukrajinu kod sestara Bazilijanki na školovanje i novicijat. Godine 1915. po završetku školovanja dolaze u Križevce, a s njima i prve sestre Vasilijanke – to je isti red, ali ukrajinske tradicije, imaju zajedničku Generalnu poglavaricu sa sjedištem u Rimu, kao i ista redovnička Pravila i Konstitucije. Kasnije su se razvile dvije zasebne skupine: Ukrajinska provincija sestrara sa sjedištem u Osijeku (Vasilijanke) i hrvatska viceprovincija sa sjedištem u Križevcima (Bazilijanke).
Djelatnost sestara Bazilijanki
Od samog početka postojanja bavile su se odgojno-obrazovnom djelatnošću, radom u bolnicama, ručnim radom i šivanjem crkvenog ruha, a najvažnija djelatnost sestara je pastoralni rad i misijska djelatnost. Da bi duhovni život mogle živjeti u punini, izvor snage crpe iz svetih sakramenata. Svakodnevno sudjelovanje u euharistiji, primanje sv. pričesti, često pristupanje sakramentu pomirenja, potom moljenje časoslova, svakodnevno čitanje i razmatranje evanđelja, moljenje krunice, česti pohodi Presvetom Otajstvu, mjesečne duhovne obnove, jedanput godišnje duhovne vježbe i privatne molitve, obogaćuju im i oplemenjuju dušu te daju snagu za izvršavanje redovnički dužnosti u izgrađivanju Kraljevstva Božjeg.