U ovom svetom korizmenom vremenu postoje dvije riječi koje su neizostavni dio ovog liturgijskog vremena: POST i NEMRS. Te iste riječi, budimo iskreni, kod većine vjernika nisu previše drage i simpatične, ali svejedno ih obdržavaju unatoč manjku svoje volje.
Zašto je to tako? U čemu je bit posta i nemrsa, te koja je razlika? Kada i kako se one provode u korizmi, ali i u ostatku liturgijske godine? Postoje li dani u godini kada se post i nemrs ne smiju obdržavati?
Kako sam već naveo, post i nemrs su jedne od glavnih značajki korizmenog vremena. Postoje samo dva zapovjedana dana u liturgijskoj godini kada su vjernici obavezni provoditi post i nemrs: na Čistu srijedu i na Veliki petak. Zašto? Na Čistu srijedu, slušali smo u Evanđelju, Isus je krenuo u pustinju na 40 dana da se moli i posti. To je bio početak priprave za njegovo javno djelovanje prije svoje muke i Uskrsnuća. To je u liturgiji „simbolika“ i našeg novog početka u korizmenom vremenu, želje za promjenom i izgradnju „novoga sebe“. To je jedan proces vlastitog preobraćenja ka Kristu, naša „pustinja“ kroz 40 dana. Dok na Veliki petak se spominjemo Kristove muke, raspeća i smrti. Isus na posljednjoj večeri nije okusio ni vina ni jela, znao je što ga čeka. Krist je na taj dan umro za nas i naše grijehe i otvorio nam vrata raja. Njemu na poštovanje i zahvalnost, kao svoju žrtvu i prinos, postimo i ne mrsimo. To je najmanje što možemo dati na taj dan od sebe.
Koja je onda razlika između posta i nemrsa? Ranije sam već rekao kako je većini vjernika ta dva pojma ne posve draga i simpatična jer se u obje „fraze“ povezuje sa pojmom „odreći se“ nečega, što ne mora uvijek i nužno tako biti. Post, osim glavne karakteristike odricanja od hrane (najesti se jedanput u danu do sita) i svega što nas zadovoljava tjelesno i mentalno, podrazumijeva i činiti djela milosrđa, više molitve i uranjanja „u sebe“. Nemrs je, najjednostavnije rečeno, ne jesti meso (riba ne spada pod kategoriju mesa).
Što je onda sa Badnjakom i ostalim petcima u godini? Badnjak je u hrvatskoj tradiciji ostao kao „posni dan“, to je iz razloga što prije II. Vatikanskog koncila Badnjak zaista jest bio zapovjedani post. No, on je dokinut zadnjim Koncilom i više nije „posni dan“ već uobičajeni. Stoga, kako se kaže, „tko voli, neka izvoli“ slobodno na taj dan postiti, ali nije obavezan. Tako se ne treba čuditi ako nekoga od vjernika vidite da na taj dan jede meso i ne obdržava post. Što se tiče petka, on je propisan da se u liturgijskoj godini nemrsi, osim ako je u pitanju petak kada pada neka svetkovina ili na božićnu i uskrsnu osminu (tjedan po Božiću i Uskrsu), te svaka nedjelja u godini (uključujući nedjelje u korizmenom vremenu). U to vrijeme post i nemrs se ne obdržava!
Post je predviđen za sve vjernike od 18. do 60. godine života, a nemrs za sve zdrave vjernike od 14. godine života. Opravdane osobe od posta su svi oni koji zbog svoje bolesti ili pravdane spriječenosti nisu u mogućnosti je provoditi, kao i trudnice.
Znak križa je također važan dio Otajstva vremena korizme. Križ je sinonim za Kristovu patnju i smrt, ali pobjedu Krista nad smrti i križem. To je temelj naše kršćanske vjere: Kristovo uskrsnuće nad križem i patnjom i smrću.
Križ nije simbol, on je znak Krista samoga i njegove prisutnosti. Na žalost, toliko često tu činjenicu zanemarujemo da i sami nismo svjesni koliko puta prođemo pored tog znaka, a da se barem ne prekrižimo ili naklonimo – ukratko, dovoljno ga ne častimo. Za neke vjernike, križ je samo simbol raspoznavanja kršćanina ili same religije, ali u suštini to je mnogo više i to se ne prepoznaje dovoljno. O, kako li je naša vjera slaba kada u križu gledamo samo simboliku, a ne značenje. Kada u križu vidimo samo dva međusobno ispresječena pravca, a ne živu Osobu koja je na istim „pravcima“ za nas umrla i otkupila.
Kada bi smo to vidjeli i toga si uvijek bili svjesni, s kojim bi poštovanjem pristupali tom istom križu?
Zato svaki puta kada vidite to raspelo, gledate u samog Isusa. Barem ga pozdravite, ako ne javno i vidljivo, onda to učinimo u skrušenosti srca i nevidljivo. Toliko smo ipak dostojni to učiniti s obzirom koliko je Isus učinio za nas na tom istom križu.
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik