Korizmeno vrijeme je iznimno posebno zbog svoje specifične karakteristike o kojima sam već ranije pisao: pokora, mir, molitva, post, nemrs, itd. Baš zbog takve karakteristike, važno je znati što nam liturgija govori o slavlju unutar korizmenog vremena.
Odmah ću započeti s jednim konkretnim primjerom: pjevanjem ili molitve „slave“. Nedavno sam pisao i govorio kako se kroz korizmeno vrijeme „slava“ i „aleluja“ izostavljaju. No, jeste li znali da se „slava“ u korizmenom vremenu ipak pjeva/moli? I to čak dva puta. Dakle, postoje dva dana u ovome vremenu kada je „slava“ dopuštena. Riječ je o svetkovinama koje u liturgiji imaju prednost nad svim ostalim, „običnim“ danima. To su: svetkovina sv. Josipa i svetkovina Blagovijesti.
Zanimljivo: nate dane, iako je „slava“ dopuštena, ipak se i dalje izostavlja usklik „aleluja“ koji će morati još malo pričekati - do slavlja Vazmenog bdijenja na Veliku subotu.
No, što je sa svadbama i krštenjima? Teoretski, neka su slavlja, poput vjenčanja i krštenja, moguća. Međutim, važno je poštivati liturgijske smjernice i duh korizme. U praksi, krštenja se u crkvama i župama odvijaju normalno, ali bez prevelike „pompe“ i „fešte“, dok se vjenčanja (baš zbog svečane naravi, tj. slavlja) izbjegavaju vršiti unutar korizmenog vremena.
O instrumentima i pjevanju kroz korizmeno vrijeme već sam više puta govorio.
No, ponovit ću samo ukratko kako glazbala trebaju biti više u svrhu pratnje pjevačima i „prigušena“, a pjevači u svome repertoaru trebaju izbjegavati pjevati neprikladne pjesme koje nisu u duhu korizme, te „veselice“.
Da zaključimo: Korizmeno vrijeme samo po sebi je vrijeme mira, trenutak povlačenja unutar samoga sebe, vrijeme razmatranja, pokore i molitve. U takvom duhu možemo slaviti Gospodina pjesmom i različitim pobožnostima. Jedan od njih je, naravno, pobožnost Križnoga puta.
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik