Današnji nauk o ispravnoj liturgijskoj praksi donosi nam čak dvije teme.
U prvoj ćemo se temi pozabaviti izmjenama obrazaca iz Rimskog misala unutar svete Mise: Je li dopušteno isto mijenjati, te ako jest, u kojoj mjeri? Druga tema donosi nam „vječno pitanje“: Je li ispravnije primiti svetu Pričest na usta ili na ruke? Klečeći ili stojeći? Bit će to vrlo zanimljiv tekst, pa ćemo odmah započeti.
Kada govorimo o izmjenama obrazaca Rimskog misala unutar svete Mise, vjerojatno već znate kako svaka sveta Misa u sebi sadržava „zbornu molitvu“, „darovnu molitvu“ i „popričesnu molitvu“, te različite liturgijske formule kojima svećenik pozdravlja narod, završava svetu Misu i ostale obrasce. Oni su jedinstveni i propisani da se kao takvi izgovaraju, mole i služe ovisno o liturgijskom vremenu ili svetkovinama. Ukratko: to su na primjer slučajevi u kojima svećenik kaže „Pomolimo se…“ (osim darovne molitve) ili „Gospodin s vama…“, (kada je u pitanju predslovlje).
Sada slijedi pitanje: smiju li se ti obrasci mijenjati, tj. smije li svećenik nadodati ili ukloniti dio obrasca prema svom nahođenju?
Odgovor je: Promjene u Rimskom misalu nisu moguće!
Što se tiče primanja svete Pričesti, najvažnije je da tu duhovnu hranu primamo s vjerom da u naše srce nastanjujemo samoga Krista. Svetu Pričest je dopušteno primiti klečeći ili stojeći, na usta ili na ruke. Oba načina su u potpunosti ispravna i ovise o volji samog vjernika. Neispravno je tvrditi obratno ili „svojatati“ svoj stav kao jedini ispravan.
Ako uzimamo pričest na usta, time sprječavamo da „čestice“ hostije padaju okolo. Primiti Tijelo Kristovo i prići k stolu Gospodnjem treba s jednostavnom i iskrenom vjerom.
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik