KORIZMENO VRIJEME  - 10. Blagoslovine i blagoslov – tko sve smije blagoslivljati?

KORIZMENO VRIJEME - 10. Blagoslovine i blagoslov – tko sve smije blagoslivljati?

Ovu temu ću započeti s citatom nauka Crkve: „Stoga liturgija sakramenata i blagoslovina postiže to da dobro pripremljenim vjernicima gotovo svaki događaj života bude posvećen božanskom milošću koja proistječe iz vazmenoga otajstva muke, smrti i uskrsnuća Kristova; odatle svi sakramenti i blagoslovine izvode svoju moć te gotovo nema nijedne čestite uporabe materijalnih dobara koja se ne bi mogla usmjeriti prema svrsi čovjekova posvećenja i podavanja hvale Bogu“ (SC, br. 61).

Što je time „pisac“ htio reći? Svaki blagoslov osobe ili predmeta ima za cilj približiti vjernika k Božjem posvećenju i uživanju u plodovima Njegove milosti i dobročinstava. Odnosno, preko blagoslova bliži smo samome Bogu.

Postoji razlika između te dvije riječi: blagoslov i blagoslovina. Blagoslov je Božji dar koji silazi na osobu ili nabožni predmet, a čija svrha je upravo gore navedeno.
Blagoslovina može biti materijalna ili nematerijalna, npr. nabožni predmet ili duša osobe koja je blagoslovljena.

Postoje obrasci za različite blagoslove koje je Crkva propisala u sklopu službenog Rimskog obrednika za blagoslove, a koji daju na liturgijskoj važnosti i smislu. No,
blagoslov se može dati i svojim riječima, na osobnoj razini, kao što najčešće čujemo: „Neka te Bog blagoslovi“.

Tko sve smije blagoslivljati? Najčešće svoje voljene osobe i nabožne predmete dajemo na blagoslov svojim svećenicima ili redovnicima. Oni imaju apsolutnu vlast da podjeljuju blagoslov, stavljaju ruke nad predmete i osobe te kao takve, blagoslovine imaju svoj liturgijski smisao. Važno je naglasiti da preko posvećenih ruku klerika, blagoslivlja Bog, a ne svećenik. Bog nam tu milost blagoslova i svoja dobročinstva daje preko naših svećenika.

Međutim, jeste li znali da i osoba koja nije zaređena može blagoslivljati? Svatko tko ima dobru namjeru, u vjeri može blagoslivljati, ali takvi blagoslovi nemaju liturgijski smisao. Najbolji primjer je blagoslov roditelja nad svojom djecom kada kažu: „Neka te Bog čuva na ispitu“ ili „Neka te Bog blagoslovi na tvom životnom putu“. Tako zazivaju Božji mir i dobročinstvo nad svoje blagoslovine (djecu). Kako to nema liturgijski smisao, u vjeri znamo da smo zazvali Božju prisutnost i milosrđe nad svakom blagoslovinom i ono je u potpunosti valjano.

Blagoslovi koji se podjeljuju u lošoj namjeri kako bi se nekoga povrijedilo nisu blagoslovi, već proklinjanja te nisu dopušteni!

Da ukratko sažmemo: Blagoslov mogu podjeljivati i klerici i laici, samo je pitanje ima li pritom blagoslov liturgijski smisao. Bitno je da se svaki blagoslov čini u punoj vjeri, čistoga srca i u dobroj namjeri.

Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik

ZAŠTITA PRIVATNOSTI

Zaštita privatnosti
Kolačići

KAKO DO NAS


PRATITE NAS NA FACEBOOK-U!