Oltar nije samo stol potreban za slavljenje mise. Katekizam ga naziva znakom samoga Krista.
U njemu se susreću dvije velike slike: žrtva i gozba. Oltar nas upućuje na Krista koji se za nas prinosi i na Krista koji nam se daje za hranu. Zato Katekizam govori o njemu istodobno kao o oltaru žrtve i stolu Gospodnjem.
Opća uredba Rimskog misala kaže da nepomični oltar jasnije i trajnije označuje Krista Isusa, Živi Kamen. Zato oltar nije obična radna površina prezbiterija. Ono što ne pripada liturgijskom slavlju ima svoje drugo mjesto.
Zašto onda naklon oltaru, a poklek pred Presvetim? Zato što geste ne govore istu stvar. Pred Kristom stvarno prisutnim u Presvetom Sakramentu poklecamo u znak klanjanja. Oltaru, koji je znak samoga Krista, naklanjamo se iskazujući mu čast.
Zato se ni svećenik kada na početku mise dođe pred oltar ne naklanja okupljenom narodu. Njegov naklon usmjeren je oltaru.
Postoji još dublja i vrlo stara slika: Krist je istodobno Svećenik koji prinosi, Žrtva koja se prinosi i Oltar na kojem se prinosi. Papa Franjo sažeo je tu stvarnost riječima: Krist je Svećenik, Oltar i Jaganjac.
Za one koji žele još dublje:
* Katekizam Katoličke Crkve, br. 1182 – oltar, Kristova žrtva i stol Gospodnji
* KKC 1383 – oltar kao znak samoga Krista: žrtva i nebeska hrana
* Opća uredba Rimskog misala, br. 273–275 – čašćenje oltara, poklek i naklon
* OOURM 296–298 – narav oltara i Krist kao Živi Kamen
* Papa Franjo, Opća audijencija, 20. prosinca 2017. – značenje oltara u slavljenju mise