Na početku svete mise svećenik govori: „Gospodin s vama!“ A zajednica odgovara: „I s duhom tvojim!“ To su riječi koje često izgovaramo gotovo automatski. No one otkrivaju nešto važno o tome tko smo i što slavimo.
Prema Općoj uredbi Rimskog misala (br. 50), svećenik ovim pozdravom označuje Gospodinovu prisutnost među sabranima. Ne trebamo tek „dozvati“ Isusa: on je već prisutan među okupljenim narodom. Na misi nas ne okuplja privlačnost programa, nego Krist.
A zašto narod ne odgovara samo „I s tobom“? Odgovor „I s duhom tvojim“ čuva staru biblijsku i liturgijsku predaju. U slavlju ga izgovaramo svećeniku kao zaređenom služitelju. U njemu možemo čuti i molitvu: „Budi svećenik za nas! Daj da nas po tvojoj službi Krist vodi k sebi!“ To je duhovni smisao, a ne doslovan prijevod izraza.
Ako svećenik nije uzoran? Ako ima ozbiljne slabosti ili je sagriješio? Crkva nas ne uči da sakramenti postaju manje sveti zbog njegovih grijeha. Katekizam Katoličke Crkve (br. 1584) uči da nedostojnost služitelja ne sprječava Krista da djeluje. Sakramentalni dar dolazi od Krista, a ne iz privatne svetosti svećenika.
To nikada ne opravdava svećenikov grijeh niti oduzima ljudima pravo na istinu, odgovornost i zaštitu. Upravo zato za svećenike treba moliti: da ljube povjereni im narod, da mu se daruju i da svojom službom doista vode Kristu.
Zato na sljedećoj misi, kad svećenik kaže „Gospodin s vama“, sjeti se: Krist je ovdje. A kad odgovoriš „I s duhom tvojim“, u sebi dodaj: „Gospodine, pomozi mu da nas vodi k Tebi!“