Prvo čitanje: Post 18,1-10a
Drugo čitanje: Kol 1,24-28
Evanđelje: Lk 10,38-42

Zborna molitva
Molimo te, Gospodine, budi nam milostiv i darežljiv.
Produbi nam nadu, vjeru i ljubav, da ustrajemo
u budnosti i vršenju tvoga zakona.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Bože, ti si u jedinoj žrtvi svoga Sina ispunio razne žrtve starog Saveza.
Primi ovaj naš dar, blagoslovi ga kao i prinos Abelov: što svaki od nas
prikazuje tebi na čast nek bude na spasenje svima. Po Kristu.

Popričesna molitva
Budi, Gospodine, uza svoj narod.
Nahranio si nas nebeskim otajstvima:
daj da iz stare grešnosti prijeđemo
u novi život. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

DOBAR I BOLJI

      Obično se Marta i Marija, sestre iz današnjeg evanđeoskoga odlomka, prikazuju kao predstavnice dvaju suprotstavljenih pogleda na kršćanski život i kršćanski angažman. Po takvim tumačenjima Marta predstavlja kršćansku akciju, dok je Marija predstavnica kršćanske kontemplacije.
     Dakako da je i na takav način moguće tumačiti ovaj evanđeoski odlomak, no valja se čuvati shvaćanja po kojemu bi jedno bilo dobro, a drugo loše. Ili da bi, za račun jednoga, trebalo izbjegavati drugo. Pravo kršćansko življenje uključuje i jedno i drugo. I kontemplaciju, odnosno molitveno prijanjanje uz Boga, i akciju, odnosno djelotvornu ljubav prema bližnjemu.

Bolji dio
     Ne radi se o dobrom i lošem izboru, nego o dobrom i boljem izboru. Obje stvari su dobre, no jedna je ipak bolja.
     Mi kršćani vjerujemo da je temelj svakog djelovanja uranjanje u Boga i pristajanje uz Božju volju. Potrebno je najprije tražiti Kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, kao što nam to Isus govori na drugom mjestu. To je ono što je temeljno. Bez toga je nemoguće išta drugo napraviti a da bude Bogu na slavu i ljudima na korist. Zato je molitva sastavni dio kršćanskoga života. Nepojmljivo je da postoji kršćanin koji nije molitelj.
     Drugi dio je također važan. No Bog može učiniti čudo i bez našeg nastojanja. Bog može svoje milosrđe obilno iskazati ljudima. Najredovitije ga iskazuje po djelovanju dobrih ljudi, ali može i bez njih. No obraćenje, osobno opredjeljenje za Boga i molitveno sjedinjenje s Bogom se ne može dogoditi ako mi zatvorimo svoje srce.

Marija je izabrala
     Druga bitna stvar u ovom evanđeoskom odlomku je svijest o tome da je potrebno napraviti izbor. Mnogi znaju uzdahnuti da je život borba. No, iz kršćanske perspektive gledano, život je dar koji primamo i u njemu je potrebno izabirati. Svakodnevno.
     Marija je primjer prepoznavanja trenutka i pristajanje uz Boga. Marta predstavlja tradiciju, strukture koje funkcioniraju svojim uhodanim ritmom. Marija je ona koja je sposobna istrgnuti se iz nametnutih okvira i učiniti ono što je u tom trenutku najpotrebnije.
     Marija je izabrala bolji dio. Bolji i zato jer na kraju ovoga života sobom nosimo duhovne, a ne materijalne vrijednosti.

N. K.

Prvo čitanje: Post 18,20-32
Drugo čitanje: Kol 2,12-14
Evanđelje: Lk 11,1-13

Zborna molitva
Bože, zaštito i uzdanje naše, bez tebe ništa nije valjano, ništa sveto.
Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu
tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove dobivene od tvoje darežljivosti,
da nam po tvojoj milosti posvete svagdašnji život i dovedu nas
u vječnu radost.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, primili smo pričest, spomendar muke tvoga Sina.
Molimo te da nam bude na spasenje što nam je u svojoj
neiskazanoj ljubavi on darovao. Koji živi.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

JA SE EVO USUĐUJEM GOVORITI

     Bog je ljubav. Bog ne samo da je ljubav, nego nas ljubi. I iz ljubavi je sve spreman učiniti za čovjeka. Zato nas Isus u današnjem evanđeoskom odlomku i potiče da u toj i takvoj ljubavi pristupamo Bogu.

Otac će s neba obdariti Duhom Svetim one koji ga zaištu
     Kod molitve moramo paziti da od Boga ne tražimo rješenja, nego pomoć da sami iznađemo rješenje. Bog je ljubav. A ljubav uvijek poštuje i omogućuje rast. Bog ne želi zanemariti naše sposobnosti, nego ih želi osnažiti svojom milošću. Zato nam je i obećao Duha Svetoga koji će nas nadahnjivati i voditi ako mu se prepustimo.
     Bilo bi puno manje razočaranja kada bi ljudi ispravno shvatili ovu Božju riječ i u svojim molitvama namjesto rješenja tražili milost Duha Svetoga. Uostalom, prava molitva je uvijek odgojna i izgrađujuća za molitelja. Odgaja nas da se ne ponašamo poput razmaženog djeteta koji ustraje na svojim zahtjevima i izgrađuje nas za prihvaćanje Božje volje i onda kada nam je neshvatljiva ili neprihvatljiva.

Ja se evo usuđujem govoriti Gospodinu
     Danas ipak svoje misli usmjerimo prema prvom čitanju i Abrahamovom zauzimanju za stanovnike Sodome i Gomore. Vrijedno je primijetiti dvije stvari. Prva od njih je činjenica da se Abraham zauzima za ljude koji nisu njegovi. Zauzima se za strance. Ta spoznaja nas odgaja za širinu u molitvi. Za ljubav prema svakom čovjeku jer je svatko vrijedan naše molitve. Kao što u Crkvi nema stranaca tako ni u molitvi nema stranaca niti isključenih. Molimo za cijeli svijet i svakog pojedinog čovjeka.
     Druga stvar je Abrahamovo uporno moljakanje Boga i cjenkanje s Bogom. Abraham se cijelim svojim bićem zauzima za drugoga čovjeka. Bog nas je stvorio kao partnere i suradnike. Želi da s njime zajedno izgrađujemo bolji svijet. Želi da naša molitva bude istodobno i ponizna i odlučna.
     Abraham se izlaže i zalaže. Pokazuje da mu je stalo do onoga za što moli Boga. Cijela Biblija je prepuna primjera iskrene molitve za drugoga čovjeka. Cijela povijest Crkve tome svjedoči. I sadašnjost je prepuna molitelja koji se zauzimaju za drugoga.
     Valja nam od Abrahama naučiti stav ponizne odvažnosti.
     I, dopuštajući Bogu da nas mijenja i odgaja, zauzimati se za ono što smatramo vrijednim i za one koje volimo.

N. K.

Prvo čitanje: Prop 1,2.2,21-23

Drugo čitanje: Kol 3,1-5.9-11

Evanđelje: Lk 12,13-21

Zborna molitva
Gospodine, vođo i stvoritelju naš, mi se tobom ponosimo.
Nek nad nama bude tvoja dobrota. Obnovi u nama što je tebi drago
i sačuvaj što si obnovio. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Posveti, molimo, Gospodine, ovaj prinos i primi našu unutarnju žrtvu:
učini da ti postanemo vječnim darom.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine,ti nas oživljuješ nebeskim darom: prati nas
stalnom ljubavlju i učini dostojnima vječnog otkupljenja.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

IMATI ILI BITI?

Da ne bude zabune, odmah na početku valja istaknuti da kršćanstvo nema ništa protiv materijalnih dobara, bogatstva i uspjeha. Bog nam je darovao talente i, ako ih koristimo pošteno, sasvim je opravdano da i stječemo materijalna dobra svojim radom. Siromaštvo je vrednota koja se u kršćanstvu promiče, ali osobno siromaštvo, što je osobni izbor pojedinca, a ne bijeda u koju se ljudi uvaljuju bez njihova pristanka.

Krist nas želi usmjeriti na ispravni put i želi da shvatimo što je bolje u životu. Zato nam i u današnjem evanđeoskom odlomku daje nekoliko savjeta za život.

Klonite se i čuvajte svake pohlepe

Prvi savjet se sastoji u tome da Krist od nas traži da ne budemo pohlepni. I to ne samo za materijalnim dobrima. Isus nas opominje da se čuvamo svake pohlepe. Ne treba nam ništa više od osnovnoga dokle god na svijetu ima ljudi koji nemaju ni to osnovno. Jer ako sebi prisvajamo više od potrebnoga, zapravo otimamo onome kojemu to potrebno nedostaje.

Pohlepa je u svojoj biti egoizam. A egoizam svaki uništava čovjeka.

Pohlepa je u svojoj biti i grijeh protiv prve Božje zapovijedi jer svoju nadu ne stavljamo u Boga, nego u materijalno koje grčevito prisvajamo.

Čovjeku život nije u onome što posjeduje

Živimo u vremenima kada se vrijednost čovjeka mjeri stvarima koje posjeduje. Zato se ljudi trude imati što više i to što više stvari koje su znak prestiža, moći i uspjeha. Stvari sve više prestaju biti ono čime se služimo da olakšamo život, a postaju statusni simbol.

Isus nas opominje da se odupremo tom mentalitetu. Da se otrgnemo od mišljenja da naša vrijednost ovisi o markama odjeće ili modernosti stvari što ih koristimo.

Smisao čovjekova života nije u onome što posjeduje. Bog nas, na kraju našega života, neće pitati o dobrim stvarima koje smo imali, nego o dobrim djelima koja smo učinili.

Zato valja mudro živjeti i ne povoditi se za reklamnim trikovima što nas hoće uvjeriti da nam se život mjeri onim što posjedujemo. Valja mudro živjeti i povjerovati Isusu koji nas potiče da koristimo svoje talente i da smo vrijedni svoje plaće, ali nas ujedno opominje da se ne zatvorilo u egoizam i ne pomislimo da je u životu važnije imati, nego biti.

N. K.

Prvo čitanje: Mudr 18,6-9
Drugo čitanje: Heb 11,1-2.8-19
Evanđelje: Lk 12,32-48

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, smijemo te zvati svojim Ocem.
Daj da nam u srcu poraste duh sinovstva
te uđemo u obećanu baštinu. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti darove koje si nam ti udijelio.
Molimo te, primi ih iz ruku svoje Crkve i snagom Duha
pretvori u otajstvo spasenja. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, pričestili smo se tijelom i krvlju tvoga Sina.
Ta pričest neka nas spasi i utvrdi u svjetlu tvoje istine.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 BAŠTINICI KRALJEVSTVA

     Većina nas bi, na pitanje koja je Božja riječ, koja je njegova zapovijed najvažnija, odnosno koji je grijeh najteži, spontano spomenuli ubojstvo, krađu ili bludništvo. Ipak, najvažnija Božja zapovijed i najteži grijeh je ono što je sadržano na početku. U prvoj Božjoj zapovijedi koja glasi: Nemaj drugih bogova uz mene. O tome nam govori i današnji evanđeoski odlomak.

Svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo
     Po krstu smo postali baštinici Kraljevstva Božjega. Bog nam u potpunosti želi darovati sreću. Ne samo na drugome svijetu, nego i u ovome. Kao što nam se Bog u potpunosti dariva, tako traži i od nas da budemo u potpunosti njemu darovani. Zato u nastavku Isus od nas traži da se odreknemo svega što imamo.
     Zato Bog inzistira da nemamo drugih bogova, osim njega. Ne govori Bog zato jer se boji konkurencije, nego zato jer mu je stalo do čovjeka. Zato jer zna da je svaki drugi izbor krivi izbor. Samo je jedan Bog i svatko tko ne prizna jedinoga Boga čini promašaj. Uzalud trati život na zemlji i vječni život. A Bog ne želi smrti grešnikove, nego da se obrati i živi.

Budite pripravni
     Sloboda i nenavezanost na materijalno je ono što je preduvjet da bismo bili Božji. To je izrečeno kroz simboliku spremnosti za susret s Gospodinom. Ne zna se kada će se dogoditi kraj ovakvog načina postojanja. Jednako kao što ne znamo kada će se dogoditi kraj našeg zemaljskog života. Isus nas potiče da ne odgađamo obraćenje. Potiče nas i moli da ne riskiramo svoju vječnu sreću.
     Sa svih strana nas zaskaču vijesti o smrtima i tragičnim slučajevima. Razborit čovjek se neće panično bojati budućnosti, ali će biti svjestan da se bilo kojeg trena to i njemu može dogoditi. Zato je razborito stalno živjeti u Božjoj milosti i izmirenosti s ljudima.

Gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti
     Kršćanstvo nije ideologija niti deklarativno zastupanje nečega. Kršćanstvo je stil života. Kršćanina se prepoznaje po načinu na koji živi. Po njegovim riječima i djelima.
     Zato je bitno srce. A srce je uvijek priklonjeno onome što nam je najveće blago. Bog nas potiče da nam ljubav prema Bogu i bližnjemu bude najveće blago. I da nam srce uz to prione. Jer ćemo jedino tako imati sreću.

N. K.

Prvo čitanje: Jr 38,4-6.8-10
Drugo čitanje: Heb 12,1-4
Evanđelje: Lk 12,49-53

Zborna molitva
Bože, onima koji te ljube pripravio si nevidljiva dobra.
Daj nam smisao za pravu ljubav, da tebe u svemu
i nadasve volimo te postignemo tvoja obećanja,
koja nadilaze svaku želju. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Primi, Gospodine, ove prinose kojima se ostvaruje
tajanstvena razmjena naših i tvojih darova.
Mi tebi donosimo što si nam dao, a ti nam u svom daru
podaj sama sebe. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, ovom pričešću dao si nam dioništvo u svome Sinu Isusu Kristu.
Molimo te, da nas sveta otajstva preobraze na njegovu sliku
te se pridružimo njegovoj proslavi u nebu.
Po Kristu, Gospodinu našemu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

KRŠĆANSTVO NIJE SEDATIV

    
     Postoje ljudi koji vele da se osjećaju bolje u mističnoj polutami crkava i da, premda ne sudjeluju na euharistijskim slavljima, rado uđu u samoći u crkvu i opuštaju se u njenom ozračju. Dakako da to nije loše samo po sebi, ali je, sudeći prema današnjim biblijskim čitanjima, krivo.
     Neki drugi opet vele da im vjera daje utjehu da prebrode sve teškoće i da u vjeri nalaze oazu i sigurnu luku kamo će, makar nakratko, pobjeći od muka. Dakako da to nije loše samo po sebi, ali je, sudeći prema današnjim biblijskim čitanjima, krivo.
    
     Kršćanstvo se pretvorilo terapeutsku kategoriju. Kršćanstvo se pretvorilo u svojevrstan sedativ. A kršćanstvo nije utjeha, nego stil života. Kršćanstvo ne daje utočište, nego smisao. Kršćanstvo nije navještaj o luci spasa, nego o križu. I to križu što se dragovoljno uzima na sebe i na koji se dragovoljno uzlazi.
     Isus je mironosac. Isus je došao dati mir ljudima. Isus je blaženima nazvao mirotvorce. Ali taj mir nije učmalost niti pasivnost. Kristov mir nije bezvoljnost i bezidejnost.
    
     Krist je prošao zemljom čineći dobro. Krist je postavljen kao znak prema kojemu se ljudi opredjeljuju. Što se to dogodilo s kršćanima tijekom vremena? Zašto se danas smatra važnijim ne činiti loše od činiti dobro? Zašto nismo dobrotvori i znak? Zašto bezidejno lutamo čuvajući stare navade?
     Sedativi su lijekovi koji smiruju i ublažavaju tjeskobu. Kršćanstvo mnogi doista doživljavaju kao terapeutsku kategoriju i kao sedativ. Zato se češće u kršćanstvu čuje: Bože, pomozi mi! ili: Bože, daj mi snage! od: Neka mi bude po tvojoj riječi! A upravo u tom stavu je razlika između vjere i magije. Između kršćanstva i površne religioznosti. Kršćanstvo se daje Bogu na raspolaganje. Kršćanin traži Božju volju, a ne svoju sigurnost i sreću.
     Ipak, nastavljajući ovu medicinsku paralelu, nije problem što se kršćanstvo doživljava kao sedativ, nego u činjenici da sedativi imaju nuspojave. Osnovne su pospanost i nezainteresiranost.
    
     Stoljeća i stoljeća korištenja kršćanstva kao sedativa doista je dovelo do toga da smo mi kršćani danas pospani i nezainteresirani. Naše kršćanstvo je pospano i nezainteresirano. Kršćanstvo u Hrvatskoj je u svom najvećem dijelu pospano i nezainteresirano.
     Isus nas poziva da bdijemo. Da budemo budni i da naša ljubav bude djelotvorna. Na koji način se prepoznaje danas u Hrvatskoj da je kršćanstvo prisutno? Jesmo li živi i djelotvorni? Je li naša ljubav domišljata?

N. K.