Prvo čitanje: 2 Ljet 36,14-16. 19-23
Drugo čitanje: Ef 2, 4-10
Evanđelje: Iv 3, 14-21

Zborna molitva

Bože, ti si nas sa sobom pomirio po Riječi svojoj, Isusu Kristu.
Pomozi nam da odanošću i živom vjerom idemo u susret
skorim vazmenim blagdanima. Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, s radošću ti prinosimo ovu žrtvu,
koja nam daje lijek protiv smrti.
Molimo te da je s vjerom slavimo
i dostojno prikažemo za spas svijeta.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Bože, ti prosvjetljuješ svakog čovjeka koji dolazi na ovaj svijet;
molimo te, izliječi nam sljepoću srca da spoznamo što je pravo
i tebe iskreno ljubimo.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

TKO LJUBI ISTINU - U SVJETLU JE,

TKO LJUBI ZLO - U TAMI JE

     Da bi se izabralo i slijedilo "svjetlo" (istinu) potreban je napor i nastojanje, potrebno je boriti se i odricati se, učiti, rasti, putovati. Za prebivanje u "tami" (neistini) dovoljno je ostati u svojem postojećem stanju.

      Istina života razumijeva se kao Svjetlo, kao ispunjenje čovjekova zova. Tko slijedi istinu taj će ostvariti svoj život, tko se pusti tami taj će nestati.

      Svaki je čovjek, kako smo rekli putnik, čovjek tek u klici. On treba izrasti u čovjeka. Čovjek je biće budućnosti. Slobosno bira svoju budućnost. Oni koji vjeruju istini slijede ju bez obtira koliko ona zahtijevala žrtve. Isus je Božja utjelovljena Riječ. Isusa se ne može upoznati ako se nema otvorenosti za istinu, bez obzira koliko koštala.

       Isus je svjetlo svijeta i učitelj Istine. Takvog su ga otkrili apostoli, takvog ga otkrivaju svi sljedbenici. Iz tog opredjeljenja slijedi kršćanska religioznost. Zato se trajno pitamo, kao prvi učenici: "Gdje stanuješ učitelju?" Svi mi kao putnici trebamo učitelja, jer trebamo svjetlo. Svi ga ne možemo otkriti zato trebamo svoje povjerenje dati onima koji pred nama svijetle svojim poštenim životom. Vodstvo nam je nužno, ali ne vodstvo u tami nego vodstvo na svjetlosti. Čovjek čista srca uvijek će razlikovati svjetlo od tame, dobro od zla, vođu od zavodnika. Pročistimo svoje srce!

****

(Priređeno prema tekstu objavljenom na stranici www.dominikanci.hr koje je priredio Fr. Marijan Jurčević, o.p.)

Prvo čitanje: Job 7,1-4.6-7
Drugo čitanje: 1 Kor 9,16-19.22-23
Evanđelje: Mk 1,29-39

Zborna molitva
Gospodine, tvoja nam je milost jedina nada,
a tvoja zaštita jedina sigurnost.
Molimo te: snaži svoju obitelj
neprestanim dobročinstvima.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, ti nam jelo i piće daješ za održanje vremenitog života.
Molimo te da nam postanu i otajstvo vječnoga spasenja.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Bože, htio si da jedemo od jednog kruha i pijemo iz jedne čaše.
Daj da životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 I ONDJE SE MOLJAŠE

     Ljubav počinje ondje gdje prestaje obaveza. Dokle god smo nešto dužni činiti, teško je govoriti o ljubavi. No, ako nastavimo činiti nešto i onda kad ne moramo, onda ne činimo zato što moramo, nego zato jer želimo. Zato jer ljubimo.

Premda slobodan, sam sebe učinih slugom
     Sv. Pavao, pišući Korinćanima, jasno ističe da mu je dužnost naviještanje Evanđelja. Obveza je to koju je primio od Boga. Ali ta obveza u njemu prerasta u ljubav kojom se dariva svakom čovjeku kojega susreće.
     I mi smo po sakramentu krsta postali dionici proročke služne i na sebe preuzeli dužnost svjedočenja i naviještanja Evanđelja. Obveza je to koju moramo činiti. No, nakon što postanemo svjesni svoje obveze, na nama je da, surađujući s Božjom milosti, napredujemo pa da nam ono što nam je bila dužnost postane životno opredjeljenje i prilika za ljubav.
     Kršćanstvo neće biti učinkovito u svojoj novosti i snazi ako kršćani ne nadiđu fazu zapovijedi i propisa i ne počnu živjeti djelotvornu ljubav. Jer tek onda kada svoju slobodu iskoristimo za služenje drugom čovjeku moći ćemo reći da smo pravi nasljedovatelji Isusa koji je Krist.

Povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše
     A Krista nam valja nasljedovati i u još jednoj stvari koju zapisuje današnji evanđeoski odlomak. Valja nam nasljedovati Krista u molitvi.
     Nemoguće je iz faze održavanja dužnosti prijeći u fazu djelotvorne ljubavi ako u molitvi ne otvorimo Bogu um i srce te mu dopustimo da nas nadahne.
     Koliko god je bitna obiteljska i zajednička molitva, toliko je bitna i osobna molitva. I kao što se zajednička molitva događa u povezanosti s drugim ljudima, tako se i osobna molitva najkvalitetnije ostvaruje u povezanosti sa sobom. Zato je potrebno odmaknuti od sebe sve ono što bi nas moglo rastresti u molitvi i prepustiti se jedino Bogu.
     Valja pritom budno paziti da drugi ljudi ne primijete našu molitvu dok se događa, nego da po plodovima prepoznaju da smo molitelji koji Bogu zahvaljuju i predaju mu se.
     Simbolika činjenice da je Isus još za mraka ustao na molitvu govori nam o činjenici da nas molitva oslobađa od mraka zablude i grijeha te da nam otvara novu perspektivu svjetlom Duha Svetoga. U molitvi dobivamo prosvjetljenje i nadahnuće kako konkretno živjeti djelotvornu ljubav.

          N. K.

Prvo čitanje: Jon 3,1-5.10
Drugo čitanje: 1 Kor 7,29-31
Evanđelje: Mk 1,14-20

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, ravnaj našim životom da vršimo tvoju volju:
da u ime tvoga ljubljenoga Sina obilujemo dobrim djelima.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, pomiri nas sa sobom i primi ove darove:
posveti ih snagom svoga Duha da nam budu na spasenje.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Svemogući Bože, ovom svetom gozbom
dao si nam udio u svom božanskom životu:
daj da u tom daru uživamo svu vječnost. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 HAJDETE ZA MNOM

     Jonina riječ je bila učinkovita jer Jona nije samo propovijedao, nego je prvenstveno svjedočio uvjeren u Božju svemoć i činjenicu da se Bogu ne može pobjeći. I Pavao je imao slično iskustvo. Ma koliko bježali od Boga ili se borili protiv njega, njegova ljubav nas nikada ne ostavlja niti se umanjuje.

Ovo hoću reći
     Netipičan početak današnjega drugog čitanja posvješćuje nam važnost vjere onoga koji poziva na vjerovanje. Pavao ističe da želi govoriti o Bogu i poticati ljude na život u skladu s Božjom voljom.
     Onaj tko je doživio obraćenje ne može niti želi šutjeti o tome. Zato se s pravom možemo pitati što nam poručuje katolička šutnja u Hrvatskoj. I koliko smo živa Crkva Bogu obraćenih ljudi.
     Naš govor, bilo obiteljski, u zajednici ili javni, ma koliko bio ušutkivan i ometan, bit će učinkovit ako izlazi iz obraćenoga srca. Dokle god nastupamo kao čuvari običaja ili dobro instruirani suparnici, bit ćemo jalovi u svojim razgovorima. Ali ako budemo uvjerljivi, obraćeni svjedoci, onda će naša riječ biti prepoznata. I bit će poticaj.

Obratite se i vjerujte Evanđelju
     Na to nas potiče i Isus u današnjem evanđeoskom odlomku. Potrebno je obratiti sebe. Potrebno je promijeniti način mišljenja i ljestvicu prioriteta. A proces obraćenja je naporni, svakodnevni posao. Ali posao na koji smo pozvani po sakramentu krsta. I za koji nam sakramenti daju potrebnu milost da možemo ostvariti ono što se od nas traži.

U lađi su krpali mreže
     A Bog od nas traži da nakon vlastitog obraćenja postanemo svjedoci koji će i druge ljude dovoditi njemu. Bog od nas traži da postanemo graditelji novoga i boljeg svijeta. Da ne nasjedamo na laži da se moramo prilagođavati mentalitetu i metodama suvremenog čovjeka, nego da već sada stvaramo novo lice zemlje. Inače ćemo zauvijek biti zarobljeni krpanjem sto puta pokrpanih mreža koje više nisu sposobne išta uloviti.
     Nova evangelizacija se sastoji u prebacivanju naglaska s forme na sadržaj. Bitno je da smo svjedoci. Bitno je da naša riječ izlazi iz obraćena srca i podučenog uma. Bitno je da želimo, poput Krista, proći zemljom čineći dobro kako bismo sve ljude doveli Ocu.

         N. K.

Prvo čitanje: Iz 61,1-2a.10-11
Drugo čitanje: 1 Sol 5,16-24
Evanđelje: Iv 1,6-8.19-28

Zborna molitva
Bože, ti vidiš: mi s vjerom očekujemo blagdan rođenja Gospodnjega.
Molimo te da nam bude događaj spasenja te ga radosno proslavimo
svečanom službom hvale.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da ti neprestano prikazujemo žrtvu svoga predanja:
mi obnavljamo Kristovo otajstvo da tvoje spasenje u nama snažno
djeluje. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, utječemo se tvojoj dobroti:
po ovoj svetoj gozbi očisti nas od grijeha
i pripravi nam duh za buduće blagdane. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 UVIJEK SE RADUJTE

     Vjeran je Bog koji nas poziva da ga nasljedujemo i dat će nam obilno milosti svoje. I to samo zato jer nas ljubi.

Radujem se u Gospodinu, radujem
     Prva karakteristika koja upada u oči, a ujedno i najupečatljivija karakteristika kršćanina trebala bi biti njegova radost. Kršćani bi doista trebali biti ispunjeni radošću. Ne površnim veseljem koje više zarobljava, nego što oslobađa, nego istinskom radošću koja čovjeka ispunja i potiče na djelotvornu ljubav.
     Koliko je netko doista Božji, možemo prepoznati po količini radosti koja je u njegovom srcu. Radost se ne da odglumiti. Hinjena radost postaje komična i uvredljiva. Stoga nam ne treba velika mudrost da bismo dokučili koliko smo Božji. Potrebno je samo vidjeti koliko su naše zajednice radosne, sastavljene od radosnih osoba.

Uvijek se radujte
     Današnje drugo čitanje počinje pozivom na radost. U nastavku se navode sredstva postizanja radosti koja od nas zahtijevaju angažman i trud. Istinska radost se ne postiže sama od sebe. Potrebno je surađivati s Duhom Svetim i svakodnevno prilagođavati svoj život Božjoj volji.
     Istinska radost pravog kršćanina je povezanost s Kristom. Stoga je sa životom prema Božjoj volji povezano i upoznavanje Isusa koji je Krist, kako bismo ga mogli što kvalitetnije nasljedovati.

Među vama stoji kojega vi ne poznajete
     Riječi koje je uputio Ivan Preteča svojim suvremenicima, opominjući ih da je Krist među njima, ali ga oni ne prepoznaju, jednako se mogu uputiti i našoj generaciji. Isus je među nama prisutan u svojoj Riječi, sakramentima, posebno Euharistiji, u Crkvi i brojnim znakovima vremena. Potrebno je naučiti prepoznavati Božju prisutnost u našim životima i svijetu oko nas.
     Da nam se ne dogodi da ono što nam jedino Krist može dati tražimo na krivim mjestima ili od krivih ljudi. Uzalud nam je pružati ruke očekujući pomoć od raznoraznih lažnih proroka i zavodnika kad nam spasenje može dati jedino Krist. I to spasenje koje ide preko križa do proslave. Križ je neizostavno sredstvo spasenja. I jedini način da se poistovjetimo Kristu i zajedno s njime uživamo vječnu radost.

            N. K.

Prvo čitanje: Iz 40,1-5.9-11
Drugo čitanje: 2 Pt 3,8-11
Evanđelje: Mk 1,1-8

Zborna molitva
Svemogući i milosrdni Bože,
dok hitimo ususret tvome Sinu daj da nas zemaljske obveze
i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje riječi nek nas uvede
u zajedništvo njegove sudbine. Koji s tobom.

Darovna molitva
Gospodine, nek nas ponizne molitve i skromni prinosi
pomire s tobom: ne možemo se pouzdati u svoje zasluge,
priteci nam u pomoć svojom milošću. Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas duhovnim jelom. Smjerno
te molimo: po sudjelovanju u ovom otajstvu nauči nas,
u svjetlu svoje mudrosti, zemaljskim se dobrima
pravilno služiti, a za nebeskim težiti. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 POSPJEŠUJUĆI DOLAZAK DANA BOŽJEGA

     Biblijska čitanja, koja su nam danas ponuđena na razmišljanje, nose u sebi nevjerojatni dinamizam i poziv na djelovanje. Još jednom se jasno uočava da kršćanstvo nije pasivno životarenje u vlastitom spokoju i sigurnosti, nego zauzimanje za čovjeka na svim područjima života .

Tješite, podvikujte, pripravite, poravnite…
     Svijet u kojemu živimo je poprilično krivudav i hrapav, ponekad previsok, ponekad prenizak. Svijet u kojem živimo je protkan nepravdama, patnjom i žalošću. Zbunjen je zabludama, lažima i odsutnošću smisla.
     Nalazimo se u Došašću. U vremenu intenzivnije priprave na godišnji spomen Kristova rođenja, ali i u vremenu priprave na Kristov ponovni dolazak. Valja nam se potruditi kako bismo pripravili put Gospodinu.
     Preduvjet, bez kojega ništa nije moguće, je obraćenje srca i vlastito opredjeljenje za Krista. Stoga je nezamislivo Došašće bez ispovijedi i vlastitoga napredovanja u dobru. Ali, ne smijemo se na tome zaustaviti. Mi ne živimo izvan prostora i vremena. Pozvani smo djelovati u prostoru i vremenu. Pozvani smo prožeti svijet kršćanstvom. Ne površnim surogatima punim kiča i fraza, nego onim što kršćanstvo jest. Pozvani smo prožeti svijet zauzetom djelotvornom ljubavlju.

Sveto življenje i pobožnost
     Djelovanje u ljubavi i iz ljubavi, kojoj je prethodilo obraćenje i opredjeljenje, je sveto življenje i pobožnost o kojoj govori odlomak iz Petrove poslanice. Sveto življenje nije pasivna skrb o tome da se spasi svoja duša, nego zauzeto pospješivanje Kristova ponovna dolaska. Kršćanstvo je angažirani hod Kristu ususret.
     Živjeti neokaljani, besprijekorni i u miru, kao što nas na kraju odlomka potiče sv. Petar, ne znači pasivizirati se i paziti da ne učinimo štogod loše. To zapravo znači aktivirati se i paziti da ne propustimo učiniti sve dobro koje možemo učiniti.

Kršteni Duhom Svetim
     A da bismo znali što je u kojem trenutku potrebno činiti i kako djelovati u svijetu potrebno je otvoriti se Duhu Svetomu. Krist nas je osnažio i neprestano nas osnažuje Duhom Svetim. Daje nam dovoljno milosti da znamo što činiti i na koji način to provesti. Zato je nužno potrebno otvoriti se djelovanju Duha Svetoga, prepustiti se njegovu vodstvu i založiti svoj život za uprisutnjenje Kraljevstva Božjega na Zemlji, pospješujući tako Kristov ponovni dolazak.

           N. K.

Prvo čitanje: Iz 63,16b-17.19b;64,2b-7
Drugo čitanje: 1 Kor 1,3-9
Evanđelje: Mk 13,33-37

Zborna molitva
Svemogući Bože, mi s vjerom iščekujemo Kristov dolazak.
Udijeli, molimo te, da mu idemo ususret pravednim životom te nas,
kad dođe, postavi sebi s desne i uvede u kraljevstvo nebesko.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti ovaj kruh i vino, dar tvoje dobrote.
U ovoj službi pretvaraš ih u sakramenat svoga Sina:
daj da nam on bude dar vječnog otkupljenja.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Gospodine, daj da nam bude na korist slavljenje ovih otajstava:
po njima nas u prolazu zemaljskim životom nauči ljubiti vječna nebeska dobra.
Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 BDIJTE!

Oba današnja čitanja postaju nam jasna tek ako ih razumijemo u svjetlu evanđeoskog odlomka. Bez evanđelja postoji opasnost da ih krivo shvatimo i krivo živimo.

Nečisti i okaljani
     Čitanje iz Knjige proroka Izaije nam doziva u pamet vlastitu grešnost i nedostojnost pred Bogom. Posvješćuje se činjenica da smo oni koji prečesto odlutamo s Božjeg puta te da nam je srce otvrdlo pa ne pokazujemo ljubav ni prema Bogu ni prema čovjeku.
     Dok je s jedne strane potrebno da budemo svjesni svoje ništavnosti, s druge strane postoji opasnost da se potpuno udaljimo od Boga i zaključimo kako nam nema spasa.

Milost i bogatstvo
     U poslanici koju je sv. Pavao napisao Korinćanima osjeća se potpuno drugačiji naglasak. Osjeća se svečanost, zahvaljivanje i svijest o otkupljenosti.
     Potrebno je da doista prepoznamo milost što nam je dana po Isusu koji je Krist i svakovrsno bogatstvo darova Duha Svetoga što svjedoče o Očevoj ljubavi. Ipak, bilo bi preuzetno pomisliti da nam nije potrebno svakodnevno budno paziti da ne padnemo dok mislimo da čvrsto stojimo.

Bdijte jer ne znate kada je čas
     Te dvije krajnosti koje na prvi pogled mogu izgledati nespojive, evanđeoski odlomak povezuje u jedno. I potiče nas da živimo svjesni vlastite svetosti i grešnosti. Da živimo znajući koliko je neizmjerna Božja ljubav i koliko je slaba naša narav. Da svakodnevno idemo kroz život imajući na umu da smo pozvani rasti, ali da u bilo kojem trenutku možemo pasti.
     Bog nam je darovao sebe. Spasenje po Kristu i milost u Duhu Svetome. Povjerio nam je bogatstvo svoje ljubavi. Na nama je da budemo budni i marljivi. Da čuvamo i razvijamo ono što nam je povjereno do ponovnog Kristova dolaska.
     Prvotni zanos s vremenom slabi. No, prava vjernost Bogu i čovjeku očituje se u svakodnevnom življenju vlastitoga opredjeljenja. U obavljanju redovitih dužnosti. Pa čak i onda kad nas umor i mrak svladaju. Potrebno je bdjeti. Ne dopustiti da nam klone volja, otvrdne srce i presahne nadahnuće za činjenje djela ljubavi prema čovjeku u potrebi.

          N. K.

Prvo čitanje: Ez 34,11-12.15-17
Drugo čitanje: 1 Kor 15,20-26.28
Evanđelje: Mt 25,31-46

Zborna molitva
Svemogući vječni Bože, svome ljubljenom Sinu
dao si svu vlast na nebu i na zemlji i postavio ga
glavarom cijelom svijetu. Molimo, oslobodi sva stvorenja
iz ropstva zla da tebi jedinome služe i tebe bez kraja slave.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, prinosimo ti žrtvu kojom je Krist
ljude pomirio s tobom. Molimo te, nek tvoj Sin
dade narodima dobra jedinstva i mira.
Koji živi.

Popričesna molitva
Gospodine, pozvao si nas da služimo Kristu, Kralju svega svijeta.
Okrijepi nas ovom hranom, koja daje besmrtnost,
da budemo dionici njegova kraljevanja i vječnog života. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 RAZLUČIVANJE

     Premda se ovaj evanđeoski odlomak najčešće naziva prikazom posljednjega suda, nigdje se ne spominju pojmovi sud ili suditi. Naime, mi kršćani vjerujemo da nas Bog ne sudi po vlastitom nahođenju, nego da nas, kao što je jasno iz današnjih Isusovih riječi, Sin Čovječji razlučuje jedne od drugih kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Ne prosuđuje pastir tko je ovca a tko jarac, nego konstatira činjenično stanje. Tako ni Bog ne odlučuje tko će u muku vječnu, a tko u život vječni. Bog nas ne sudi. Mi sami sebe osuđujemo svojim svakodnevnim običnim djelima za vrijeme zemaljskoga života. Bog samo konstatira i prihvaća naš izbor.

Pravednici, ovi i oni
     Upada u oči da Isus one koji hrane gladne, poje žedne, primaju strance, oblače gole, pohode sužnje i  bolesne, naziva pravednicima. Kao što je sebe poistovjetio s onima kojima su pomagali, tako i njih, koji su pomagali, poistovjećuje sa sobom, Pastirom dobrim koji svoje ovce pase pravedno. Mogu biti s Kristom u Kraljevstvu Očevu jer su se po svojim djelima poistovjetili s Kristom.
     Ako se one koji su činili dobro jednom od ovih najmanjih naziva pravednicima, bilo bi za očekivati da se one koji nisu činili dobro nazove nepravednicima. No Isus to ne čini. Ne vrijeđa njihovo ljudsko dostojanstvo. Isus im ne sudi, niti etiketira. Jedino, kao što je konstatirao da je izbor pravednika zajedništvo s Bogom, pa su zato blagoslovljeni, tako, konstatirajući izbor odmetnuća od Boga ovih drugih, naziva ih prokletima.

Pripravljeno za nas – pripravljeno za đavla i anđele njegove
     Zanimljivo je da Isus veli da je Kraljevstvo Očevo pripravljeno za nas od postanka svijeta. Stvoreni smo zato da bismo bili u vječnom zajedništvu s Bogom. Pripadamo Raju. S druge strane, Pakao je, prema Kristovim riječima, pripravljen đavlu i anđelima njegovim. Pakao nije pripravljen za čovjeka. U tome i je sva tragedija Pakla. Kroz čitavu vječnost čovjek traje u onome za što nije stvoren. Život postaje vječni promašaj.
     Mi, okupljeni u razmišljanju Božje riječi, još uvijek smo na svijetu i činimo izbor. Valja nam pritom neprestano imati na pameti da o svakodnevnom izboru ovisi kako će proći konačno razlučivanje kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime.

          N. K.

Prvo čitanje: Izr 31,10-13.19-20.30-31
Drugo čitanje: 1 Sol 5,1-6
Evanđelje: Mt 25,14-30

Zborna molitva
Gospodine, Bože naš, daj da naša vjernost tebi
bude i naša radost; jer duboka je i trajna sreća
postojano služiti tebi, Stvoritelju svega dobra.
Po Gospodinu.

Darovna molitva
Gospodine, daj da nam darovi,
prineseni tvome imenu,
udijele vjernost u tvojoj službi
i vječno zajedništvo s tobom u slavi.
Po Kristu.

Popričesna molitva
Častili smo se, Gospodine, svetim otajstvom što smo ga
prinijeli na spomen tvoga Sina, kako nam je on naredio.
Daj da po njemu rastemo u ljubavi. Po Kristu.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

 BUDNOST I TRIJEZNOST

     Bog je ljubitelj čovjeka. Bog nas ne ostavlja niti nas zanemaruje. Bog nas ljubi. Konkretno i neprekidno. No, postavlja se pitanje na koji način nas Bog ljubi i na koji način nam progovara.

     Između ostaloga, ljubi nas i po talentima koje dariva ljudima. Ljubi nas po karizmama koje povjerava pojedincima kako bi obogatili Zajednicu. Mi smo hram Duha Svetoga i oruđe Božje ljubavi. Bog po nama želi ljubiti druge ljude kao što po drugim ljudima ljubi nas. No, da bi se Božja volja ostvarila, potrebno je prepoznati vlastiti talent i živjeti ga.

     I tako dolazimo na još jedno veliko područje koje je nepromišljeno i neprodiskutirano u Hrvatskoj. Nije samo pitanje tko u Hrvatskoj vjeruje, nego kako živi svoju vjeru. Po čemu se prepoznaju kršćani u Hrvatskoj? Po čemu se prepoznaje Crkva u Hrvatskoj?

     Koje su karizme potrebne današnjem čovjeku? Na koji način ga Bog preko nas želi ljubiti? Priča o talentima nije romantična zgoda, nego poticajna stvarnost. Mi smo oni kojima su povjereni talenti. Različiti talenti i u različitoj mjeri, ali nitko nije izostavljen. Nitko nije zanemaren. Bog na svakoga računa.

     Hoće li se Crkva u Hrvatskoj pretvoriti u samodostatnu obilježavateljicu jubileja i okruglih obljetnica ili će postati promjena koja čini prvi korak i prva ljubi? O nama ovisi, o našoj budnosti i trijeznosti te o našoj suradnji s Duhom Svetim.

     Hoće li se Crkva u Hrvatskoj pretvoriti u grandiozno arhitektonsko rješenje ili će biti graditeljica čovjeka i odnosa? O nama ovisi, o našoj budnosti i trijeznosti te o našoj suradnji s Duhom Svetim.

     Hoće li se Crkva u Hrvatskoj pretvoriti u vergl arhaičnih fraza i nerazumljivih formulacija ili će postati rječiti svjedok koji se zauzima za dostojanstvo svakog čovjeka i poštivanje njegovih prava od začeća do prirodne smrti? O nama ovisi, o našoj budnosti i trijeznosti te o našoj suradnji s Duhom Svetim.

     Hoće li se Crkva u Hrvatskoj pretvoriti u apologetsku tvrđavu vjere i domovine ili će postati znak osporavan koji ne traži svoje, nije nepristojan, nije razdražljiv, ne pamti zlo, ne raduje se nepravdi, a raduje se istini? O nama ovisi, o našoj budnosti i trijeznosti te o našoj suradnji s Duhom Svetim.

     Hoće li se Crkva u Hrvatskoj pretvoriti u pružateljicu usluga s jasno istaknutim cjenikom ili će postati svjedočanstvo ljubavi? O nama ovisi, o našoj budnosti i trijeznosti te o našoj suradnji s Duhom Svetim.

     Hoće li se Crkva u Hrvatskoj pretvoriti u getoizirano utočište razočaranih i buntovnih ili će postati, otvorena Božjoj milosti, društvena i politička promjena koja je Hrvatskoj potrebna? O nama ovisi, o našoj budnosti i trijeznosti te o našoj suradnji s Duhom Svetim.

     Jer jednog dana će doći Gospodar i zatražiti će od nas račun.

O tome koliko smo bili budni i trijezni te kako smo surađivali s Duhom Svetim.

            N. K.

Prvo čitanje: Mudr 6,12-16
Drugo čitanje: 1 Sol 4,13-18
Evanđelje: Mt 25,1-13

Zborna molitva
Svemogući milosrdni Bože,
ukloni sve protivštine duha
i tijela da ti služimo slobodna
i radosna srca.

Darovna molitva
Gospodine, obazri se na ovu pomirnu žrtvu.
Daj da pobožnošću i ljubavlju postignemo
što slavimo u otajstvu muke tvoga Sina, Isusa Krista.

Popričesna molitva
Zahvaljujemo ti, Gospodine, za svete darove
po kojima smo primili nebesku snagu.
Molimo te, prožmi nas svojim Duhom,
da budemo iskreni i postojani.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

MUDROST

I današnji evanđeoski odlomak, u kojemu slušamo Isusovu prispodobu o Kraljevstvu nebeskom, zbunjuje nas svojim sadržajem. Valja nam stoga zaorati malo dublje i pokušati otkriti poruku za nas.

Djevice
Valja nam, promatrajući deset djevica iz prispodobe, vidjeti po čemu su jednake, a po čemu su različite te što je to što jedne čini mudrima, a druge ludima.
Prva stvar koja im je zajednička je činjenica da su sve izašle u susret zaručniku. Sve čekaju zaručnika.
Druga stvar zajednička djevicama je da imaju svoje svjetiljke u rukama.
Treća zajednička stvar je da su sve klonule, da nisu izdržale i da su pozaspale.
Ono što ih razlikuje je činjenica posjedovanja dostatno ulja za ulazak na svadbu.

Kršćani
I mi kršćani smo poput deset djevica. Po sakramentu krsta smo postali dio zajednice koja očekuje drugi Kristov dolazak. Idemo mu u susret.
I nama kršćanima su darovane milosne svjetiljke kojima možemo pobijediti tamu grijeha postajući sol zemlje i svjetlo svijeta.
I mi kršćani prečesto se umaramo, odustajemo i dopuštamo da nas omami san.
Ono po čemu se razlikujemo je posjedovanje dostatnoga ulja. Nije dovoljno biti kršteni i član zajednice onih koji u Krista vjeruju i koji očekuju njegov drugi dolazak. Potrebno je svoje temeljno opredjeljenje mudro osnažiti konkretnošću djelotvorne ljubavi.
Nije dovoljno biti hram Duha Svetoga. Potrebno je neprestano se snažiti Božjim Duhom i dopuštati da Bog u nama i po nama djeluje.
I nije tragično ako, radi krhkosti naravi i snage Zloga, ponekad klonemo i sagriješimo, ali je katastrofalno ako se navrijeme ne prenemo oda sna te budni i spremni ne dočekamo Krista, kada dođe da dođe.

      N. K.

Prvo čitanje: Mal 1,4b-2,2b.8-10
Drugo čitanje: 1 Sol 2,7b-9.13
Evanđelje: Mt 23,1-12

Zborna molitva
Svemogući, milosrdni Bože, tvoja je milost da ti dostojno i uzorno služimo.
Daj da bez zapreke težimo za obećanim dobrima.

Darovna molitva
Gospodine, nek ova žrtva u tvojim očima bude čista,
a nama plemenit dar tvoga milosrđa.

Popričesna molitva
Gospodine, nahranio si nas nebeskim otajstvom.
Molimo te, nek djeluje u nama sve snažnije
i pripravi nas na dar što ga obećava.

Razmišljanje uz biblijska čitanja

PONIŽENJE

U današnjem evanđeoskom odlomku Isus nas opominje da će biti poniženi oni koji se uzvisuju, a da je se uzvisiti onaj koji se ponizi. Zato nam valja promisliti o poniženju u kršćanstvu i evanđeoskoj perspektivi.

Isus je prihvatio poniženje zato da bi nas uzvisio. Nevjerojatna je to činjenica koja nuka na razmišljanje i koja kuša našu vjeru. Lako je vjerovati u velikoga i moćnog Boga, teško je prihvatiti poniženoga i raspetoga, pa makar bio ponižen i ubijen zbog nas.

Gledajući poniženje Sina Božjega čovjek si postavlja pitanje što je to zapravo poniženje. Zar je roditeljima poniženje brinuti se oko pelena svoje djece? Zar je bračnim drugovima poniženje bdjeti uz bolesnički krevet svoga partnera? Zar je djeci poniženje pomagati onemoćalim roditeljima? Ondje gdje ima ljubavi nema poniženja. Tamo je samo ljubav.

Krist je prihvatio utjelovljenje i smrt zato jer nas voli, jer mu je stalo do nas. Ako površno gledamo to možemo nazvati poniženjem jer se Bog spušta ispod razine svoga dostojanstva, ali iz perspektive ljubavi to je jedini način da se podigne pali svijet.

Zato, razmišljajući o Božjoj ljubavi a ne o njegovom poniženju, možemo i moramo osjetiti svetu radost jer smo toliko ljubljeni i toliko vrijedni. Ne osjećamo samo radost, nutarnju ispunjenost i zadovoljstvo, nego smo pozvani pokazati i veselje, vanjsku manifestaciju naših osjećaja.

Ne radi se pritom o nekontroliranoj raspojasanosti ili obijesnom bančenju. Mi kršćani radost i veselje pokazujemo širenjem radosti činjenjem dobrih djela onima koji su u potrebi.

Naše spasenje ima dvije dimenzije. Jedna je spasiteljsko djelo Isusa Nazarećanina koji je Krist. Njegovom smrću i uskrsnućem smo oslobođeni ropstva grijeha. Spašeni smo.

Druga dimenzija spasenja se odnosi na naše prihvaćanje ponuđenog spasenja i nastojanje da svojim životom postanemo dostojni dijela u pripravljenom uživanju vječnoga veselja. To dakako ne možemo sami svojim silama, zato i molimo u današnjoj zbornoj molitvi da nam Bog pomogne da postignemo osigurano spasenje.

Na nama je da svojim životom već sada živimo ono što ćemo u potpunosti živjeti prijelazom u vječnost. A sveta radost i vječno veselje nisu kategorije koje smijemo zadržati sami za sebe, nego smo ih pozvani svjedočiti i dijeliti sa svim ljudima. Sudjelovanjem u Kristovom djelu koje nekima može izgledati kao poniženje, ali mi znamo da je spasiteljsko.

         N. K.