Petar Barbarić rodio se 19. svibnja 1874. u Šiljevištima, župa Klobuk kod Ljubuškog, u obitelji s devetero djece od oca Ante i majke Kate. Petrovi su roditelji bili pismeni, pa su u tome, kao i u kršćanskom nauku, bili prvi Petrovi učitelji. Djetinjstvo je provodio na paši s ovcama, no uvijek je sa sobom ponio i knjigu, onu do koje bi u svome selu mogao doći. Tek u proljeće 1886., kad je Petru bilo već dvanaest godina, otvorena je u Veljacima osnovna škola, prva u tome kraju.
Školovanje i trgovački zanat
Zahvaljujući svojoj prirodnoj nadarenosti, a još više ustrajnom zalaganju, u dvije godine završio je četiri razreda škole i to s izvrsnim uspjehom. Učitelj se ponosio njime kao svojim najboljim učenikom.
Imao je silnu želju za nastavkom školovanja, no roditelji, vjerojatno u nemogućnosti da ga sami školuju, uputili su ga u Vitinu gdje je radio kao trgovački pomoćnik. Premda je i u tom poslu pokazao veliku vještinu, nije prestao čeznuti za školom i knjigom.
Sjemenište
Godine 1889. rektor travničkoga sjemeništa tražio je dobre i nadarene mladiće koji bi se željeli posvetiti svećeničkom staležu te je Petar, na preporuku svoga učitelja, prihvatio taj poziv kao dar s neba. Kroz svih osam godina uvijek je bio prvi u svom razredu i uzoran u svemu. Bio je ambiciozan i talentiran, ali i poslušan, poučljiv, društven i uvijek spreman pomoći drugovima. Postao je pravo svjetlo travničkog sjemeništa. Obraćao je grešnike, uveo u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, u rodnoj župi osnovao je Bratovštinu Gospine krunice te se ozbiljno spremao i izgrađivao za službu Crkvi i narodu. Želja mu je bila stupiti u Družbu Isusovu, no u osmom razredu se teško razbolio. U bolesti se pokazala sva duhovna i moralna Petrova veličina. Godinu dana kasnije, 15. travnja 1897. umro je u dvadeset i trećoj godini života, a tri dana prije smrti položio je isusovačke zavjete.
Informativni postupak za njegovo proglašenje blaženim započeo je 1939., a završen 1943., no bio je zaustavljen dolaskom komunističkog režima te oskvrnjivanjem njegova groba i sakrivanjem njegova tijela da bi ga se maknulo od naroda koji se neprestano okupljao oko Petrova groba na molitvu. Tek 1998. kad je gotovo čudom pronađen lijes s njegovim relikvijama zakopan na nepristupačnom i neobilježenom mjestu u podrumu travničkoga sjemeništa, proces je nastavljen.