Na tom su poluotočiću kroz stoljeća živjele i izmjenjivale se skromne pobožne djevojke – trećoretkinje, zvane „dumne“ (od lat. domina, što znači gospođa). Ne može se točno ustvrditi kada su se tamo nastanile, no pretpostavlja se da su činile djela kršćanske ljubavi brinući se o okuženima. „Dumne“ na Dančama spominju se po prvi put 1644. kad se lazaret za okužene preselio u istočni dio grada, a one su ostale kao čuvarice crkve i groblja. Bavile su se još i posluživanjem bolesnika po kućama i ručnim radom te su živjele poput redovnica, svakodnevno nastojeći oko osobnog i zajedničkog usavršavanja u kršćanskom životu. Franjevci iz samostana Male braće primali su ih u Franjevački svjetovni red i brinuli su se za njihov duhovni život. Od 1709. zajednica se službeno zove „Dumne trećoredice sv. Franje“, a godine 1925. zajednica je priznata kao samostalna ustanova i pripojena je Franjevačkom redu pod nazivom Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje.
Sestre su godinu dana kasnije u novosagrađenom dijelu kuće otvorile djevojački dom, a potom preuzimaju franjevački samostan u Stonu, gdje otvaraju dječje zabavište i domaćinsku školu za djevojke mjesta i okolice, a ujedno pomažu i u pastorizaciji župe. Na Dančama je 1932. započeo prvi novicijat, a sljedeće godine devet je sestara položilo prve redovničke zavjete.
Godine 1938. nekoliko sestara odlazi u Argentinu gdje su preuzele brigu za napuštenu djecu u nekoliko zavoda. Djeluju u više župa u dubrovačkoj biskupiji i postupno šire svoju djelatnost izvan biskupije.
Glavna svrha Družbe je unapređivati kršćanski odgoj, činiti djela kršćanske ljubavi i pomagati u župskom apostolatu. U skladu s tim, sestre danas imaju vlastitu predškolsko-odgojnu ustanovu, podučavaju djecu i mlade kršćanskom nauku, pomažu svećenicima u pastoralnom radu, služe starijima i bolesnima u bolnicama i staračkim domovima te u svojim kućama organiziraju i vode susrete za mlade.