Franjevac kapucin iz Munstera, o. Teodozije Florentini (1808. – 1865.) nije mogao mirno gledati siromaštvo svojih sugrađana. Kršćanska škola činila mu se najvećom potrebom toga vremena pa je u tu svrhu 1844. osnovao Družbu sestara učiteljica u Menzigenu (Švicarska). Posebnu ulogu u daljnjem razvoju ove Družbe imala je Ana Marija Katarina Scherer, koja se zajednici pridružila 1845. i položila prve zavjete kao s. Marija Terezija. Otac Teodozije je u brizi za starce i bolesne poduzimao nove pothvate pa je 1850. preuzeo rad u ubožnici u Nafelsu. Za voditeljicu ubožnice i škole koja se uz nju nalazila postavio je mladu s. Mariju Tereziju. Za nju je to bila teška kušnja jer se morala odreći rada s djecom, a uz to je zbog teških okolnosti bila prisiljena raditi u civilnom odijelu. Ipak, svom se dušom posvetila tome radu i ubrzo stekla naziv majke siromaha.
Nedugo potom o. Teodozije joj je povjerio vodstvo u još jednoj bolnici, a 1856. osnovao je novu družbu – Milosrdne sestre Sv. Križa, odredivši joj kao temeljnu svrhu i djelokrug služenje siromasima i bolesnima.
S. Marija Terezija izabrana je za prvu generalnu poglavaricu Družbe. Pod njezinim vodstvom ne samo da se povećavao broj članica Družbe, već se kongregacija i prostorno širila, a sestre su došle na glas kao najpožrtvovnije i najtraženije za rad u bolnicama, ubožnicama i školama.
Osnivanje provincije u Hrvatskoj
Na zamolbu biskupa Josipa Jurja Strossmayera deset je sestara Sv. Križa 1868. došlo iz Švicarske u Đakovo. Po biskupovoj želji, nakon što su naučile jezik, preuzele su odgoj u četverorazrednoj pučkoj školi, ženskoj preparandiji i njegu bolesnika u maloj bolnici. Đakovo je postalo središte Hrvatske provincije Milosrdih sestara Sv. Križa, a djelatnost im je raznolika: rade u bolnicama i staračkim domovima, u školama kao vjeroučiteljice, surađuju u župskom pastoralu, rade u dječjim vrtićima, služe u drugim crkvenim ustanovama.
Geslo o. Teodozija „Potreba vremena volja je Božja“ i danas je pokretačka snaga Družbe. Potaknute potrebama vremena zauzimaju se za dostojanstvo žena, a osim duhovnih vježbi u Domu bl. s. Urlike (u Đakovu) organiziraju po župama zajednice djevojčica i djevojaka s posebnim programima.