Današnja tema je vrlo kratka, a tiče se razlike između poklona i naklona, te kada se oni primjenjuju. O detaljima, kome se treba klanjati ili nakloniti, obraditi ćemo u jednoj od tema tijekom ove liturgijske godine, ali u ovom tekstu svakako ćemo navesti osnovni primjer.
POKLON – ono označava duboko čašćenje, poštovanje i priznavanje vrhovne vlasti (kralju, caru, knezu…). To se čini prigibanjem na desno koljeno (klečanjem) na tlo, pognute glave prema dolje. U našem vjerskom slučaju, mi odajemo počast, poštovanje i priznajemo Krista i Boga za svoga kralja, svega stvorenog. To valja činiti, kako smo već naveli u prošloj temi, po pozdravu i odzdravu (ulasku i izlasku) iz crkve, ali i u svakoj drugoj mogućoj prilici ako negdje uočimo Tijelo Kristovo izloženo za vrijeme klanjanja Oltarskim Sakramentom, svetohranište, pa i dok prolazimo pored oltara za vrijeme Mise, dok se molimo Kralju (Bogu) i sl. Svakako je najvažnije naglasiti: „Gospodinu, Bogu svojemu, klanjaj se i njemu jedino služi!" (Mt 4,10).
NAKLON – naklon označava poštivanje, sklonost, vjernost i povjerenje prema nekome. To se čini stojeći, blago nagnutom glavom prema dolje. U našem vjerskom slučaju, to činimo kada želimo častiti i moliti naše svece i blaženike, častiti relikvije, pobožne stvari (slike, ikone…) i sl… odnosno, svemu onome o čemu se ne klanjamo (a klanjamo se samo Bogu).
U izvanrednim slučajima, najčešće onim zdravstvenim, ukoliko nismo u mogućnosti pokleknuti se pred Bogom, uvijek se možemo opravdano nakloniti, ali nikako ne „poskočiti“ ili „raditi čučnjeve“ (jer zbog vlastite lijenosti nismo u stanju pokleknuti do poda). Riječ je o poštovanju prema Bogu.
Dakle, kako možemo primijetiti, postoji osnovna razlika između POKLONA i NAKLONA koje bi se svaki vjernik trebao razlikovati i nastojati se pridržavati, ponajprije iz poštovanja prema Onomu ili onoj koga/ju častimo. A o samom čašćenju svetaca, slika, relikvija, ikona i Svetog Križa, kako rekoh na početku ovog teksta, obraditi ćemo u jednoj u idućih tema u ovoj liturgijskog godini.
Autor: Ivan Brodarić
Tekst pregledao i odobrio: katolički svećenik