PRIPRAVNA MOLITVA
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Premilostivi Bože, Isuse Kriste! Evo duša moja s rastuženom Majkom Tvojom Marijom ide za Tobom i prati Te na teškom putu Tvoje pregorke muke. Okrijepi me svojom milošću da mogu strpljivo nositi svoj križ što sam ga grijesima svojim zaslužio. Daj mi jakost da ne klonem i ne iznemognem na tom putu. Daj da mi svaka postaja bude korak u nabo.Amen.
"Stala plačuć tužna Mati,
Gledala je kako pati
Sin joj na križ uzdignut."
PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Gledaj nedužnog Isusa gdje stoji pred sucem! Slušaj kako ga krivo potvaraju i tuže, a On i ne otvara svojih usta! Razdraženi narod, koji ga je prije nekoliko dana slavio kao kralja, mahnito viče: - Propni ga, propni! - Osudiše ga, a On prima drage volje osude vječnog prokletstva.
Pomolimo se. Gospodine Isuse! Na tu nepravednu osudu pristao sam i ja po grijehu. Ah, i ja sam Te zlim življenjem osudio. Oprosti mi! Daj mi milost da i ja krotko i strpljivo primam krivi sud te da se riješim osude na vječne muke. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Dušom njenom razboljenom,
Rastuženom, ražaljenom
Prolazio mač je ljut."
DRUGA POSTAJA
Isus prima na se križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Gledaj teški križ što ga navališe na Isusa njegovi neprijatelj. Ne nosi ga On za sebe, već za tebe i za čitav svijet. Grijesi tvoji i grijesi sviju judi tište sveta ramena njegova, a ti još nećeš da se popraviš! Skini sa sebe što prije teško breme svojih grijeha u skrušenoj valjanoj ispovijedi.
Pomolimo se. Preblagi Spasitelju, Isuse Kriste! Ti si dragovoljno primio na sebe križ što Ti ga prirediše grijesi moji i grijesi svega svijeta. Daj mi milost da oćutim teško breme svojih grijeha i da ih skrušeno oplačem. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"O koliko ucviljena
Bješe ona uzvišena
Majka Sina jedinog!"
TREĆA POSTAJA
Isus pada prvi put pod križem
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Kako su teški grijesi naši! Pod njihovim teretom pada Onaj koji sve drži svemoćnom riječju svojom, a pada zato da se mi podignemo iz zloća svojih. Gledaj kako Isus strpljivo podnosi sve pogrde i nemile udarce! A ti se tužiš na svaku malenkost i nepromišljeno mrmljaš, ti, koji si i više toga zaslužio.
Pomolimo se. Nedužni Isuse Kriste! Pod težinom grijeha mojih padaš Ti, da mene bijednika podigneš. Okrijepi me, dragi Isuse, da nikada više ne padnem u grijeh. Daj mi milost, da me nikakvo zlo ne odijeli od ljubavi Tvoje. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Bol bolova sve to ljući
Blaga Mati gledajući
Muke slavnog Čeda svog."
ČETVRTA POSTAJA
Isus susreće svoju svetu Majku
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Gledaj žalosnu Majku Isusovu kako rasplakana ide za Sinom svojim. Oh, kolika joj bol obuze srce kad ga vidje onako nagrđena i izmučena. A tko joj prouzroči toliku bol? Mi i grijesi naši. Hoćemo li i nadalje svojim grijesima zadavati bol svetoj Majci Spasiteljevoj? Ne, nikada više!
Pomolimo se. Predragi Isuse! Molim Te za onu tugu što si je podnio, kad si sreo Majku svoju: podijeli mi pravu pobožnost prema svetoj Majci svojoj. A ti, prežalosna Majko, pomozi mi da se uvijek spominjem muke SIna Tvoga i da po njoj dođem u nebo. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Koji čovjek ne bi plako
Majku Božju videć tako
U tjeskobi tolikoj?"
PETA POSTAJA
Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Spasitelj je tako iznemogao da već ne može nositi križa; ali tvrdo srce ljudsko nema smilovanja. Isus je mnogomu mrtvacu vratio život: sada sam treba pomoći, ali mu nema nikoga u pomoć. Ne preosta, dakle, drugo neprijateljima njegovim, već da prisile Šimuna, te pomognu Isusu nositi križ. O sretna li Šimuna! A kako ti nosiš križ?
Pomolimo se. Premili moj Isuse! Prosvijetli me svojom milošću da spoznam kolika je vrijednost Tvojega križa i daj mi milost da križ, od Tebe meni poslani, zagrlim i nosim drage volje dokle god Ti hoćeš. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Tko prozužit neće s Čistom,
Kada vidi gdje za Kristom,
razdire se srce njoj?"
ŠESTA POSTAJA
Veronika pruža Isusu rubac
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Među silnom svjetinom, koja se naslađivala mukama Isusovim, našla se jedna pobožna žena, te požali Isusa. Ona mu pruži rubac da otare svoje krvavo lice. A za nagradu vraća joj Spasitelj sliku presvetog obraza svog, utisnutu u rubac. Kako je lijepi ogledalo dobila sveta Veronika! Ogledaj se u to ogledalo često!
Pomolimo se. Predobri Isuse koji si smrtnim znojem lica svoga meni spasio život: daj, povrati duši mojoj ljepotu koju je na krštenju primila! Daj mi onako nježno srce kakvim Ti je sveta Veronika pružila rubac pa i meni utisni u srce biljege muke svoje. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Zarad grijeha svohga puka
gleda njega usred muka
I gdje bičen bijen bi."
SEDMA POSTAJA
Isus pada drugi put pod križem
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Eto i opet pada Isus da iz gliba grijeha podigne tebe i sve ljude. Kako ga moraju boljeti rane na presvetom Tijelu! Ali još više negoli rane bole ga tvoji grijesi u koje jednako padaš. Prigni već jednom oholu glavu svoju, budi do srca ponizan i nauči se Bogu za ljubav i za pokoru svojih grijeha strpljivo podnositi svaki križ!
Pomolimo se. Ljubazni Isuse! Ti opet padaš pod teškim bremenom križa. Molim Te za boli što si ih oćutio kod ovog pada uzdigni me iz grijeha mojih i ne daj, da se ikada više u njih povratim. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Gleda svoga milog Sina,
Ostavljenog sred gorčina,
Gdje se s dušom podijeli."
OSMA POSTAJA
Isus tješi jeruzalemske žene
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Bogoljubne žene požališe Isusa kad ga vidješe svega krvava i izranjena; i zato uzeše nad njim plakati. A Isus im reče: Kćeri jeruzalemske! Ne oplakujte mene, nego oplakujte sebe i djecu svoju!" I tebi Isus veli isto, što je rekao ženama: "Ne oplakuj sebe i grijehe svoje!" A gdje su tvoje suze da oplačeš grijehe svoje?
Pomolimo se. Premili Isuse, koji voliš, da oplakujem grijehe svoje, negoli muke Tvoje, daj mi milost da skrušenim srcem oplačem grijehe i uvrede što sam Ti ih nanio i da zavrijedim veseliti se s Tobom u kraljevstvu nebeskom. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Vrelo milja, slatka Mati,
Bol mi gorki osjećati,
daj da s tobom procvilim."
DEVETA POSTAJA
Isus pada treći put pod križem
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Po treći put pada Isus pod križem, ali ga ne prestaje nositi dok ne dovrši djelo spasenja ljudskoga. Zašto ti nećeš da nosoš križ koji te vodi u nebo? U križu je spasenje, u križu je zaštita i obrana, u križu je život. Zato prigrli križ da živiš u vijeke.
Pomolimo se. Premili Isuse, koji si od silne muke i po treći put pao pod križem, ali se opet pridigao i prigrlio teški križ da dovršiš za mene žrtvu, daj mi jakost i ustrajnost, da sa strahom i trepetom mislim na spasenje duše svoje i da me breme grijeha ne obori u ponor vječni, odakle name spasenja. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Neka ljubav srca moga
Gori sveđ za Krista Boga,
Da mu svem omilim."
DESETA POSTAJA
Isusa svlače
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Gledaj kako krvnici Isusovi i odijelo s njega svukoše. Oh, strahote! Gol stoji Bog koji sve odijeva! Njegovo presveto i prečisto Tijelo ruglu se izvrgava. Zbog naše tašte gizde i puste taštine mora On podnositi toliku sramotu; mora biti bez odijela da nas zaodjene odijelom nedužnosti koje smo izgubili sramotnim mislima, riječima i djelima.
Pomolimo se. Nedužni Isuse, koji si na Kalvariji bio sramotno svučen, daj mi milost da i ja svučem sa sebe staru zlu ćud i zle požude. Daj da sve, što je taštim ljudima slatko, meni bude gorko, a Ti jedini da mi budeš prava slast i utjeha. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Rane drage, Majko sveta,
Spasa za me razapeta
Tisni pored srca mog."
JEDANAESTA POSTAJA
Isusa pribijaju na križ
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Promisli kako oštrim čavlima pribijaju na križ svete ruke Isusove, koje su toliko dobra učinile ljudima! Promisli kako mu probijaju noge, koje su koračale samo za spasenje ljudsko. Što si ti zaslužio koji si rukama svojim tolike nepravde počinio, koji si često stupao po zabranjenom i krivom putu! Pravdi se Božjoj mora svakako potpuno zadovoljiti bolje na ovom svijetu, negoli na drugom.
Pomolimo se. Klanjam Ti se, Isuse moj, i daj da mi protrnu sva uda od svetoga straha, daj da razapnem grešne požude tijela svoga i da vazda budem Tvoj. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Neka dođu i na mene
Petnje za me podnesene
Sina tvojeg ranjenog."
DVANAESTA POSTAJA
Isus umire na križu
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
U groznim mukama visi Spasitelj na križu, a neprijatelji ga njegovi još ruže i grde. Ali On ih ne proklinje, već za njih moli: "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!" Opraštaš li i ti neprijateljima svojim? Isus je umro da mi živimo. Smrću svojom Isus je pobijedio smrt.
Pomolimo se. Strpljivi Isuse, koji si na križu izdahnuo: molim Te, pritegni me k sebi na sveti križ! Zaslužio sam nesretnu smrt, ali Te molim za pregorku smrt Tvoju, smiluj mi se, i daj da jednoć s križem u ruci umrem u milosti Tvojoj. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Daj mi s tobom suze livat,
Raspetoga oplakivat,
Dokle diso budem ja."
TRINAESTA POSTAJA
Isusa skidaju s križa
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Promisli, koliku je bol morala oćutjeti Blažena Djevica Marija kad joj mrtvo Tijelo predragoga Sina položiše u krilo! Grijeh probode mačem prevelike žaopsti majčino srce njezino. - Oplači grijehe svoje i žali Majku koja za te toliko trpi! Čuvaj se ponovnog pada da je i opet ljuto ne ucviliš.
Pomolimo se. Rastužena Majko Isusova i Majko moja! Molim te za onu preljutu bol što si je pretrpjela kad si primila u krilo mrtvo tijelo Božanskoga Sina, primi i moju dušu na samrti u svoje materinsko krilo! Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"U tvom društvu uz križ stati,
S tobom jade jadovati
Želja mi je jedina."
ČETRNAESTA POSTAJA
Isusa polažu u grob
Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te - Jer si po svojem svetom križu otkupio svijet.
Pobožni Josip Arimatejac i Nikodem iskazaše Spasitelju posljednju počast položivši mu sveto tijelo u novu grobnicu u kojoj ne bijaše još nitko ukopan. No tijelo Isusovo nije ostalo u grobu; domalo je ustalo slavno iz groba i združilo se opet s dušom. I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih djela da tako ustane slavno na vječni život.
Pomolimo se. Isuse, početniče života, daj da na Tvom grobu oživim novim životom i da, obumrvši posvema grijehu s tobom jednoć uskrsnem na život vječni. Amen.
Oče naš - Zdravo, Marijo - Slava Ocu...
Smiluj nam se, Gospodine! - Smiluj nam se!
"Kada dođu smrtni časi,
Kriste, Bože, nek me spasi
Majke Tvoje zagovor."
ZAVRŠNA MOLITVA
Predobri Isuse! Zahvaljujem Ti na milosti koju si mi udijelio pri ovoj pobožnosti. Primi ovu moju bogoljubnost na slavu Muke svoje, ma zadovoljštinu za grijehe moje, na utjehu i pomoć dušama u čistilištu! O ne daj, Isuse, da neizmjerna vrijednost presvete Krvi Tvoje bude za me izgubljena, nego mi udijeli milost svoju i uvedi me iza ovoga života u vječnu radost. Amen.
Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj, i njegova pod križem žalosna Majka Marija.
"Kad mi zemlja tijelo primi,
Dušu onda uzmi Ti mi
U nebeski blažen dvor."
Kad mi je anđeo navijestio da ću roditi Isusa, svojim “neka mi bude” sva sam se opredijelila za to dijete i njegovo poslanje. Stala sam bez zadrške na njegovu stranu i odlučila vjerovati u njegov poziv bez pridržaja. Otada nisam imala drugi smisao života – samo njega.
Gledala sam kako ulicama Jeruzalema, okrvavljen, znojan, iscrpljen, moj Sin nosi teški drveni križ na kojem treba izdahnuti. Ja sam mu darovala ljudski život, a sad mu ga sunarodnjaci hoće oduzeti. Više od trideset godina gradila sam njegovu budućnost i bivala ponosna na nju. Samo sam za njega živjela. Sad u vrtlogu mržnje zaprepašteno gledam kako ide u smrt, a da mu ne mogu pomoći. Beskrajna volja da ga izbavim i neizreciva nemoć da to ostvarim nagomilali su se u meni kao grč bola i tjeskobno pitanje: zašto je zlo u svijetu tako moćno? Ima li negdje prostora gdje dobrota vlada i gdje pravda obasjava ljude? Prepoznala sam da je moj Sin Isus taj prostor. Htio je uzeti gomile zla na ramena, da ih usmrti u svojoj smrti. To treptavo svjetlo davalo mi je snagu da ga slijedim.
Dok je Isus padao, gotovo sam kriknula od straha da ga križ ne satre. Samo mi je jedna čežnja bila u srcu. da se digne i da još živi. Slabašna utjeha, jer on se penje prema smrti. Majka sam mu i svaki produžen tren njegova života meni je bljesak nade. Sve bih bila dala samo da sam ga mogla osloboditi od gomile koja ga je vukla prema Kalvariji. Mislila sam: samo da nikada tamo ne stignemo, da se pojavi neko čudesno izbavljenje...
Ni sama ne znam kako, ali odjednom smo se susreli na putu za Kalvariju. Nikada neću zaboraviti taj prodorni pogled mog Sina. Kao da je tražio nekoga tko razumije ovu besmislenu osudu. Svi su govorili da je izdajica naroda i da po Mojsijevu zakonu treba umrijeti. Ja sam Židovka i za mene je Zakon bio ponosan i svetinja. A sada slušam od sunarodnjaka da po tom Zakonu moj Sin ide u smrt. Srce mi se razdiralo. Gledala sam ga u oči i dala mu do znanja da sam čitava uz njega, na njegovoj strani. Zlo je zavelo ljude pa ne vide da je on Sin Božji i Spasitelj svijeta. Bilo mi je teško sto ljudi nisu raskrinkali prividnu logiku sile mraka. Ali i moj je Sin bio siguran da zajedno s njime idem, do kraja, kako bih s njime s onu stranu uskrsno živjela.
Odjednom je povorka zastala. Zadrhtalo mi srce. Što se dogodilo? A onda sam ugledala kako prisiljavaju Šimuna iz Cirene da ponese križ moga Sina. Gledala sam kako iza Šimuna tetura od iscrpljenosti moj Sin. Imala sam osjećaj kako me boli svaka njegova rana. Vjerovala sam u smisao njegove odbačenosti. Često smo u dugim večerima znali razgovarati, osobito nakon Josipove smrti. Ali sad sam se pitala, ima li boli kao što je moja? U takvu stanju dobrota čovjeka obasja i dade mu snage da ne klone. Tu dobrotu sam sada vidjela u Šimunu, koji je mome Sinu pomogao nositi križ. Više nisam bila sama na strani moga Isusa. Zlo je postajalo sve manje uvjerljivo.
Vidjela sam krvavo, prašnjavo znojno, iznakaženo lice svog Sina. Htjela sam – samo kad bih mogla! – obrisati njegovo lice. Veronika je pročitala želju u mojim očima. Progurala se do Isusa i pružila mu rubac. Isus se prenuo, bljesak ljubavi ga obasjao. Uzeo je rubac i obrisao lice. Bila sam na trenutak utješena. Isus je vidio da nas ima na njegovoj strani. Kad se Veronika vratila, ugledale smo Isusovo lice na rupcu.
Padati pod teretom križa, značilo je otvoriti nove rane. A Isus je već sav bio jedna rana. Svaki pad je mogao biti posljednji, bilo zbog nove ozljede, bilo zbog bijesa vojnika. Zato me je duboko zabolio svaki njegov posrtaj. Znala sam da je Isus Sin Božji, a ne samo moj Sin. Kao mač zarinut u srce osjećala sam zato okrutnost ljudi. Oni ubijaju svoga Stvoritelja, i to krajnjim prijezirom. Što može očekivati svijet od budućnosti dok ubija svoj izvor, Svemogućega, korijene i srce svog bića? Čudo da svijet još uopće postoji! Što ga još drži? Drži ga moj Sin pod teretom križa. Na njega se sručila sva zloća svijeta. On drži i danas svijet da se ne sunovrati u samorazaranje. Samo zato svijet ima budućnost. Isus pada da bi se svijet digao na duhovnu razinu čovjekoljubivosti. Svijet postoji jer ga Isus voli. Osloni se na Isusov pad i ostat ćeš na nogama, uspravan i pošten. Evo ti ruke da te vodim kako bi volio svijet kao što ga voli Isus.
Usred vike, psovke, ruganja i galame začuo se plač, naricanje, glasna tuga. Na licima žena iz Jeruzalema tekle su suze. Pomislila sam kako će Isus reagirati. Isus je dobrohotno prihvatio ljubav. Dapače, počeo ih je tješiti. Upozorio ih je na ozbiljnost ljudske egzistencije. Ako Božji Sin trpi razjarenu ljudsku zloću, onda će tim putem ići i svi koji ga slijede. Potrebno je plakati nad svakim čovjekom. Nije najveća nesreća tjelesna patnja; daleko ubojitija i bolnija je moralna, jer ona ne vodi do tjelesne, nego do vječne smrti. Tom patnjom je natopljen svijet. Isus plače nad tom patnjom i odlučno se s njom sukobljava da je razotkrije i razori.
Nijedan pad nije moga Sina mogao zaustaviti da stigne na Kalvariju. Neka neshvatljiva snaga ga je vukla. S revnošću kojom se mi trudimo sačuvati život, on se trudio da ga izgubi. Isus je živio u sasvim drugim dimenzijama negoli ljudi. 
Dok hodam uz Kalvariju za svojim Sinom, sjećam se Šimunova proroštva: "A i tebi će samoj mač probosti dušu." Odbačen je i nepravedno osuđen Isus. Tukli su ga, bičevali, pljuvali mu u lice, trnovom krunom raskrvarili glavu, natovarili mu teške balvane na ramena i s dvojicom ga razbojnika vodili na mjesto raspeća. Uzeli su mu čast, slobodu, život. Njegovo dostojanstvo bacaju u blato, provaljuju nasilno vrata njegove intime i tako ga svestrano žele obezvrijediti i izbaciti iz svijeta živih i povijesti čovječanstva. 
Gledala sam dok su ga pribijali na križ. On više ne može prolaziti svijetom liječeći svaku bolest i svaku nemoć. Križ je njegova posljednja postaja. Motrila sam kako odlazi nekud daleko, izmiče očima, a da ga ne mogu zaustaviti. On odlazi i pitam se ima li još na zemlji mjesto gdje ja mogu živjeti. S njime je otišlo sve što sam imala i bila. Kako ću se vratiti s Kalvarije kad me nema, kad sam s njime pribijena na križ, s njime umirem? Dok potmulo odjekuju udarci čekića, neki užas ispunja prostore Kalvarije. Tu ljudi ubijaju svoga Stvoritelja. Tu je zločinstvo svijeta doseglo vrhunac. Tko da očisti more zloće u svijetu? 
Bolni se jauk prolomio Golgotom kad su uzdigli moga Sina na križu. Tada mi je došlo u sjećanje: otac moga naroda Abraham žrtvovao je sina Izaka, moj narod žrtvovao je pashalno janje, bezbrojne su se žrtve prinosile u hramu u Jeruzalemu. Sad se prinosi jedinstvena, božanska žrtva, neokaljani jaganjac, Sin Božji i moj Sin. Povijest čovječanstva ima slobodan izlaz iz ropstva krivice i slobodan ulaz u domovinu u koju je prvi ušao kroz smrt moj Sin. To se dokončalo ropstvo, a počeo sveopći povratak Ocu. Križ je novi žrtvenik. Žrtva nije uništenje nego preobraženje, nije smrt nego život, nije kraj nego početak. 
Kad se bijes zla do kraja iskalio na Isusu, smjeli smo prići i preuzeti brigu za njegovo mrtvo tijelo. Dok sam ga držala u naručju, sjetila sam se trenutka kad sam ga u štalici izvan Betlehema prvi put uzela u naručaj. Rodio se u izgnanstvu i bit će pokopan u progonstvu. U tuđoj je kući rođen i u tuđem grobu pokopan. Nije imao mjesta gdje bi glavu naslonio. Nisu ga primili u Betlehemu, u Nazaretu su ga htjeli strmoglaviti niz stijenu, u Jeruzalemu su ga raspeli. Dok sam gledala njegovo mrtvo tijelo, mač boli otvorio mi je novu ranu. Tijelo koje sam s najdirljivijom ljubavlju nosila, hranila, njegovala, sad je bilo masakrirano, iznakaženo, izbodeno, da ga se jedva moglo prepoznati. Prije tridesetak godina donijela sam ga na svijet, sada ga moram iznijeti iz svijeta. Onda sam ga s radošću i ponosom rodila, sad ga s neizmjernom tugom i ponižena spremam za ukop. 
Sunce je bilo na zalazu. Trebali srno požuriti s ukopom, jer je bilo predvečerje subote i židovska Priprava. Dok smo odlazili od groba, nisam se mogla pomiriti s pomisli da je to konačni rastanak. Govorio je meni i učenicima da će treći dan uskrsnuti. To mi je davalo nadu, bilo mi je kao da će se on ponovo roditi svijetu i u njemu nadvladati zloga, a uvesti čovjekoljubive odnose. Kao što sam povjerovala anđelu Gabrijelu da će se iz mene roditi, povjerovala sam i njemu da će se opet kao Sin Svevišnjega roditi iz utrobe groba. Nešto je neuništivo visjelo u zraku. Protivnici su se bojali njegova groba, apostoli su slutili uskrsnuće, a ja sam molila i vjerovala. Majčinsko me je srce uvjeravalo da će se Isusova riječ ispuniti. 
Nedjeljno jutro, zora novog čovječanstva je svitala. Sve se događalo poput munje. Anđeo je otvorio grob, a od straha pred njim zadrhtali stražari. Žene su trčale da jave vijest o praznom grobu, a Ivan i Petar jurili bez daha da se o tome uvjere. Isus se ukazivao živ, preobražen, zdesna Ocu, Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Strelovito se širila Isusova poruka povjerenja: "Ne bojte se, mir vama, samo vjerujte! Pogledajte ruke moje i noge. Ja sam to. Ispunilo se sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano." 
Krunica je jednostavna molitva satkana od temeljnih molitava naše vjere: Vjerovanje apostolsko, Oče naš, Zdravo Marijo. U taj niz utkana je molitva kojom slavimo Presveto Trojstvo u ime cijelog svemira: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.