Rodila se 17. siječnja 1875. u Đakovu te je na krštenju dobila ime Jerina. Otac joj je umro u 30. godini života, a majka se nakon pet godina udovištva ponovo udala i preselila s kćerima u Zagreb. Majčin otac, Mirko Horvat, koji je 1883. postao predsjednikom Hrvatskog sabora, poslao je Jerinu sestrama milosrdnicama u Zagrebu, da primi što bolji odgoj i naobrazbu, premda su i on i majka bili posve indiferentni prema vjerskim stvarima.

Mistični doživljaj hostije

U dobi od 12 godina primila je sakrament prve pričesti i doživjela mistično iskustvo Boga. Kasnije je izjavila: “Veliku sam milost primila na dan prve sv. pričesti, 01. svibnja 1887. Nekoliko sati bila sam posve odsutna iz zemaljskog života, istrgnuta od svega stvorenog, a proniknuta prisutnošću Božjom. Osjećala sam Boga u sebi. Moja sreća bila je neopisiva.” Otada se Jerina sve više otvarala Božjem djelovanju. U 30. godini života kod Jerine je dozrela svijest da ju Bog poziva na apsolutno predanje u Njegovu službu. Stupila je u uršulinski samostan u Varaždinu 1904. Majka joj nikada nije napisala niti riječ, niti ju je ikada posjetila, ali joj je poslala potpunu opremu kao za udaju. U novicijatu je dobila ime Marija Klaudija od Bezgrešnog začeća. Nakon zavjeta dobila je službu u školi: sviranje, crkveno i narodno pjevanje, njemački jezik, a vršila je i druge dužnosti – glavarica samostana i ravnateljica škole, odgojiteljica novakinja i mladih sestara, ekonoma i tajnica. Bila je od svih obljubljena premda je bila zahtjevna.

Rođen je 28. siječnja 1893. godine u Zagrebu. Roditelji, po nacionalnosti Slovenci, na krštenju su mu dali ime Franjo. Otac mu je bio ugledni profesor matematike na Gornjogradskoj gimnaziji, a djecu je odgajao spartanski, što se odrazilo i na Franji koji je s četrnaest i pol godina stupio u franjevački red. Gimnaziju je završio u Varaždinu, a teologiju studirao u njemačkim učilištima Dorsten i Paderborn. Zbog Prvog svjetskog rata studij je nastavio u Zagrebu i privatno u Trstu.

Rodio se 1861. godine u Konovu, kod Velenja, u hrvatskoj obitelji porijeklom iz Bosne (izvornim prezimenom Bošnjak) te je na krštenju dobio ime Mihael. Rano je ostao bez majke, a otac mu je bio revni kršćanin. Odrastao je uz osmero braće i sestara. Za njegovo školovanje i vjerski život brinuo se njihov rođak koji je bio nadžupnik u Ptuju. Tamo je Mihael završio osnovnu školu i klasičnu gimnaziju.

Redovništvo i svećeništvo

U rujnu 1878. primljen je u novicijat franjevačkog samostana u Zagrebu i dobio redovničko ime Vendelin. U Pečuhu i Varaždinu polazio je studij filozofije i teologije, a redovničke zavjete položio je u Varaždinu 1882. te je za svećenika zaređen u Grazu 1884. godine. Potom je dvije godine studirao teologiju na Isusovačkom sveučilištu u Innsbrucku, pa se vratio u Zagreb gdje je obnašao dužnosti magistra klerika i lektora filozofije na filozofskom učilištu, a od 1889. do 1895. istu je dužnost imao u Varaždinu.

Klara Žižić rođena je 1626. Godine ispod Promine (brdo i svojedobno istoimena župa u Dalmatinskoj zagori, između Knina i Drniša). Krštena je imenom Mara, a Klara joj je redovničko ime.

O sestri Klari nemamo mnogo sačuvanih podataka. No, njezin se život može rekonstruirati iz spisa zvanog Knjiga od uspomene – zapis o početku i ustanovljenju Družbe sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku ili šibenskih franjevki.

Tlo naše Domovine natopljeno je krvlju prvih kršćanskih mučenika. Premda se njihov progon u našim krajevima zbivao prije dolaska Hrvata, zahvalni smo onima koji su svojim životom predanim Kristu u to vrijeme posvetili zemlju na kojoj danas živimo. Jedan od njih je i sveti Kvirin, nebeski zaštitnik grada Siska u kojemu se ovoga vikenda u Kristovo ime okupila hrvatska katolička mladež.

Sisački biskup Kvirin

Sisak je veoma staro naselje. Kelti su ga zvali Siscia, a Iliri Segestika. Godine 35. došao je pod rimsku vlast te na tom području postao središtem trgovine i obrta. To je pridonijelo širenju kršćanstva, a Sisak je postao biskupskim središtem.

Sveti Kvirin rodio se u trećem stoljeću i nije nam poznato mjesto njegova rođenja. Sveti Jeronim ga prvi spominje kao biskupa Siscie (Siska). Također je zapisao da je biskup Kvirin za vladavine cara Diokleciana pretrpio mučeništvo. Kvirinovo ime spominje se i u Rimskom martirologiju.

Nikola Bijanković rođen je 15. listopada 1645. godine u Splitu, od oca Dominika i majke Laure. Osnovno školovanje završio je u Splitu, a potom se, na poticaj kanonika Andrije Reggia i makarskog biskupa fra Petra Kačića, odlučio za svećeničko zvanje.

Filozofsko-teološki studij započeo je u Loretu 1663., a po završetku studija, 15. lipnja 1669. zaređen je za prezbitera. Nakon toga je u Macerati postigao i doktorat.

Josip se rodio 25. siječnja 1857. u Lepišću kraj Ivanić Grada. Pučku školu polazio je u Jastrebarskom, a gimnaziju u Zagrebu. Nakon mature javio se na bogosloviju, a njegov ga biskup šalje na studij u Rim gdje je bio pitomac zavoda Germanicum. Doktorirao je na Papinskom sveučilištu Gregoriana te je za svećenika zaređen u Zagrebu 1883. godine.

Već od samog početka kršćanstva nailazimo na pojam bratstva u Kristu. Ono je prve kršćane, uz zajedništvo u bogoštovlju, poticalo i na organizirano uzajamno pomaganje u raznim potrebama.

No, premda prve konkretnije tragove organiziranja kršćana laika (svjetovnjaka) u tom smislu možemo pratiti od prijelaza s osmog na deveto stoljeće, snažniji pokret karitativno-socijalnog djelovanja zabilježen je tek nekoliko stoljeća kasnije.  

Tisućljetni hod Crkve u Hrvata ostavio nam je u baštinu bogato duhovno i kulturno kršćansko nasljeđe. I dok se nadahnjujemo na uzorima svetosti iz naše prošlosti te ih molimo za zagovor i zaštitu, susrećemo i mnoge druge znakove koji su svjedoci duboke ukorijenjenosti Evanđelja u našem narodu, od samih početaka prihvaćanja kršćanstva, pa sve do današnjih dana. Oni nas prisjećaju žive vjere naših predaka. Pozivaju nas da ustrajno obnavljamo stari pradjedovski zavjet vjere u Isusa Krista i vjernosti Katoličkoj Crkvi. I da se svakoga dana spomenemo tko smo i kamo idemo.

Višeslavova krstionica

Kamena krstionica koja potječe iz početka 9. stoljeća, najznačajniji spomenik pokrštavanja Hrvata, uklesanim natpisom svjedoči o milosti koju primamo krštenjem: „Ovaj izvor naime prima slabe da ih učini prosvijetljenima. Ovdje se peru od svojih zločina, što su ih primili od svog prvog roditelja, da postanu kršćani, spasonosno ispovijedajući vječno Trojstvo. Ovo djelo pobožno učini svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava i to u čast Sv. Ivana Krstitelja, da zagovara njega i njegova štićenika.“

Valja nam se neprestano prisjećati da nam Bog u svakom sakramentu daruje svoju milost, a na nama je da ju svjesno prihvaćamo da bi ona bila djelotvorna.

Bašćanska ploča

„Dragi kamen“ naše povijesti koji u sebi nosi sve hrvatsko – jezik, kralja i zemlju, dokument je i hrvatske duhovnosti koja se može iščitati u prvim riječima uklesanim na ploči: „U ime Oca i Sina i Svetoga Duha…“