Utemeljiteljica družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove je sveta Marija De Mattias, rođena 1805. u Vallecorsi (Italija). Djetinjstvo i mladost provela je u burnim vremenima obilježenim osvajačkim ratovima i prolijevanjem krvi. U to se vrijeme u Rimu javio pokret Krvi Kristove čiji članovi žele dati zadovoljštinu za mnogu nevino prolivenu krv i doprinijeti pomirenju. Susret s misionarima Predraocjene Krvi Kristove potaknuo je i Mariju da slijedi njihov put.

Kćeri Srca Isusova su kontemplativno – klauzurna redovnička zajednica koju je utemeljila Maria Deluil-Martiny.

Osnivanje Družbe

Maria se rodila 1841. u Marseilleu (Francuska). Živeći u kršćanskoj obitelji i uz majčinu sestru koja je bila poštovana redovnica, odgajana je u ozračju koje je podupiralo njenu predanost Srcu Isusovu. Već je u ranim godinama života dokazivala zrelost po svojoj pobožnosti, energiji te velikoj kvaliteti duha i srca. Otišla je u Ars posavjetovati se sa sv. Ivanom Arškim o svome pozivu i u 23. godini postala prvom revniteljicom i širiteljicom Počasne straže Presvetoga Srca Isusova. Godine 1868. neopozivo se posvetila Bogu te je svoj čin posvete potpisala kao Marija od Isusa – Kći Srca Isusova. Otišla je u Belgiju susresti se s kardinalom Dechampsom koji je podupirao Djelo zadovoljštine te je 1873., na blagdan Srca Isusova, ondje osnovana Kongregacija Kćeri Srca Isusova koja započinje službu klanjanja Presvetom. U blizini Marseillea, gdje je otvorila treći samostan svoje kongregacije, 1884. pogođena je hicem samostanskog vrtlara, anarhiste. Papa Ivan Pavao II. proglasio je 1898. majku Mariju od Isusa blaženom.

Družba Kćeri milosrđa TSR sv. Franje autohtona je hrvatska redovnička zajednica koju je u Blatu na Korčuli osnovala Marija Petković.

Ljubav za bijedne i trpeće

Marija se rodila 1892. u Blatu kao šesto od osmero djece u imućnoj obitelji. Otac Antun bio je poznat po plemenitosti i pravednosti, a osobito po milosrdnosti prema siromasima. Mariji je od malena bio uzor te je uz njega razvijala osjetljivost za patnje ljudi i učila pomagati i štititi siromahe. U četrnaestoj godini zavjetovala se na doživotnu čistoću. Samoinicijativno je okupljala djecu siromašnih obitelji te ih podučavala vjeronauku i glavnim predmetima pučke škole.

Uz osnivanje Družbe Kćeri Marije Pomoćnice vezana su dva imena – sv. Ivan Bosco i sv. Marija Dominika Mazzarello.

Marija Dominika (Mornese, Italija 1837.- Nizza Monferrato 1881.) u 16. je godini postala aktivna članica laičkog udruženja Kćeri Bezgrješne, u sklopu kojega je pomagala ženama i obiteljima u selu. Kad je selom zavladala epidemija tifusa, rado se odazvala župnikovoj zamolbi da pođe njegovati bolesnu obitelj svoga strica te se tada i sama zarazila. Tijekom dugog oporavka, preslaba da bi nastavila s radom u poljima i vinogradima, odlučila je posvetiti se brizi za siromašne djevojčice. S prijateljicom Petronillom izučila je krojački zanat te otvorila radionicu u kojoj je djevojčice učila šivati, moliti i rasti u kršćanskim krijepostima. Kad su prihvatile dvije djevojčice čiji se otac udovac nije mogao za njih brinuti, uskoro se krojačka radionica pretvorila u kuću za siromašne djevojčice. Broj djevojčica se povećavao, a Mariji i Petronilli pridružile su se još dvije djevojke i tako je nastala mala zajednica Kćeri Marije Bezgrešne.

Sveti Vinko Paulski je 1617. u župi Chatillon (na sjeveru Lyona), gdje je bio župnik, osnovao prvu Bratovštinu kršćanske ljubavi. Članice bratovštine brinule su o siromasima i bolesnima. Ovakve bratovštine osnivao je u svim župama gdje je bio župnik, kao i u susjednim župama. Od velike važnosti za sv. Vinka bio je susret s pastiricom Margaretom Naseau koja je, priključivši se bratovštini, radila poslove koje su za gospođe iz visokog staleža bili ispod časti. Preko nje je sv. Vinko spoznao Božju volju da osnuje Družbu, a Margareta je postala uzorom svakoj kćeri kršćanske ljubavi, premda je umrla od tuberkuloze prije osnivanja.

Družbu kćeri Božje ljubavi osnovala je Franziska Lechner (Edling, Njemačka 1833.- Breitenfurt, Austrija 1894.). U to vrijeme razvoja industrijalizacije, kad su mnoge seoske djevojke, prisiljene neimaštinom, odlazile u grad tražeći zaposlenje, Franciska je uvidjela opasnosti kojima su bile izložene. Osjetila je poticaj da prihvaća te djevojke i bude im na pomoć u svim njihovim duševnim i tjelesnim potrebama. Otputovala je u Beč gdje je još bolje sagledala potrebe svoga vremena i 1868. osnovala Družbu kojoj je dala ime Kćeri Božje ljubavi. Uzela je Pravilo sv. Augustina i sama sastavila konstitucije (odredbe prema kojima se upravlja redovničkom zajednicom).

Sredinom 19. st., s naglim razvojem industrije i porastom gradova, povećava se i socijalna bijeda i beskućništvo. U takvim socijalnim i društvenim okolnostima nastao je novi ogranak karmela, Karmel Božanskog Srca Isusova. Osnivateljica je Ana Maria Tauscher van den Bosch (rođ. 1855. u Sandowu, danas Poljska), redovničkim imenom majka Marija Terezija od sv. Josipa.

Kad je u 16. stoljeću došlo do obnove karmelskog reda, muška grana Reda bosonogih karmelićana je po viziji obnovitelja, sv. Terezije od Isusa (Avilske) i sv. Ivana od Križa, nastavila djelovati i izvan samostana, a u ženskoj grani jedan dio redovnica živi u strogoj klauzuri (bosonoge karmelićanke), dok drugi dio redovnica djeluju u svijetu te su organizirane u daljnje ogranke od kojih u Hrvatskoj žive i djeluju Karmelićanke Božanskog Srca Isusova.

Ime Reda dolazi po brdu Karmel u Izraelu (Karmel na hebrejskom znači vrt ili vinograd koji cvate, vrt Božji) na koji su se od vremena proroka Ilije, u 8. st. prije Krista, a vjerojatno i ranije, ljudi povlačili da bi u tišini i sabranosti živjeli s Bogom. I današnji karmelićani vide u proroku Iliji svoga duhovnog oca pa se Ilijino geslo – „Gorljivo sam revnovao za Gospodina Boga nad vojskama“- i danas nalazi u grbu karmelićana.