Utemeljitelj franjevačkog reda jest Giovanni Francesco Bernardone (Asiz, Italija, 1181.- 1226.) poznatiji kao sveti Franjo Asiški. Rođen u imućnoj obitelji i poznat kao „kralj gozba i zabava“, u ratnom je zarobljeništvu teško obolio i doživio obraćenje. Odrekao se očinske baštine, povukao se u samoću, družio sa siromasima i odjeven u vreću posluživao gubavce. Franjo se nije htio zatvoriti u samostan, već je živio u svijetu, posve ekonomski neosiguran jer je brigu za sebe i braću prepustio Bogu. U potpunosti predan apsolutnom siromaštvu te pouzdanju i predanju Bogu, primjerom života, u žarkoj ljubavi prema čovjeku i svemu stvorenom te gorljivim propovijedanjem evanđelja privlačio je braću iz svih slojeva društva, osobito siromašne. Broj braće se nezaustavljivo povećavao, a pokret svetog siromaštva širio se velikom brzinom. Samo dvije godine nakon smrti, Franjo je proglašen svecem.

Družba svećenika Srca Isusova jedna je od novijih redovničkih zajednica u svijetu. U Hrvatskoj, a i drugdje, uobičajen je naziv „dehonijanci“, prema osnivaču Družbe o. Dehonu.

Osnivanje i djelovanje Družbe

Otac Leon Dehon (1843. La Capelle, Francuska – 1925. Bruxelles, Belgija) je nakon studija u Sorboni u Parizu, gdje je u 21. godini stekao doktorat iz prava, a potom nakon studija teologije u Rimu, gdje je bio jedan od najboljih studenata u svakom pogledu, 1868. zaređen za svećenika. Nastavivši studij stekao je doktorat iz filozofije, teologije i kanonskog prava, a tada je imenovan kapelanom župe Saint-Quentin u Francuskoj. Župa je bila duhovno zapuštena, a većina župljana živjela je daleko od kršćanstva i Evanđelja.

Veliki apostol kršćanske ljubavi, sv. Vinko Paulski (1581. Pouy, Francuska – 1660. Pariz) osnovao je zajedno s Lujzom de Marillac 1633. u Parizu družbu Kćeri kršćanske ljubavi koja je preuzela skrb za ljude na rubu društva – za napuštenu djecu, siromahe, bolesne, stare i zatočene. Time su redovnice po prvi puta bile uključene u aktivni apostolat. Osnivanje Kćeri kršćanske ljubavi bio je početak života i djelovanja redovnica izvan klauzure. Broj sestara se neprestano povećavao, a njihova se djelatnost počela širiti izvan granica Francuske. Sestre milosrdnice sv. Vinka danas su najbrojnija redovnička zajednica na svijetu, s mnogo svojih ogranaka, od kojih je jedan i u Hrvatskoj.

Družbu Božje Riječi osnovao je svećenik Arnold Janssen (1837. Goch, Njemačka – 1909. Steyl, Nizozemska). Svojim je radom uvidio probleme koje ima kršćanska Crkva te uočio potrebu za misionarima u čitavom svijetu. Da bi uključio katolike njemačkog govornog područja u misijski rad, 1875. utemeljio je Družbu Božje Riječi u mjestu Steyl u Nizozemskoj, kao zajednicu svećenika i časne braće. Shvatio je potrebu ženske misijske kongregacije pa je 1889. osnovana zajednica misijskih sestara Služavki Duha Svetoga, a potom i kontemplativni ogranak pod nazivom Služavke Duha Svetoga od vječnog klanjanja (poznate kao „Ružičaste sestre“ zbog ružičaste boje redovničkog odijela) koje žive u strogoj klauzuri te su molitvena podrška prvim dvijema aktivnim misijskim družbama. Arnold Janssen je 2003. proglašen svetim.

Znakovito je da je sv. Dominik nekoliko godina prije papinskog potvrđivanja osnutka Reda braće Propovjednika osnovao sestarsku zajednicu s namjerom da one molitvom, žrtvom i drugim djelima zazivaju Božji blagoslov na dominikance. Prva takva zajednica osnovana je 1206. u južnoj Francuskoj. Tako je nastao ženski ogranak dominikanskog reda, koji se kroz povijest odlikovao raznim oblicima svjedočenja i služenja, a može se ukratko opisati kao kontemplativno molitveni i apostolski način djelovanja.

Dominikanski red je jedan od prosjačkih redova, a utemeljio ga je Dominik Guzman (1171. Caleruega, Španjolska – Bologna 1221.). Sv. Dominik nije napisao nijednu knjigu, nisu zabilježene njegove propovijedi te je ostalo sačuvano samo jedno njegovo pismo, no dok promatramo njegovo životno djelo, mnogo doznajemo i o njegovoj osobnosti.

Benediktinski red je jedan od najstarijih crkvenih redova na kršćanskome zapadu. Izrastao je iz monaške tradicije prvih stoljeća crkve, po uzoru na kršćane koji su se povlačili u osamu da bi tako vjernije živjeli evanđelje. Neki monasi žive sami u pustinji, a neki s braćom u zajednicama te ih nazivamo cenobiti.

Sveti Benedikt utemeljio je i žensku zajednicu u kojoj je bila i njegova rođena sestra, sv. Skolastika (rođena u Nursiji oko 480. i umrla u Monte Cassinu oko 547.). Ona je, slijedeći primjer svoga brata, počela okupljati djevojke za monaški život po Benediktovom Pravilu. O životu sv. Skolastike malo je zapisa; spominje se da je već od djetinjstva bila posvećena Bogu kao djevica, zaogrnuta koprenom djevičanstva. Jedanput godišnje običavala je posjetiti Benedikta i s njime provoditi vrijeme u duhovnim razgovorima.

Po krštenju smo svi Bogu posvećeni. No, mnogo je onih koji Isusa žele slijediti na poseban način, koji mu se posvećuju živeći evanđeoske zavjete poslušnosti, siromaštva i djevičanske čistoće. Oni su poseban dar Crkvi. Stoga ćemo se tijekom Godine vjere i nove liturgijske godine osvrnuti na redovničke družbe i zajednice koje djeluju u Hrvatskoj, spominjući ih abecednim redom.